Da li je premijer Srbije Aleksandar Vučić sebi
stavom o referendumu u Republici Srpskoj (RS) napravio odstupnicu;
kome odgovara dodatna destabilizacija regiona raspisivanjem
referenduma u RS i da li je već kasno da se on zaustavi; kakva je
uloga Rusije u svemu tome; da li premijeru Vučiću treba ili ne treba
javni televizijski servis – pitanja su na koja odgovara Gordana
Suša, poznata novinarka, bivša predsednica Nezavisnog udruženja
novinara Srbije (NUNS) i doskorašnja članica Republičke radiodifuzne
agencije.
RSE: Nakon susreta rukovodstva Srbije sa
političkim liderima Republike Srpske – premijer Aleksandar Vučić i
predsednik Tomislav Nikolić nisu dali podršku referendumu u RS. Na
drugoj strani, rekli su da neće da se mešaju u odluke entitetske
vlasti. Predsednik RS Milorad Dodik je ostao pri stavu da taj
referendum mora da se održi 25. septembra. Kako Vama izgleda ovaj
stav rukovodstva Srbije, da li je to puka odstupnica ili jedino
mogući izbor?
Suša: Vučić nije imao izbora. On je morao tako da
kaže.
RSE: Zašto?
Suša: Njemu to odgovara zbog njegovog glasačkog
tela, koje je prilično radikalizovano zahvaljujući diskursu i
retorici koja potiče iz njegove presvučene stranke. Sa druge strane,
ako je to da se neće mešati u politički proces rekao u nekim drugim
situacijama, kada je reč o integritetu Bosne i Hercegovine, onda je
sasvim logično što je to sada rekao i kada je reč o Republici
Srpskoj.
Istovremeno, vidimo da je neka vrsta "dodikovanja"
postala glavni hit u Srbiji otkako je Vučić na vlasti. Ta rečenica
otprilike je diplomatski mudra jer je sam rekao da je zatečen i da
je bez njega odluka doneta. Vučić voli da se poredi sa Titom i De
Golom, da čita Webera, a sada na delu se ponaša kao Pašić, u stilu –
može da bidne, ne mora da znači.
Nisam sigurna šta se iza toga krije. Spadam u onu
generaciju koja je teško doživela minuli rat. Kada se samo setim
referenduma, koji su nazivali referendum-dum-dum i pretvorili ga u
rat, a opšta situacija u regionu je veoma napeta, nisam sigurna da
će se ovo sve tako glatko završiti.
RSE: I Vučić je tokom susreta sa američkim
potpredsednikom Džozefom Bajdenom rekao da jedna iskra može da
zapali region. Evo sada, ovaj referendum, sadrži li tu iskru?
Suša: Može da bude upravo ta iskra. Toga se i
plašim. Šta će se doista promeniti za ovih 25 dana, ne znam. Vučić
mora smirujuće da deluje. Šta se iza brda valja? Kakva je uloga
Moskve u tome? Sve su to pitanja koje se razumnom čoveku sada
postavljaju.
Pa, pogledajte, molim vas naslov u "Informeru" –
"Novi dokazi ustaške agresije – Hrvati prete RS oružjem". Piše taj
tabloid da se sprema rat sa NATO-m protiv Republike Srpske. Da li je
to uznemiravanje javnosti ili se nešto iza brda valja? Ili to ima
veze sa kontrolisanim haosom o kome priča Čepurin (Aleksandar
Čepurin, ambasador Ruske Federacije u Srbiji)? Kome odgovara
destabilizacija Balkana, koji je već ceo destabilizovan? A sada na
sve to kao šlag dođe pismo iz EU na čuvena pitanja predsednika Vlade
Srbije i predsednika države koje je puno floskula i frazetina.
RSE: Da li imate utisak da javnost ne zna sve o
rezultatu tog sastanka Dodika sa Vučićem i Nikolićem?
Suša: Gotovo sam sigurna u to, kao što nismo ni
znali kada je počinjao rat na prostoru bivše Jugoslavije. Tek
kasnije se otkrivalo ko je s kim paktovao i koliko su se Franjo
Tuđman i Slobodan Milošević dogovarali. Vrlo mi je indikativno ovo
kada srpski premijer kaže kako on neće kao Milošević postupati, da
neće ostaviti svoj narod.
RSE: Da li je to možda za unutrašnju političku
upotrebu, a da će još raditi u pravcu uticaja na Dodika od strane?
Ili je za to već kasno?
