Miloševićev projekt
Ovog mjeseca objavio je knjigu posvećenu američkim
intervencijama, s fokusom na diplomatsku historiju i iskustva s
Kosova. Veoma je kritičan prema Srbiji, koju vidi kao glavnog
kočnicara u regionu, zbog čega, kako kaže, upravo BiH plaća najveću
cijenu.
Prije 20 godina, u avgustu 1992., na Londonskoj
konferenciji ste se susreli s Karadžićem i u lice mu rekli da mu
zbog zločina u Bosni predviđate doživotnu robiju. Kako se to
dogodilo?
- Sa zadovoljstvom ću podijeliti taj dio lične
historije s Vama. Učestvovao sam, dakle, na Londonskoj konferenciji
kao pro bono politički savjetnik bosanske delegacije. Tokom pauze za
kafu, poslije podne, drugog dana konferencije, slučajno sam se našao
rame uz rame s Radovanom Karadžićem. Kad sam ga vidio, predstavio
sam se, rekavši ko sam, i upitao ga je li on dr. Karadžić. On je
potvrdio: "Da, ja sam."
Tada sam rekao da imam saznanja o tome da je on
odgovoran za najveći genocid koji se dogodio u Evropi od Drugog
svjetskog rata. I da zbog toga treba ići pred Međunarodni sud i da
bi nakon toga, ako ga tamo proglase krivim, trebao provesti ostatak
svog života u zatvoru. Bio je šokiran. Želio je saznati ko sam ja. I
zatim mi je rekao: "Niko ne govori sa mnom na taj način". Kazao mi
je da bih trebao platiti cijenu za to. Njegove tačne riječi su bile:
"Jednom ćete usred noći probuditi hladno sječivo ispod tvog grkljana
i ja ću ti prerezati vrat, kao i vratove tvoje familije".
Nepotrebno je reći da sam bio prestravljen. Ali,
već sam znao za tu taktiku baziranu na strahu. Zato sam ga pogledao
pravo u oči i rekao: "Dr. Karadžiću, ne postoji ništa što biste mi
mogli učiniti nažao". Kad je vidio da se nisam predao strahu,
pokupio se i otišao. Jedan od njegovih pratioca došao je do mene i
pokušao je da me mišicama natjera uza zid. Oficiri Scotland Yarda
(Britanska sigurnosna služba, op. a.), koji su bili tu prisutni,
intervenirali su u moje ime.
Ako Karadžiću ipak ne presude onako kako ste
predvidjeli, da kraj života dočeka iza rešetaka, hoćete li na kraju
biti razočarani?
- Pravda treba biti ispunjena. On i oni koji su ga
podržavali zaslužuju kaznu.
Kada danas gledate suđenje Karadžiću i Mladiću
u Haškom tribunalu, jeste li uopće zadovoljni kako se taj proces
vodi? Šta mislite i šta osjećate dok čekate sudsku presudu koja se
nekad čini tako dalekom i nedovoljnom za žrtve?
- Najvažnije je da se ta "gospoda" našla na sudu i
da im se u Hagu sudi za genocid. Kao lideri oni su odgovorni za
grozne zločine. Ali, ono što nikako ne smijemo zaboraviti je da oni
nisu jedini odgovorni. Ne zaboravimo da su njihove akcije
blagoslovene od mnogo šireg kruga ljudi koji su ili sami počinili
zločine ili su kroz saučesništvo isto tako krivi.
Zato želim reći da jedini način da Srbija postane
normalna zemlja leži u suočavanju licem u lice s činjenicom da se
toliko mnogo njenih ljudi okrenulo na drugu stranu ili podržalo
krivična djela. Naravno, ne može svaki Srbin biti odgovoran za ono
što je učinilo rukovodstvo, ali sve dok se Srbija u cjelini ne suoči
sa svojom prošlošću, prepozna i prihvati krivicu i odgovornost, ona
neće postati normalna zemlja koja je potpuno integrirana u Evropu.
Ne čini li Vam se da je to sasvim daleko, jer
Srbija je dobila za predsjednika Tomislava Nikolića, koji je već u
prvih nekoliko dana nakon dolaska na vlast negirao genocid u
Srebrenici, prozivao Vukovar kao "srpski grad", negirao postojanje
crnogorske nacije...?
