"Upotreba ruskog veta u Savetu bezbednosti UN na britansku
rezoluciju o Srebrenici nije konzistentna sa veoma jasnom
proevropskom porukom koju je premijer Vučić poslao kad je nedavno
bio u Vašingtonu", ocenjuje u intervjuu za RSE Daniel Serwer,
profesor i ekspert za Balkan sa vašingtonskog Johns Hopkins
instituta.
"Da bi odnosi između Srbije i Bosne i Hercegovine mogli da se
relaksiraju, tokom posete Predsedništva BIH Beogradu premijer Vučić
bi trebalo vrlo jasno da saopšti da je sagovornik Beograda Sarajevo
i da bi i bosanski Srbi trebalo da gledaju u Sarajevo kao u svoj
glavni grad", poručuje Serwer.
Svima je, dodaje on, stalo da vide zamah kad je u pitanju evropski
put zemalja Zapadnog Balkana jer svi i te kako dobro znamo da kad
balkanski bicikl ne ide napred, on obično padne.
RSE: Gospodine Serwer, pomoćnica američkog državnog sekretara za
Evropu i Evroaziju Victoria Nuland tokom susreta u Beogardu sa
premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem izjavila je da Sjedinjene
Države podržavaju evropski put Srbije i da će pomoći Srbiji da
obezbedi energetsku sigurnost. Šta zapravo konkretno znači da
Sjedinjene Države podržavaju Srbiju?
Serwer: Sjedinjene Države odavno podržavaju snažniju i veću Evropsku
uniju, tako da je u tom smislu podrška putu Srbije u EU zaista nešto
najprirodnije. Šta to u ovom trenutku konkretno znači ne bih mogao
znati, ali mogu reći ovo: trenutno ništa ne može zameniti obaveze
koje Srbija mora ispuniti kako bi se tehnički kvalifikovala za
članstvo u EU; ona naprosto mora da prođe put pregovora o svih 35
poglavlja. Tek na kraju tog procesa dolazi na dnevni red pitanje da
li će joj se otvoriti i politički ulaz u evropski klub ili neće. Kao
što smo svi toga svesni, postoji mnogo otpora unutar same Evropske
unije njenom daljem širenju, mnogo je, dakle, trenutno političkih
prepreka tome. Mislim da bi baš tu Sjednjene Države mogle pomoći,
posebno na kraju tog procesa kvalifikacija - dakle, u fazi kada će
ulaz u EU biti ne tehničko nego političko pitanje.
RSE: Da, ali dok Srbija dođe do samog praga Evropske unije, mnogo
ćemo se načekati.
Serwer: Pa, ja bih rekao – nemojte da čekate, pripremajte se.
Pripreme su, kao što sam rekao, veoma važne i nema obilaznice za
njih.
RSE: Vučić je rekao da namerava da nastavi dijalog sa Prištinom. Šta
je apsolutno najvažnije u ovoj rundi dijaloga iz perspektive
Vašingtona?
Serwer: Najveći izazov iz ugla Vašingtona jeste da se pronađe
adekvatna formula za osnivanje Zajednice srpskih opština na Kosovu.
Istovremeno je očigledno da u Prištini ternutno imaju neke druge
prioritete, kao što je formiranje Specijalnog suda za ratne zločine,
tako da su malo usporili rešavanje tog pitanja. Iako su to sve
očekivani problemi implementacije, Vašington će, kako bi se sve to
ubrzalo, sasvim sigurno izvršiti pritisak i na Prištinu i na
Beograd.
RSE: Kad je u pitanju formiranje Specijalnog suda za ratne zločine
na Kosovu, Vašington je 1. avgust postavio kao krajnji termin za
usvajanje zakonske regulative kako bi taj sud mogao da se uspostavi.
Da li je tak rok realan?
Serwer: Pa, jedino što stoji na putu formiranja tog suda jeste
osvajanje dvotrećinske većine u kosovskom parlamentu i to može da se
desi već sutra ako se ta većina napravi.
RSE: Da li Vašington vrši pritisak na Prištinu kako bi se Sud
formirao?
Serwer: O da, Vašington vrši i te kakav pritisak i Prištini je to
jasno. Međutim, nije to baš tako lako, kao što nije lako ni kada se
Srbija suočava sa slučajevima procesuiranja ratnih zločina.
RSE: Ima li američkih pristisaka na Srbiju kad je reč o formiranju
Zajednice srpskih opština?
Serwer: Ne bih rekao da je ‘pritisak’ prava reč; radi se pre svega o
tome da se dođe do prihvatljive formule; da se izbalansiraju
interesi Prištine koja ne želi da ta zajednica bude osnov za
nastajanje nekakve nove Republike Srpske, koja bi faktički bila
izvan centralne vlade, i interesi i potrebe Srba da sami upravljaju
u mnogim oblastima svojih lokalnih zajednica, ali unutar ustavnog
okvira Kosova.