Suša: Teško je to pouzdano znati. Ovo je prilično
šizofrena situacija. U demokratskim društvima je normalna stvar
referendum: imali smo Brexit, tresla se Evropa, pa ništa.
Međutim, pitanje je da li je ovaj referendum prvi
korak ka ostvarivanju državnosti RS. Za mene je to ključna rečenica,
koju je Dodik dodao sada, što onda ne bi upućivalo na to da je tu
reč samo o jednom datumu. Neki datumi su za neke etnitete svetinja,
a za neke su užas. I na to smo navikli na ovom prostoru.
Za mene je, dakle, samo pitanje kuda vodi ova
priča? Da li je reč samo o jednom datumu ili je reč o stvaranju neke
nove, opet, iz naftalina izvađenog, koncepta Republike Srpske i
referenduma za njeno otcepljenje.
RSE: U svakom slučaju, referendum sa pitanjem 9.
januara kao Dana Republike Srpske jeste pitanje koje ruši odluku
Ustavnog suda BiH, najvišeg pravnog tela u jednoj zemlji.
Suša: Da. A onda se morate pitati i šta su Dragan
Čović, lider bosanskih Hrvata, i Vučić istog dana razgovarali? Kada
se to sve stavi u kontekst i kada čujete Čoviću izjavu, uz njegove
stavove prilično slične onima kako treba obnavljati Herceg-Bosnu,
kada on kaže da će se i oni zalagati da svoja prava ostvare Hrvati u
Bosni i Hercegovini, šta to znači nego novo zveckanje oružjem i neke
nove podele?
RSE: Majkl Devenport, šef Delegacije Evropske
unije u Srbiji, kaže da je još rano da se kaže kakvi su rezultati
ovog sastanka Dodika sa Vučićem i Nikolićem. Kako iščitavate tu
njegovu izjavu?
Suša: Ne znam, možda on nešto više zna nego mi
obični građani. Možda u Briselu imaju neku šargarepicu koja će
zadovoljiti RS i Vučića, koji, barem do sada, ima njihovu podršku,
barem do sada, zadovoljiti.
RSE: Hoće li se taj referendum, prema Vašem
mišljenju, uopšte održati?
Suša: U politici je sve moguće: kao što je Dodik
prošle godine strastveno pričao o referendumu, pa odustao, on to
može i ovaj put, ali imajući u vidu da su i lokalni izbori u Bosni i
Hercegovini u oktobru, bojim se da će ostati čvrst u odluci o
raspisivanju referenduma.
RSE: Šta mislite o Vučićevom stavu o odgovoru Žana
Kloda Junkera, predsednika Evropske komisije, da predstavlja lažu
simetriju? Reč je o Junkerovom odgovoru na Vučićevo pismo poslato
mesec dana ranije, u kojem je optužio Hrvatsku za oživljavanje
fašizma i antisrpsku retoriku? Da li je Srbija tim pismom pucala
sebi u nogu?
Suša: Spoljno-politički komentatori vrlo jasno
pišu, kojoj god opciji da pripadaju, da nije manir EU da bude
arbitar u bilateralnim sukobima dve države. Reč je o jednoj državi
koja je članica EU i jednoj koja je tek kandidat za članstvo. Preme
tome, ništa se više iz Evrope nije moglo ni očekivati.
Problem je u tome što i sama evropska birokratija,
u sadašnjim okolnostima velikih kriza i potresa, narušava sopstvene
temelje u nekim stvarima, ovim žicama koje se dižu, sa situacijom
oko ne rešavanja problema izbegličke krize.
Vučić je i tada rekao da hoće da ostane zapisano
da smo reagovali. On je uradio što je smatrao da je dobro ine mislim
da je time pucao sebi u nogu. Međutim, sve više imam utisak da želja
i ta priča o jasnom putu ka EU opada i da je ovde sve prisutniji
ruski uticaj, ne samo u politici, nego i u medijima.
RSE: Vučić govori o lažnoj simetriji, Ivica Dačić
je još oštriji i govori da je EU zabila glavu u pesak. Pored
ovolikih otvorenih frontova u samom regionu, treba li sada Srbiji da
otvara front i prema EU?
Suša: Naravno da ne treba. Mogu da podržim
Briselski sporazum, sve poteze Vučićeve na konsolidaciji finansija,
ali sve ostalo me uverava da do suštinskih promena uopšte neće doći
i da se državna politika zakopala negde na nemogućoj misiji
balansiranja između Moskve i Brisela. Ta jedna dodatna dimenzija
novog organizovanog haosa, koji najviše odgovara Moskvi, sve je
prisutnija.