- Čak je i danas u Srbiji još živ Miloševićev
projekt. A on je utemeljen na podjeli i etničkom separatizmu.
Baziran je i na etničkoj mržni. I evo pogledajte, iako je Milošević
mrtav, virus etničkog nasilja koji je on izbacio još je živ i
opstaje iako svi znamo da ne bi trebalo biti mjesta nikakvom
virulentnom nacionalizmu u Evropi, u civiliziranom svijetu ili u
samoj Srbiji.
Je li Vi to kažete da je Nikolić dobio na
izborima jer je Srbija još inficirana tim "Miloševićevim virusom"?
- Pogledajte, Nikolić je samodeklarirani četnik.
To u ogromnom volumenu govori o njegovom karakteru. A Tadić i
Nikolić trebaju biti cijenjeni po onome što oni rade, a ne samo po
onome što kažu. Zapravo, u riječima i djelima među njima ima malo
razlike. Doduše, Tadić može biti više naočit. On (Tadić, op. a.)
može nositi "fancy" (moderna) evropska odijela i imati evropsku
frizuru, ali njegove akcije sugeriraju da su on i Nikolić od iste
tkanine. To je ono isto sukno koje veže Srbiju za prošlost i
sprečava je da krene naprijed kao dio Evrope.
Ponekad se čini da Srbija drži BiH kao
posljednjeg balkanskog taoca te politike, a tu mislim i na taktiku
kojom se Bosna sprečava da prizna nezavisnost Kosova. Šta Vi mislite
o tome?
- Pa to je taj Miloševićev projekt koji je
zamišljen da etablira veliku Srbiju na svim teritorijima gdje Srbi
žive. Taj projekt se još implementira. Uostalom, dokaz tome je
pristup koji ima Republika Srpska u BiH, kao i kroz srpsku okupaciju
dijela sjevernog Kosova, sjeverno od rijeke Ibar u Mitrovici. Dakle,
sve dok Srbija ne prizna svoje susjede i posveti se zaista dobrim
komšijskim odnosima, Srbija sama neće krenuti naprijed.
Govorite o Kosovu kad spominjete ta priznanja?
- Govorim o općem pristupu Srbije prema zapadnom
Balkanu i specifično prema Kosovu, gdje Srbija nastavlja igrati
konfrontirajuću i ulogu djelioca. Ona traži načina kako da podijeli
Kosovo i apsorbira dio njenog teritorija.
Otpadnički entitet
Ipak, Beograd ima prilično "evropsku retoriku"
koja se u Evropi dobro prima. No, ponekad se dosta čini da se dio
Bosne drži na "nišanu" radi priželjkivane kompenzacije oko Kosova.
Do kada će trajati ta skrivena agenda i hoće li ikad nestati s
regionalnog političkog radara?
- To nije skrivena agenda. Beograd otvoreno potiče
nasilje. Evo, dogodio se taj grozni rat i Bosna se uspjela očuvati
kao multietnička i multikulturalna država. Ali, sve dok RS nije
potpuno integrirana u Bosnu i Hercegovinu, projekt koji je doveo do
tog rata ostaje. Iako je, valja to opet naglasiti, toliko mnogo
ljudi poginulo da se očuva teritorijalni integritet i suverenitet
BiH.
A kako komentirate da će Dodik slijediti
Srbiju, koja je obećala Putinu da nikad neće pristupiti u NATO, iako
mnogi u BiH upravo u članstvu u toj vojnoj alijansi vide neku
sigurnost za Bosnu?
- Kao što znate, NATO Akcijski plan (Membership
Action Plan - MAP) je zbir jasnih uputstava do tog članstva. No,
budimo sasvim načisto, Dodikova politika u vezi s tim krši atlantske
principe i u krajnjoj će liniji ometati daljnju euroatlansku
integraciju i Srbije.
Kako komentirate to da američki ili turski
ambasador ode Dodiku na razgovor u Banju Luku, gdje dijalog vode
ispod svojih nacionalnih i zastave RS, umjesto one koja pripada
državi BiH? Zar to nije igranje na kartu Dodikovog separatizma?
- Ne znam detalje o sastancima koje spominjete.
Naravno, reći ću prvo kako vjerujem da je dijalog važan i neophodan.
Ali, optika takvih sastanaka ispod zastave otpadničkog entiteta nije
pogodna za širi cilj promocije integracije RS u Bosnu i Hercegovinu,
gdje ona pripada.
