NASLOVNA
- AKTUELNOSTI -

AKTUELNOSTI

 

AKTUELNOSTI

STRANA 3/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

INFO   :::  Naslovna - Aktuelnosti > Aktuelnosti arhiva - STRANA 3 > Evropa na raskršću

 

Evropa na raskršću

Evropa treba da izbegne onu vrstu sumorne realpolitike koja bi izdala njene vrednosti drugde. Bila bi ozbiljna greška, na primer, prodati interese Ukrajine i ukinuti sankcije Rusiji iz pogrešnog uverenja da je u Siriji potrebna pomoć Kremlja

 

Autor: Joška Fišer

5. oktobar 2015.

Do pre nekoliko nedelja, Evropljani su verovali da žive u nekoj vrsti svetilišta, izolovani od tekućih svetskih sukoba. Svakako, vesti i slike utopljenih migranata bile su strašne; ali tragedija koja se odigravala južno od Italije, Grčke i Malte izgledala je daleko.

Zverski građanski rat u Siriji, koji divlja godinama, izgledao je još dalje. Sirijski predsednik Bašar al Asad upotrebio je otrovni gas, potom i bombe ispunjene ekserima i drugim metalnim predmetima protiv svog pobunjenog stanovništva. A oni koji su izbegli Asadove pristalice suočili su se sa terorom Islamske države. Stotine hiljada bile su ubijene, a milioni Sirijaca su izbegli, većina njih živi u kampovima u Jordanu, Libanu ili Turskoj godinama, u užasnim uslovima i bez nade da će se stvari popraviti.

Onda, negde ovog leta, kada je nestao i poslednji tračak nade u povratak u Siriju, a alternativa Asadu i Islamskoj državi više nije izgledala realistično, ovi ljudi počeli su da se kreću ka Evropi, koja je izgledala kao obećanje budućnosti mira, slobode i bezbednosti. Izbeglice su došle preko Turske, Grčke i balkanskih država ili preko Sredozemnog mora - one koje odlaze iz sličnog meteža u Eritreji, Libiji, Somaliji i Sudanu.

U avgustu, hiljade izbeglica bile su danima zaglavljene na železničkoj stanici Keleti u Budimpešti kada je problematična i nesposobna vlada Mađarske namerno dozvolila da situacija eskalira. Najzad, hiljade muškaraca, žena i dece - čak i starih i osoba sa invaliditetom - počeli su da pešače prema austrijskoj granici. U ovom trenutku, svedočeći egzodusu biblijskih razmera, Evropa više nije mogla da ignoriše izazov i posledice krize u svom susednom regionu. Evropa se sada neposredno sudarila sa okrutnim realnostima iz kojih je izgledala kao svetilište.

Evropa je, što nije iznenađujuće, bila nespremna. Evropskoj uniji nedostajala su civilna, diplomatska i vojna oružja da obuzda, a kamoli da reši, krize i sukobe u svom komšiluku. Pošto su se migranti zaputili ka Evropi, zajednička politika azila EU je pretrpela neuspeh, pošto takozvani sporazum Dablin lll nije pružio delotvoran mehanizam za raspodelu tražilaca azila među državama članicama, a nakon njihove početne registracije u pograničnim državama EU (pre svega u Grčkoj i u Italiji). Apel italijanskog premijera Matea Rencija na evropsku solidarnost bio je prenebregnut.

Kada su hiljade izbeglica stigle u Budimpeštu na svom putu ka Nemačkoj i Skandinaviji, humanitarna katastrofa se nazirala, a nemačka kancelarka Angela Merkel morala je da bira: prihvatiti izbeglice ili reskirati dalju eskalaciju krize u Budimpešti. Nemačka verovatno nije mogla da čeka ni još dva dana. Merkelova je donela hrabru i ispravnu odluku da izbeglice pusti u Nemačku. Zbog toga, ona zaslužuje ogromno poštovanje i punu podršku, pogotovo zbog hladnog odgovora mnogih u njenoj partiji. Ali Merkelova nije bila usamljena u primeni humanih vrednosti u ovom odlučnom trenutku. Grupe civilnog društva u Nemačkoj, Austriji i na drugim mestila mobilisale su se na dosad neviđenom nivou kako bi odgovorile - zajedno sa javnim vlastima - na ogroman izazov priliva izbeglica. Bez aktivne empatije javnosti, vlasti ne bi uspele. Uz podršku takvih ad hok koalicija, Evropa treba da uradi sve što može da osigura uspešnu integraciju izbeglica.

Talas pokrenut tokom "izbegličkog leta" promeniće Nemačku i Evropu. EU će biti u stanju da odgovori na izazov - i da iskoristi priliku - integracije novopridošlih samo uz zajedništvo i duh evropske solidarnosti. Uruši li se jedinstvo u ovoj krizi, posledice za sve - a posebno za izbeglice - biće ozbiljne.

Prvo, novi, delotvoran sistem osiguranja spoljnih granica Evrope mora biti uspostavljen što je pre moguće. To podrazumeva jedinstvenu proceduru za razmatranje zahteva za azil i mehanizam za pravičnu raspodelu izbeglica među državama EU. Iznad svega, ako EU želi da sačuva svoje osnovne vrednosti, u koje spada i ukidanje unutrašnjih granica, moraće da se usredsredi na stabilizovanje svojih bliskoistočnih, severnoafričkih i istočnoevropskih suseda novcem, posvećenošću i svom svojom tvrdom i mekom moći. Jedinstveni pristup biće od suštinske važnosti.

Ali Evropa treba da izbegne onu vrstu sumorne realpolitike koja bi izdala njene vrednosti drugde. Bila bi ozbiljna greška, na primer, prodati interese Ukrajine i ukinuti sankcije Rusiji iz pogrešnog uverenja da je u Siriji potrebna pomoć Kremlja. Saradnja sa Rusijom, koliko god bila korisna i preporučljiva, ne sme ići na uštrb trećih strana i zapadnih interesa i jedinstva. Pokušavati iskupljenje za prošle greške nije preporučljivo ako podrazumeva pravljenje još većih.

Van sumnje je postojanje rizika da će izbeglička kriza ojačati nacionalističke i populističke stranke u državama članicama EU. Ali renacionalizacija politike u EU počela je mnogo pre leta 2015. i nije posledica izbegličke krize. U njenom srcu je fundamentalni sukob oko budućnosti Evrope: povratak nacionalnim državama ili napredovanje ka zajednici zajedničkih vrednosti? Ubeđeni Evropljani moraće da prikupe svu snagu - i napregnu sve svoje nerve - u vremenu koje je pred nama.

 

Autor je od 1998. do 2005. bio ministar spoljnih poslova i
vicekancelar Nemačke. Gotovo 20 godina bio je lider partije Zeleni

 

AKTUELNOSTI

STRANA 3/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright * Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - 2008

Web Design * Eksperiment