RSE: Vi ste doskora bili član Republičke
radiodifuzne agencije, koja se sada zove Regulatorno telo za
elektronske medije. Ima li to telo elementarne preduslove za
samostalan rad, nezavisan od izvršne vlasti?
Suša: Otkako je formirano to telo bilo je pet-šest
izmena zakona i svaka izmena je išla na gore. Ova poslednja, sa
setom medijskih zakona, o čemu sam govorila i u vreme kada su se
vodile javne debate, pa me niko nije razumeo, zapravo je i
napravljena tako da to telo vremenom samo sebe ukine.
Ipak, zavisi mnogo toga i od članova Saveta i
njihovog poštenja. Lepo i precizno piše u Zakonu da su dužni da
postupaju po zakonu i po sopstvenoj savesti, da čak ne moraju ni da
se konsultuju sa onima koji su ih predložili.
RSE: Da li tako da tumačimo to što Vas nema više u
tom telu?
Suša: Ne, istekao mi je redovni mandat u martu
mesecu. Mogla sam da idem da lobiram da budem još jedan mandat, ali
nisam to uradila jer sam se prilično iscrpila ubeđivanjem i
priličnom dozom nerazumevanja ostalih članova Saveta, od kojih neki,
sasvim izvesno znam, podležu političkom pritisku.
Meni je mandat istekao u martu, a postupak u
Skupštini za izbor novog člana nije ni pokrenut. Bilo je glasanje u
oktobru mesecu za tri nova člana, a izabran je samo jedan, slutim da
je to bilo da ne bi ušao Milan Antonijević iz Jukoma. Sve je to sada
odloženo i bačeno pod tepih. Sada Savet radi sa šest članova, ali
uskoro će isteći mandat još dvojici i neće moći ni jednu važnu
odluku da donesu.
RSE: Stiče se utisak da se premijer nedavno gotovo
pohvalio činjenicom da na Radio-televiziji Srbije (RTS) gotovo nije
gostovao već pet meseci, a obećao je i da neće tamo ići. Nije li
njegova obaveza prema javnosti da se u Javnom servisu češće
pojavljuje nego na privatnim televizijama?
Suša: To bi bilo logično. On se, doduše,
pojavljuje jako često na Javnom servisu. Kažite mi, šta je to Javni
servis propustio, čime je to izazvao njegovo nezadovoljstvo? Uključi
se u direktan prenos konferencije za štampu TV PINK, uključuje se i
RTS. Koja je razlika? On se, dakle, pojavljuje na Javnom servisu,
ali nije hteo da dolazi njenim emisijama kao gost, što je
skandalozno. On kao premijer svih građana – čime se dičio na početku
– time potpuno diskriminiše baš ono što služi građanima i njihovom
pravu da znaju sve.
Problem je što ni naše regulutarno telo više ne
analizira i nema te redovne periodične izveštaje monitoringa
elektronskih medija. Vrlo bi bilo zanimljivo da znamo do kojih je
zaključaka došao Savet regulatornog tela o praćenju predizborne
kampanje. Videli smo samo male uzorke, to su radile pojedine
medijske istraživačke organizacije, i svakom čoveku je jasno da je
Vučić bio 200:1 zastupljeniji u odnosu na sve druge.
Problem je, naravno, to što na Javnom servisu nema
dijaloga, što nemate polemičkih emisija, što pluralizam postaje
misaona imenica. Ovde se radi o nekoj vrsti monolitizma, ponovnog
utabavanja nacionalističkog diskrusa. To smo već jednom prošli. On
je pozivao na sabornost, a sabornost nije ništa drugo nego
jednoumlje. Njegova izjava samo pokazuje da on suštinski, uopšte, ne
zna šta to znači demokratizacija medija, jer da zastupa taj stav,
što je evropski i civilizacijski postulat, ne bi ukinuo pretplatu,
ne bi se mešao u te stvari, a on je to, ipak, uradio.
Sada je uvedena pretplata, od koje na RTS-u ne
mogu da žive, a uz to, dobar deo reklama zavisi od ljudi koji su
bliski Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). To su sada ti novi
načini pritisaka na medije, uz te direktne napade na ljude iz RTS-a.
To je skandalozno.
RSE: Na nedavnoj Vučićevoj konferenciji za medije
ne znam da li je iko prebrojao koliko je puta premijer upotrebio
uličarski termin "ološ". Pa, što se onda čudimo tabloidima?
Suša: Mislim da se premijer ugleda na svog
omiljenog "časnog" novinara, kome su "ološ" i "podguznica" drage
reči.