Govoreći o "Miloševićevom virusu", Amerikanci
su o tome bili upozoreni od Bosanaca još na Londonskoj konferenciji,
dakle prije 20 godina, da on može preživjeti mnoge mirovne napore.
To se pokazalo tačnim nakon Dejtona i nakon haških presuda za
genocid. Ko onda treba da žali što ta upozorenja nisu ozbiljno
prihvaćena? Evo i Vi kažete da Srbija nastavlja po svome...
- Trebali bi žaliti svi. Taj virus zbog svega toga
nije samo preživio na zapadnom Balkanu već i u zapadnoj Evropi.
Šovinistički stavovi egzistiraju u mnogim zemljama, uključujući i
neke članice EU. Ne zaustavljajući taj virus u Bosni, Zapad je
dozvolio da to postane zarazno. Sada su zemlje zapadne Evrope zbog
toga rizično područje. Kriza eurozone samo uvećava taj problem.
Pogledajte šta se dogodilo u Grčkoj s rađanjem nacističke partije
Zlatna zora, koja veliča Arkana.
Kad smo već kod bosanskih grešaka, je li možda
Alija Izetbegović trebao dodati još bosanskih uvjeta da bi se
prihvatio dejtonski plan 1995.? Kako na to gledate s ove distance?
- U ono vrijeme Dejtonski mirovni ugovor bio je
najbolji mogući "deal" (posao, op. a.). Osim što je okončao rat, bio
je i diplomatski uspjeh. Sjedinjene Države su poslije dejtonskih
pregovora ipak trebale nastaviti s proaktivnom ulogom i već tada
pogurati politički status Kosova i odmah slijediti s novom
konferencijom o BiH, da se Dejtonski sporazum nadgradi i da se
dovede u liniju s evoluirajućim uvjetima.
Govorite o "Dejtonu 2"?
- Da, možete koristiti taj termin "Dejton 2". U
svakom slučaju, to što se Bosni dozvolilo da ide brže kao
podijeljena zemlja s nacionalističkom politikom koja je odigrala
toksičnu ulogu dovelo je do toga da se tokom vremena dejtonski
principi teže implementiraju.
S obzirom na to da se "Dejton 2" gotovo sigurno
neće dogoditi, šta još preostaje Bosni da bi izašla iz začaranog
kruga?
- Najkraće rečeno, Bosna jednostavno mora biti
potpuno integrirana u Evropu. Sve to mora biti utemeljeno na
principu da svi građani BiH imaju zajednički interes, zajedničku
budućnost, posvećenost demokratskim principima. I da svi imaju
zajedničku želju za mirom i prosperitetom!
Ruski pristup
Ipak, je li trebalo prihvatiti neki drugi
mirovni plan, Vens-Ovenov (Owen) ili Kutiljerov (Cutilliero) plan
umjesto Dejtonskog?
- Zlatni standard dobrog plana za podjelu vlasti i
osiguranje prava manjina je Ahtisarijev (Ahtisarri) plan za Kosovo,
a on je izgrađen na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oba
ugovora predstavljaju diplomatske inovacije i značajne korake
naprijed prema državotvornosti. Problem je, ipak, u njihovoj
implementaciji i monitoringu međunarodne zajednice, kako bi
potpisnici činili ono što su se obavezali prilikom potpisivanja.
Kako vidite izbor Vuka Jeremića za predsjednika
Generalne skupštine UN-a?
- Začuđujuće je da je srbijanski diplomata
predsjednik Generalne skupštine UN-a kad Srbija nastavlja imati
sramotni registar antagonizama prema svojim susjedima, kao i
pokazano nepoštivanje međunarodnog prava.
Kako vidite ulogu Rusije u dijelu BiH, a
pogotovo u Srbiji, kao i u vezi s izborom Jeremića, kojeg čak i
beogradski mediji nazivaju "ruskim čovjekom" u UN-u?
- Valja, možda, prvo podsjetiti da je ruski
pristup u osiguravanju političke i materijalne podrške kriminalnim
režimima konzistentan već mnogo godina. Evo, Moskva nastavlja
podržavati Asada u Siriji, a on je kriv za ratne zločine i učinio je
strašnu nepravdu protiv sirijskog naroda. Valja o tome dobro
razmisliti.
