Američka trka za izbor predsednika ostaće upamćena po dva presedana:
prvi put u istoriji Sjedinjenih Država, jedna od dve velike partije
nominovala je ženu za kandidata; a zatim, prvi put je jedan od
kandidata velike partije direktno optužen od starne suprotnog tabora
da je agent u službi neprijateljske sile.
Ovo se dogodilo republikanskom kandidatu Donaldu Trampu, nakon što
je putem tvitera zatražio pomoć Rusa u pronalaženju izbrisanih
elektronskih poruka koje je njegova protivnica Hilari Klinton držala
na svom privatnom serveru dok je bila Državna sekretarka.. Iako je
veliki deo poruka sa njenog kompjutera, uz ukor za nemaran odnos
prema državnim tajnama vraćen i zaštićen, manji deo nedostaje, što
Republikance navodi na sumnje da ju u tim porukama nešto
kompromitujuće. „Rusi, ako me čujete, nadam se da ćete naći 30 000
nestalih poruka", napisao je Tramp na tviteru. Pre toga su nepoznati
hakeri, za koje se pretpostavlja da su Rusi, provalili u bazu
podataka Demokratske stranke i dostavili Vikiliksu prepisku sa mnogo
neprijatnih detalja o unutrašnjim stranačkim zađevicama, što je
zamalo bacilo u zasenak Hilarinu nominaciju. Nakon što je Tramp
postavio citirani tvit, Demokrate su zgroženo reagovale ocenom da je
Tramp pozvao stranu silu da špijunira Ameriku i da ima i previše
indicija da on radi za Ruse, to jest za Vladimira Putina.
Ovome su prethodili Trampovi višekratni izlivi divljenja prema
Putinu, najava preispitivanja ostanka SAD u NATO, izjava da možda ne
bi trebalo braniti nove članice NATO od ruske invazije, kao i
otvaranje mogućnosti da Amerka, kad on postane predsednik, prizna
aneksiju Krima. Tome treba dodati i okolnost da je Trampov šef
izbornog štaba Pol Manafort bio savetnik i lobista svrgnutog
ukrajinskog predsednika i Putinovog štićenika Viktora Janukoviča, i
da Trampov savetnik Karter Pejdž ima firmu u Rusiji.
Reklo bi se, sasvim dovoljno dokaza da Trampa optuže, u magazinu
„Slejt" da je „deo Putinovog plana da uništi Zapad", a u uvodniku
„Vašington Posta" da je „Mandžurijski kandidat". Reč je, inače, o
kultnom političkom trileru Džona Frankenhajmera iz 1959. godine u
kome Kinezi u korejskom ratu zarobe američkog vojnika iz bogate i
uticajne porodice, odvedu ga u Mandžuriju i uz pomoć ruskih
stručnjaka isperu mu mozak, a zatim ga puštaju da „pobegne". Mladić
se vraća u Ameriku ovenčan slavom ratnog heroja i na kraju zamalo ne
postane predsednik SAD.
Ovaj film, u kome je jednu od glavnih uloga glumio Frenk Sinatra, se
svojevremeno odlično uklopio u atmosferu opšte paranoje i hladnog
rata, baš kao što se oživljavanje tog zapleta uklapa u savremene
američke, ali i globalne trendove. Međutim, kad se stvari malo
pažljivije pogledaju, vidi se da optužba da je Tramp Putinov agent
verodostojna otprilike koliko i scenario za pomenuti film. Najpre,
Trampove izjave o NATO se potpuno uklapaju u njegovu dosledno
izolacionističku ideologiju, po kojoj SAD treba da napusti ne samo
vojne saveze, nego i trgovinske, kao što su Svetska trgovinska
organizacija i EFTA. Izrazite simpatija za Putina gaje i mnogi drugi
svetski političari skloni čvrstoj ruci, pa ni to ne treba da čudi.
Kada je reč o Manafortu i Pejdžu, oni se jesu muvali po Kijevu i
Moskvi, ali njih dvojica su lobisti koji su inače specijalizovani za
diktatore, pa su u svojoj karijeri imali i klijente poput
filipinskog predsednika Ferdinarda Markosa i ratnog zločinca
Džonatana Savimbija iz Angole, koji su u hladnom ratu bili na strani
SAD. I konačno, Trampov apel ruskim hakerima takođe se potpuno
uklapa u njegov provokativni stil, pa ovoliko zgražanje nad jednim
tvitom nije sasvim primereno.
Iako je sasvim verovatno da se Putin smejulji dok prati američku
kampanju, on je u ovoj stvari sasvim nevin: Tramp je izvorno
američki fenomen, kao pita od jabuka i povremeni odstrel crnaca.
Nije Tramp izmislio ni ksenofobiju, ni rasizam ni mizoginiju, ni
busanje u patriotska prsa, ni izolacionizam. On je samo uzjahao
talas koji su pokrenuli „Čajanka" i Sara Pejlin čim je Obama došao
na vlast. Taj talas, nošen strahom belaca iz srednje i radničke
klase da će im manjine i imigranti ugroziti pozicije, preplavio je
velike delove Amerike mnogo pre nego što se Tramp kandidovao.
Optužujući Putina da pokušava da se meša u američke izbore, a Trampa
da je njegov agent, Hilari Klinton i njene pristalice traže uzrok
svojih problema u subverzivnom delovanju stranog faktora. To je,
mora se konstatovati, čista trampovština. |