Vučić od PINK-a napravio svoju "TV Bastilju"
RSE: Kakvu poruku Vučić šalje gostovanjem na
privatnoj TV PINK, čiji vlasnik je dugo slovio kao jedan od najvećih
poreskih dužnika u ovoj zemlji?
Suša: Koji je u međuvremenu, čujem, vratio dug.
RSE: Ali je dugo dugovao milione evra poreza, a u
to vreme kada je dugovao za porez, dobio je i ogroman državni
kredit. Kakva poruka se time šalje?
Suša: Pa, Vučić je napravio svoju "TV Bastilju".
On marketinški savršeno postupa, sve u svom ličnom interesu. I ova
izjava vezana za referendum u RS-u i ove svađe histeričnih malih
razlika sa Zoranom Milanovićem i Mirom Kovačem i sa Hrvatskom, ovo
komuniciranje sa EU – ništa od toga ne može da se radi bez podrške
medija. On je to, dakle, napravio vrlo pametno: izabrao je
poslušnike i od TV PINK napravio svoju Bastilju. Ima još i
"Informer" i seriju takvih malih listova i nedeljnika.
Bojim se da se iza toga krije urušavanje Javnog
servisa. Kada objektivno pogledate, ipak jedine relevantne i
verodostojne informacije ćete dobiti na RTS. Meni je teško sada
govoriti o tome, ali moram da priznam – RTS se za ovih deset godina
ipak izborila za neku pristojnu informatičnost, komunikaciju sa
građanima, ima ubedljivo najbolje emisije. Nedostaju, doduše,
polemički sadržaji, ali puno je uradila na tome da zaista postane
servis građana. Vučiću servis građana ne treba, njemu treba lični
servis, a to samo može preko ucenjenog privatnika.
RSE: Da li je zamislivo u doglednoj budućnosti da
novinari, u znak solidarnosti i u znak poštovanja sopstvene
profesije, jednostavno odluče da odu sa pres-konferencije poput
pomenute u kojoj je iz premijerovih usta pljuštala reč "ološ"?
Suša: Tu je problem što više nikada te
solidarnosti, koje je bilo nekada, neće biti jer vlada njegovo
visočanstvo "Profit". To je taj neoliberalni koncept medijske
demokratske sfere, u kojoj se prave i proizvode tabloidi i
tabloidizirana stvarnost postaje i politika. Publika ne može da uči
da rasuđuje već postaje zombi koji guta sve to.
Prema tome, mislim da takve solidarnosti više neće
moći da bude, tim pre što je većinski deo svih medija u Srbiji
potpuno usvojio taj glavni put pod kontrolom Vučića. Svi se udvaraju
Vučiću i Vladi. Kažite mi koliko ima kritičkih tekstova o njegovoj
politici? Veoma malo, zanemarljivo malo. Sve ostalo su hvalospevi.
Novinari više ne čuvaju ni sopstveni esnaf. Hoće li Dragan Vučićević
(glavni urednik tabolida "Informer") s Vama da se solidariše? On bi
strpao ili Vas ili mene u zatvor, ako može.
Međutim, bar bi novinari u nekim medija to mogli
da urade. Tu mislim da treba da se dogovore oba udruženja, kao što
su do sada oko nekih stvari sarađivali, kada je reč o etičkom
kodeksu i o praćenju medija. Imamo i Savet za štampu. Morali bi,
dakle, da se dogovore i oko takve strategije.
Kada sam bila predsednik NUNS-a, mi smo to uspeli.
Bilo je to drugo vreme, ali kada je Vojislav Šešelj (lider Srpske
radikalne stranke – SRS) optužio novinare da su krivi za ubistvo
vojnog ministra, mi smo se svi organizovali i potpuno smo ignorisali
konferencije za štampu Srpske radikalne stranke. To je trajalo šest
meseci, u svim novinama sem "Večernjih novosti" i RTS-a, a nije nas
malo bilo tada.
Onda su bili raspisani izbori, pa smo morali
poštovati sva ta pravila i "radikalima" dati prostor. Ali do tada je
uvek istican isti tekst – Nismo bili na konferenciji za štampu i
nećemo ići i odazivati se ni na kakve pozive SRS dok se njihov lider
ne izvini novinarima.
RSE: To sada zvuči kao utopija?
Suša: Meni je grozno kada pomislim da Šešelj danas
priča ko je saradnik CIA-e (Američka obaveštajna agencija) a ko
nije. Da sam verovala 5. oktobra da će mi se ovo 2016. desiti, ne
bih ni išla na demonstracije.
|