John Major je lagao
Bosancima se brutalno lagalo da će ih neko
spasiti "iz zraka"? I Vi ste o tome govorili.
- Da. Sjedio sam u istoj sobi kada su (u ljeto
1992., op. a.) vršilac dužnosti američkog državnog sekretara
Igelberger (Larry Eagleburger) i britanski premjer Mejdžor (John
Major) razgovarali s Alijom Izetbegovićem i Harisom Silajdžićem.
Pričali su tada o američko-britanskoj saradnji "van presedana" kako
bi se zaustavili napadi na Sarajevo.
Izetbegović je tada tražio garancije da će to biti
tako i Mejdžor mu je doslovce rekao: "Imate moju časnu riječ da će,
ukoliko bombardiranje Sarajeva ne prestane za 30 dana, avioni
Kraljevskog ratnog zrakoplovstva biti nad (njihovom, op. a.)
glavom".
Ali, opsada Sarajeva je nastavljena i postala
je duža nego opsada Staljingrada te odnijela 11.541 život.
- U retrospektivi, Londonska konferencija bila je
pokušaj da se pitanje Bosne pomete ispod ćilima i pobjegne s
naslovnih strana svjetskih medija. Mejdžor je, jednostavno, lagao
kako bi dobio ono što je tražio. Ta je konferencija govorila o
simptomima konflikta umjesto o uzrocima.
Postoji rizik da se konflikt obnovi
Zašto su, prema Vašem mišljenju, u Vašingtonu
Bosna, pa i Balkan, sada ponovo odgurnuti s liste prioriteta, iako
je potpredsjednik Bajden (Joe Biden) nagovještavao nešto sasvim
drugačije u maju 2009. godine?
- Radi se o postepenim koracima kako bi se
stvorili uvjeti za napredak. Činjenica je da s odsustvom jakog
američkog vodstva problemi jednostavno ne dozrijevaju za rješenje.
Sjedinjene Države ne trebaju tu primjenjivati pravilo da povlače
konce iza scene. Ne smijemo žrtvovati principe za stabilnost.
Ukoliko se Balkanu ne posvetimo u proaktivnoj formi, postoji rizik
da se konflikt obnovi.
Kosovski ključ za Balkan
Poslije svih ovih godina lutanja i
eksperimentiranja koji bi to onda bio korak u pravom smjeru
međunarodne zajednice prema Balkanu?
- Sve zemlje EU trebaju priznati Kosovo kao
nezavisnu državu i potom poslati jasnu poruku Beogradu da njihova
politika podjela neće biti prihvaćena. Bosna, naravno, treba
priznati Kosovo, jer ono ima historijsko, kulturno i političko pravo
na svoju nezavisnost.
Kako će to pomoći BiH?
- Bosna je propatila da bi održala principe pravde
i poštenja. Treba ostati odan ovim principima. I zapamtite da je
lažni izbor vjerovati da priznanje Kosova prašta ili sankcionira
izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.
Knjiga o Kosovu
Recite nam nešto o svojoj novoj knjizi? Zašto
ste izabrali temu o Kosovu?
- Knjiga se zove "Oslobađanje Kosova..."
("Liberating Kosovo: Coercive Diplomacy and US Intervention").
Uređena je na Harvardu (Harvard's Kennedy School), a štampao ju je
MIT Press. Knjiga je "revolucionarna" u tome što je u njeno
"e-izdanje" ugrađeno sat i po interaktivnog videoprograma. Napisao
sam je zato što mislim da su SAD sila dobra i što mislim da Kosovo
nije posljednji put u kojem će se Amerika konfrontirati s genocidnim
režimima kako bi odbranila nebranjene žrtve. Postoje važne lekcije
koje se trebaju naučiti iz kosovskog iskustva o tome zašto i s kim
SAD trebaju intervenirati da bi se spriječio genocid.
Knjiga ne nudi samo diplomatsku historiju događaja
na Kosovu koji su doveli do NATO akcije i onda koordinirane
deklaracije o nezavisnosti. Knjiga isto tako sugerira kriterije za
intervenciju i odražava da postoji odgovornost koja proizlazi iz te
intervencije. Nadam se da će njene stranice biti instruktivne kada
se SAD konfrontiraju s drugim humanitarnim hitnim slučajevima koji
zahtijevaju moralni odgovor. |