RSE: Nemačka kancelarka Angela Merkel prilikom nedavne posete
Beogradu uglavnom je imala reči hvale za postignute reforme.
Naglasila je, razume se, i ona da je neophodan dalji napredak u
normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, ali nije isporučila
nikakve nove uslove. U tom smislu, verujete li da će EU ove godine
Srbiji otvoriti prvo poglavlje, poglavlje 35?
Serwer: Ja se svakako tome nadam. Iz američke perspektive – što brže
se ide napred, to bolje. Ono što mi želimo da vidimo jeste zamah na
putu ka EU, ne samo za Srbiju nego i za druge zemlje – za
Makedoniju, za Kosovo i za Bosnu. Znate, mi smo svi akutno svesni
toga da kada balkanski bicikl ne ide napred, on obično padne.
RSE: Srbija se, kao što je poznato, žestoko suprotstavila britanskom
predlogu rezolucije o Srebrenici, a predsednik Nikolić je tražio od
Rusije da stavi veto na nju, što je ona i učinila. Mislite li da će
se taj potez Srbiji vratiti kao bumerang?
Serwer: Pa, već jeste u izvesnom smislu. Ja ni na koji način ne
želim da opravdam ono što se dogodilo u Potočarima, ali jasno je da
premijer Vučić, čiji dolazak na komemoraciju u Srebrenicu jeste imao
poruku pomirenja, nije naišao na prijem kakav je očekivao, a deo
razloga za to je i veto na rezoluciju u Savetu bezbednosti. Iz
američke perspektive zapravo je veoma zbunjujuće zašto je Beograd
tražio ruski veto, ako se zna da su dva međunarodna tribunala –
Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Međunarodni
sud pravde - ono što se dogodilo u Srebrenici kvalifikovali kao
genocid. U tom smislu nije nam jasno šta se dobilo tim otporom reči
‘genocid’. Mi razumemo da je to vrlo osetljivo pitanje s obzirom na
srpsku istoriju i s obzirom na zločine počinjene nad Srbima, ali
Miloševićev režim je odgovoran za ono što se dogodilo u Srebrenici,
a ne oni koji su danas na vlasti. Uprkos tome što je Vučić bio deo
Miloševićevog režima, on je danas očigledno napravio drugačiji
politički izbor i mislim da se to mora respektovati. Ali, to bi se
istinski moglo respektovati ako bi prihvatio da se u Srebrenici
dogodio genocid.
RSE: Vučić je otišao u Potočare i bio meta nesrećnog incidenta.
Mislite li da je bilo adekvatnije da nije otišao u Srebrenicu?
Serwer: Mislim da je trebalo da anticipira da neće naići na aplauze
posle veta u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija. Znate, upotreba
ruskog veta u Savetu bezbednosti UN na britansku rezoluciju o
Srebrenici nekako nije konzistentna sa veoma jasnom proevropskom
porukom koju je premijer Vučić poslao kad je nedavno bio u
Vašingtonu. U suštini, mislim da je dobro što je otišao u Potočare,
ali bilo bi mnogo bolje da je ne samo otišao nego i izgovorio reč
‘genocid’.
RSE: Odnosi između Bosne i Hercegovine i Srbije pod velikom su sada
tenzijom. Šta Srbija treba da uradi da relaksira te odnose?
Predsedništvo BIH prihvatilo je Vučićev poziv i uskoro dolazi u
posetu Beogradu, ali – može li ova vlada još nešto učiniti u pravcu
relaksacije odnosa?
Serwer: Veoma je teško relaksirati odnose između Beograda i Sarajeva
zato što je BIH veoma podeljena. Međutim, po mom mišljenju, tokom
posete Predsedništva BIH premijer Vučić bi svima njima trebalo vrlo
jasno da poruči da je Sarajevo sagovornik Beograda i da bi i
bosanski Srbi trebalo da gledaju na Sarajevo kao na svoj glavni
grad, a na centralnu vladu kao na autoritet koji će pregovarati o
članstvu BiH u Evropskoj uniji. To je nešto što je Hrvatska odbijala
da uradi neposredno posle rata, ali konačno je to predsednik Mesić
učinio. Na izvanrednu podršku u Vašingtonu i Briselu naišla je,
naime, poruka koju je on tada poslao bosanskim Hrvatima da treba da
prihvate Sarajevo kao svoj glavni grad. To je vrsta poruke koju bi i
Vučić trebalo da pošalje; da želi da sagovornik Beogradu bude
Sarajevo i da bosanskim Srbima glavni grad bude Sarajevo.
