Jedan od zadataka umjetnosti je da propituje istoriju. Ali, na
Balkanu u umjetničkim djelima, u kojima je "glavna ličnost nedavna
prošlost", sve češće se poseže za falsifikatima i revizionizmom.
Takva djela, veoma često, mnogo bolje prolaze kod širokog
auditorijuma i služe političkim elitama za njihove dnevno političke
svrhe, nego ona djela koja na ozbiljan način, i razotkrivaju i
propituju, nedavnu, često neugodnu i neprijatnu, prošlost.
Na koji se način novija istorija na Balkanu tretira u umjetničkim
djelima, filmskoj, pozorišnoj i TV produkciji, i kakve su posljedice
takvih umjetničkih iskaza – govorimo u temi sedmice.
Falsifikat upakovan u umjetnički izraz – tako se može sažeti pokušaj
revizije istorije koji je u Srbiji prisutan od osamdesetih godina.
Prije nego što je rehabilitovano u sudnicama, kvislinštvo je dobilo
legitimitet na pozorišnoj sceni, pa ne čude ni skorašnje
interpretacije četnika kao antifašista u TV seriji "Ravna Gora",
koja je bila emitovana na Javnom servisu Srbije. Istovremeno,
nedavna prošlost i zločini iz devedesetih godina, današnjim
umjetnicima, čini se, nisu pretjerano zanimljivi. Pojedinosti donosi
Dušan Komarčević u tekstu
"Istorijski falsifikati na malim
ekranima".
Burne reakcije povodom premijere dokumentarnog filma Jakova Sedlara
"Jasenovac – istina", dodatno su upozorile na prisutnost i opasnost
takvih kvazinaučnih projekata za mentalno zdravlje hrvatskog
društva. Svrha takvih projekata je da se mlade zarobi u prošlosti,
ocjenjuju sagovornici Enisa Zebića u tekstu
"Stvaranje i toleriranje
atmosfere za lansiranje laži".
Bosanskohercegovački filmski i teatarski poslenici, kontinuirano se
bave nedavnom prošlošću, jedni s ambicijom da doprinesu istini, a
drugi naprosto da se, njegujući jedan od tri prevlađujuća narativa,
dodvore aktuelnoj vlasti i antagoniziranim etničkim javnostima. Budo
Vukobrat ima informaciju više u priči
"BiH: Bez ozbiljnijeg
istorijskog revizionizma".
Crna Gora se kroz film i pozorišne predstave najradije ne bavi, ni
novijom, ni onim ranijim istorijskim dešavanjima. Zainteresovana
javnost pamti pojedina, prvenstveno dokumentarna ostvarenja, poput
Baletićevog TV serijala o Napadu na Dubrovnik i pozorišnog osvrta na
Đilasa, Radmile Vojvodić, u predstavi "Everyman Đilas". Zašto je to
tako? Može li nedostatak novca opravdati izostanak umjetničkog
izazova? Detalje ima Lela Šćepanović u tekstu
"Nezainteresovanost za
propitivanje istorijskih tema". |