Argumenti navedeni u peticiji za smenu poverenice
Petrušić (da primenjuje Zakon o zabrani diskriminacije “na štetu
razvoja demokratskog društva”, pristrasnost prema “nekim nevladinim
organizacijama (kao što je Labris)”, svođenje Zakona na “zaštitu
manjnskih grupa “) svedoče o neznanju i nerazumevanju koncepta
manjinskih i ljudskih prava, kao i prava na seksualnu opredeljenost
i rodni identitet. Ovom peticijom ne samo da se praktično traži
obustava zaštite građana od diskriminacije na osnovu njihove
seksualne opredeljenosti, već se ugrožava i sloboda izražavanja i
udruživanja organizacija koje ih štite i bore se za prava ugroženih
seksualnih manjina.
Zadatak parlamenta je da opominje izvršnu vlast da
poštuje osnovna prava svih građana i donosi odluke koje suzbijaju
diskriminaciju, po bilo kom osnovu, uključujući i njhov rodni
identet. Parlament je i najznačajniji i najuticajniji forum u zemlji
za promociju antidiskrimnatorskih stavova.
Odbijanje institucija da ukažu i spreče nasilje
nad pripadnicima seksualnih manjina stvara kulturu nekažnjivosti u
kojoj takvo nasilje lako eskalira. Ova peticija je veoma opasna zbog
konteksta u kome žive pripadnici seksualnih manjina. U Srbiji su,
seksualne manjine, kao i organizacije civilnog društva i branitelji
ljudskih prava koji pokušavaju da ih zaštite, izloženi
stigmatizaciji, fizičkim napadima, verbalnom nasilju i govoru
mržnje. Ozbiljno je ugroženo njihovo pravo na izražavanje i slobono
okupljanje. To izaziva i strah kod nekih građana zbog čega su
praktično primorani da prikrivaju svoju seksualnu opredeljenost i
identitet.
Obaveza državnih institucija je da efikasno
istraže sve slučajeve nasilja zasnovanog na seksualnoj
opredeljenosti žrtve, ili rodnom identitetu i dovedu počinioce pred
sud. Obaveza demokratskih država je i da preduzmu sve pravne,
administrativne i druge mere da zabrane i eliminišu diskriminaciju
na osnovu seksualne opredeljenosti. Institucije moraju da obezbede
zaštitu branitelja ljudskih prava. Poverenica Nevena Petrušić radi
upravo u skladu sa ovim principima.
Parlament je jedna od institucija koja mora da
obezbedi da se svako oseća slobodnim i bezbednim da prijavi i
sudskim i drugim nezavisnim telima, svaki čin diskriminacije .
Država treba da obezbedi da nezavisna tela, zadužena za ljudska
prava efikasno ukazuju na slučajeve kršenja ljudskih prava, daju
preporuke za efikasno sprečavanje takvih dela i zahtevaju da se
prekine sa praksom nasilja.
Posebno je značajna uloga profesora u školama i na
univerzitetima u razvijanju kulture ljudskih prava među mladim
ljudima. Nažalost, različita istraživanja stavova mladih ljudi
pokazuju izuzetno visok stepen homofobičnosti kod mladih, što
neretko završava u nasilnim verbalnim i fizičkim incidentima prema
pripadnicima manjinskih grupa. Za takvu situaciju velikim delom
odgovorni su profesori i predavači.
Zaštita građana od diskriminacije na osnovu
seksualne orijentacije proističe iz domaćih i međunarodnih
dokumenata. U Zakonu o zabrani diskriminacije (član 13) izazivanje i
podsticanje neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti po osnovu
rodnog identiteta i seksualnog opredeljenja smatra se teškim oblikom
diskriminacije. U teške oblike diskriminacije spada i “propagiranje
ili vršenje diskriminacije od strane organa javne vlasti i u
postupcima pred organima javne vlasti”, kao i “propagiranje
diskriminacije putem javnih glasila”. Takođe, svako ima pravo da se
izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko
postupanje zbog takvog izjašnjavanja je zabranjeno (član 21).
Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima
garantuje zaštitu manjina, slobodu, okupljanja, udruživanja i
izražavanja. U Kopenhaškim političkim kriterijumima za prijem u EU
zabranjuje se diskriminacija manjina. Evropske povelja o osnovnim
pravima (član 21), jedan od osnovinih dokumenata EU o ljudskim
pravima, eksplicitno zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne
orijentacije.
Međunarodne organizacije i insititucije, čiji je
Srbija član, poput UN, OEBS i Saveta Evrope, pomno prate položaj
LGBT stanovništva u svetu i redovno upućuju vladama članica
preporuke za sprečavanje diskriminacije lezbijki, gejeva,
biseksualaca i transrodnih građana i poboljašnje zaštite njihovih
prava. Takođe, to čini i Evropska komisija u odnosu na zemlje koje
pretenduju da postanu član EU.
I na kraju, ali najvažnije, osim konteksta u kome
nastaje ova peticija (visokog procenta homofobije medju stanovnicima
i fizički napadi i pretnje prema seksulnim manjinama) jeste pitanje:
ko su potpisnici peticije? Među njima su oni koji su tokom
devedesetih bili istaknuti propagandisti ratova, iza čijih reči su
sledili zločini. Njihova imena su u dokumentima Haškog tribunala,
publikaciji Tužilaštva za ratne zločine u Srbiji o pozivanju ili
podsticanju na ratni zločin, kao i u brojnim analizama i izveštajima
organizacija civilnog društva o vezi izmedju medijskog spinovanja i
ubistva premijera Zorana Đinđića. |