RSE: Na YouTubu se pojavio islamistički video u kome članovi
Islamske države poručuju na bhs jezicima da će osvojiti Srbiju,
Bosnu, Makedoniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Kosovo. Srbiju označavaju
kao centar Balkana koju prvo treba zauzeti. Na kraju video klipa
preti se i Sjedinjenim Državama. Šta mislite, šta to mlade ljude sa
ovih prostora opredeljuje da se pridruže Islamskoj državi?
Serwer: Ja bih u tom kontekstu istakao dve stvari. Prva je da to
nije ništa neobično; imamo mlade ljude i u Sjedinjenim Američkim
Državama koji su indoktrinirani da se bore za Islamsku državu. Naša
policija, FBI i obaveštajne službe veoma su svesni toga i, kao što
je poznato, hapse takve individue s vremena na vreme. S jedne
strane, dakle, to nije ništa nepoznato. S druge strane, istorija
Balkana, posebno istorija muslimana na Balkanu koji su znatno trpeli
u ratovima u Bosni i na Kosovu, može biti izvor neke dodatne
motivacije za regrutovanje ljudi za Islamsku državu, ali ja nisam
video nikakve statističke podatke koji bi me ubedili da su balkanski
muslimani skloniji pridruživanju ISIS-u nego muslimani iz drugih
delova sveta. Naprotiv, mislim da postoje razlozi da se veruje da su
oni manje skloni ekstremizmu u odnosu na druge muslimane. Dakle, ove
i slične pretnje zahtevaju da budu pažljivo analizirane i
sistematski praćene od strane bezbednosnih službi u svakoj od
balkanskih zemalja, a zahtevaju, razume se, i njihovu aktivnu
saradnju. Ali, hajde da se uozbiljimo – da će Islamska država
preuzeti Srbiju, to, ipak, ne može biti shvaćeno ozbiljno, to je
puka retorička pretnja i ništa više od toga.
RSE: Kakav stav imate o tome kako je razrešena grčka kriza, o ishodu
pregovora između evrozone i Grčke?
Serwer: Mislim da ono što Grčka nikad nije razumela jeste da briga
kancelarke Angele Merkel nije bila samo Grčka. Njen glavni fokus je
zapravo bio euro i Evropska unija kao celina. U tom smislu, da je
popustila grčkim zahtevima, slična očekivanja od nje bi se širila
kao zaraza na Portugaliju, Španiju, Italiju, a takav razvoj
situacije ona, naravno, nije htela. Nije htela zato što bi takvom
krizom bilo mnogo teže upravljati i što bi ona bila mnogo skuplja
nego grčki bankrot. U tom smislu, ona je odlučila da žrtvuje Grčku
zarad stabilnosti eura i jedinstvua ostatka Evropske unije. Ne
očekujem, naravno, da Grci imaju razumevanja za to, ali mora se reći
da je suština čitave priče bio euro, odnosno, Evropska unija, a ne
Grčka. Grci su, dakle, loše procenili šta treba da urade da
zadovolje Merkelovu i to ih je ekstremno skupo koštalo; zato što su
bili na putu da olakšaju teret svog duga pre nego što je Siriza
došla na vlast, a sada kada su napustili taj put biće izuzetno teško
da se na njega vrate.
RSE: Ali, gledano nešto dugoročnije, mislite li da bi posle svega
ovoga stabilnost evra, pa i samog projekta EU, ipak, mogla biti
poljuljana, s obzirom da ovo verovatno nije kraj krize?
Serwer: Da, mislim da bi to moglo da se desi, svakako, i to je ono
što je Merkel pokušala da izbegne. Na kraju, rešenje svega ovoga
nije samo da se ishendluje Grčka, već da se pokrene rast privrede u
Evropskoj uniji. Izostanak ekonomskog rasta nije samo poguban po
Grčku nego i po mnoge zemlje evrozone.
RSE: Da, ali mere koje predlaže Merkel teško da ostavljaju prostor
za privredni rast?
Serwer: Da, to je tačno, ali treba da uočimo razliku: mere koje su
nametnute Grčkoj definitivno jesu rigorozne mere štednje, ali Grčka
predstavlja veoma mali procenat evropske ekonomije. Ono gde je rast
zaista nasušno potreban jeste ostatak Evropske unije. Mario Dragi,
šef Evropske centralne banke, i drugi čine sve od sebe da snize
kamatne stope, kako bi izvukli privredu Evropske unije iz krize, ali
to će potrajati. Uostalom, i Sjedinjenim Državama je trebalo
nekoliko godina da izađu iz recesije, pa će neko vreme za to trebati
i Evropskoj uniji. |