|
Činjenica da su se predstavnici Crnogorske i Srpske pravoslavne
crkve našli prvi put za istim stolom u toku javne rasprave o Nacrtu
zakona o slobodi vjeroispovijesti nije nešto što oduševljava, jer je
skup obezbjeđivala policija i starala se da ne dođe do incidenata -
kazao je u intervjuu Pobjedi predsjednik Matice crnogorske Dragan
Radulović. Prema njegovim riječima, Nacrt zakona o slobodi
vjeroispovijesti u skladu je sa standardima Evropske unije, dok
građani koji su izazivali incidente u Bijelom Polju i Kotoru, a
mediji ih kvalifikovali kao vjernike Srpske pravoslavne crkve, to
nijesu, već huligani, jer se vjerujući tako ne ponašaju.
*Predstavnici Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve našli su se prvi
put zajedno u istoj prostoriji na javnoj raspravi o Nacrtu zakona o
slobodi vjeroispovijesti. Je li, prema Vašem mišljenju, u pitanju
manevar ili nagovještaj da bi se dugogodišnji antagonizmi mogli
prevazići?
Ne dijelim entuzijazam ljudi koji smatraju da je to nešto dobro i
fino. To nije nešto što me posebno oduševljava nakon Bijelog Polja i
Kotora i incidenata koji su se tamo dogodili i činjenice da su
predstavnici dvije pravoslavne crkve sjeli za sto uz policiju koja
je obezbjeđivala i sprečavala da se incidenti ne dogode. Činjenica
da je policija morala u toku javne rasprave o Nacrtu zakona o
slobodi vjeroispovijesti da učesnike prinudi na civilizovano
ponašanje nije nešto što treba čovjeka da oduševi i izazove neko
društveno radovanje i entuzijazam.
*Govori li „učešće" policije najavnoj raspravi i o nemoći države?
Učesnici incidenta u Bijelom Polju i Kotoru bili su u našim medijima
kvalifikovani kao vjernici Srpske pravoslavne crkve, što smatram
takozvanim „normalizujućim kvalifikativom". Oni nijesu vjernici SPC.
Preciznije, nijesu se tako ponašali. Ponašali su se kao huligani.
Policija je nakon Bijelog Polja trebalo da uoči ono što smo uočili
svi mi u Crnoj Gori - da je riječ o nasilju i incidentu. Ono što se
dogodilo u Kotoru samo je to potvrdilo. Zašto se to nije desilo u
Podgorici? Pa zato što je policija reagovala na način kako je
trabalo da reaguje. Ako je neko htio da nam pokaže kakva su ta
militantna krila SPC, pa mi evo 25 godina znamo kakvi su. Nije bilo
potrebe da se to još jednom pojavljuje u javnosti na tako drastičan
način.
*U javnosti se moglo čuti da je veoma opasno to što je jedna vjerska
organizacija toliko moćna da izvede masu na ulice, ali i kako je to
moguće...
Vjerski radikalizam i fundamentalizam je nešto protiv čega se ova
civilizacija neprekidno bori. To nije nešto nezamislivo. To samo
pokazuje da je sekularizam civilizacijska vrijednost koju treba
braniti u Crnoj Gori. Zakon o slobodi vjeroispovijesti jeste prilog
u odbranu tog civilizacijskog principa. Što se tiče ovoga da li je
moguće, pa naravno da jeste. Intenzivno je 25 godina rađeno da to
bude moguće. S tim što ja zaista ne smatram da jedna organizacija
može da bude, koliko god bila jaka, jača od građana koji žele da
žive u društvu u kojemu niko neće izvan zakona određivati ko smije,
a ko ne smije da hoda ulicom.
*Govorite o monopolu sile?
Osnovni problem jeste ko drži monopol sile. Ko drži taj monopol u
okviru Ustava i zakona, da li su to institucije sistema, kojima je
to zakonski dato ili se sila „valja" ulicama i ko god želi može da
je prihvati, da je uzme i da njome sprovodi, zapovijeda i
uspostavlja svoja pravila. To je osnovni problem. Ni ove incidente u
Bijelom Polju i Kotoru, ni razne incidente u vezi gej parada ne
tumačim drugačije nego kao neprekidno ispitivanje da se odgovori na
pitanje ko drži monopol sile. Da li su to militantna krila
najrazličitijih organizacija ili je to država u okviru zakona i
Ustava. To je suštinsko pitanje. Oni neprekidno bockaju i
provociraju da bi dobili odgovor na to pitanje. U Bijelom Polju i
Kotoru nijesu ga dobili, ali jesu u Podgorici. I cijela priča je ta.
Prema mom sudu, trebalo je da ga dobiju odmah u Bijelom Polju i sve
bi bilo drugačije.
*Kakav je stav Matice o Nacrtu zakona, je li on zaista toliko pravno
nedostatan?
Pravnici Matice crnogorske ocijenili su da je Nacrt u skladu sa
evropskim pravom i standardima i kao nešto što je potrebno uraditi.
Ova neuspjela rasprava sa incidentima pokazuje koliko je potrebno
donijeti savremen zakon da bi se riješili ti odnosi. Prije ili
kasnije, sasvim je izvjesno, da će takav zakon biti potrebno
donijeti i da će on biti donijet.
Preneto iz Pobjede, 18. Septembar 2015.
Intervencija policije da bi se obezbijedili uslovi za raspravu
pokazuje bitnu stvar, a to je da vjerska organizacija, koja je po
svojoj definiciji hijerarhijski uređena i koja svoje djelovanje
definiše pozivajući se na apsolutnu istinu, to može da sprovede u
crkvi, ali ne u društvu i politici. Zato što je politika bitno
drugačija sfera ljudskog djelovanja. Tu nema apsolutnih istina, tu
se pregovara, vodi dijalog, razmjenjuju argumenti, pridobijaju
saveznici i pokušava nešto uraditi nagodbom, kompromisom. Problem
nastaje kada se iz te sfere religije pređe u politiku i u njoj
pokuša nametnuti apsolutna istina |
