Korać: Ne zabrinjava to što je neko nesaglasan toj
rezoluciji, mada nam nije saopštio čemu se to protivi. Neki govore
da je trenutak kada je ta rezolucija predložena bio vrlo rđavo
izabran, što je verovatno tačno. Ono što duboko zabrinjava je forma
u kojoj se taj protest izražava. Drugim rečima, nije to uobičajena
politička kritika, nisu predstavnici opozicionih stranaka, u ovom
slučaju SNS, DSS i njihovi poslanici u Skupštini Vojvodine tražili
raspravu, nisu ustali za vreme zasedanja pa izneli javno kritike na
račun tog dokumenta. Duboko zabrinjava što se organizuje miting
ispred Banovine, gde je smeštena pokrajinska Vlada, što je, da
podsetim, 200 metara dalje od mesta gde je organizovana Jogurt
revolucija ispred pokrajinskog komiteta tadašnje komunističke
partije.
Drugim rečima, kao da se istorija ponavlja, i da
stvar bude tragična, glavni faktički organizatori, iako sakriveni
iza nekih srpskih patriotskih organizacija, su SNS i SPS, koje su i
bile nosioci vlasti tada kada je rušena tzv. vojvođanska
separatistička vlast.
Argumentacija je šokantno identična. Govori se o
foteljašima, separatistima, to su parole iz 1989. godine. Čovek je
duboko zabrinut da su dve stranke koje tvrde da su se odvojile od
svojih politički očeva, a to su Slobodan Milošević i Vojislav
Šešelj, sada bez ikakve svesti o tome da će ovo što ja govorim,
manje više svakom starijem čoveku koji pamti 1989. godinu izazvati
potpuno iste asocijacije. I sad se postavlja suštinsko pitanje: da
li je cela ta priča o evropskim integracijama, o putu u Evropu koju
govore predstavnici SNS i SPS tek jedna providna skrama iza koje se
krije jedna suština, a to je tvrdo nacionalistička opcija koja ne
bira sredstva da dođe na vlast, iako na izborima ta opcija nije
pobedila.
RSE: Mogu li ova dešavanja u Vojvodini da
stvore nove tenzije u ovom trenutku koji je već opterećen drugim
problemima?
Korać: Mi imamo sukcesiju negativnih događaja u
proteklih nedelju dana. To je govor predsednika Tomislava Nikolića
koji je više nego skandalozan i ta retorika je identična retorici
Miloševićevog SPS i SRS Vojislava Šešelja s kraja osamdesetih, a pre
svega s početka devedesetih godina. Naravno, ona je ovaj oblik imala
u trenutku kada je Haški sud utvrđen odlukom Saveta bezbednosti UN.
To su čuvene dve teze – da je taj sud nelegitiman iako se njegovom
osnivanju niko nije protivio od stalnih članica SB UN, pa ni Rusija
i Kina: jedna je bila uzdržana, druga je bila za, ali nijedna od
njih nije stavila veto na tu odluku. I drugi čuveni argument je da
je to antisrpski sud. Drugim rečima mi smo imali taj govor koji će
štetiti dugoročno, postaviće se pitanje i u Evropi i u regionu kako
zemlja koja teži EU ima predsednika koji se pred kraj tog suda vraća
dentičnoj retorici Slobodana Miloševića.
I konačno, imamo prekid pregovora sa Prištinom, sa
vrlo čudnim obrazloženjem da nije bilo papira, ne možemo oko
principa da se usaglasimo i sl, iza čega se krije činjenica da
Srbija nije bila spremna u ovom trenutku da prihvati ono što je
faktički bilo na stolu, a to je ukidanje paralelnih institucija.
Vi zapravo imate tri događaja u sukcesiji koji su
duboko zabrinjavajući i koji pokazuju nešto, što bih rekao da je
osnovni problem i što je vrlo dramatično. Za poslednjih nedelju dana
se pokazalo da, ako stranke na vlasti ovakvom brzinom mogu da padnu
u Miloševićevu retoriku i što je najvažnije u slučaju Vojvodine, na
metode Miloševićeve politike, onda se Srbiji ne piše dobro. Ona ne
ide ni u kakve evropske inegracije, ona nije u procesu
demokratizacije, ona je u stanju političke regresije.
RSE: Da li retorika od 10. aprila može da
dovede do toga da Srbija ponovo počne da bude posmatrana kao izvor
problema u regionu?
Korać: Pa već su izjave Nikolića, naročito prve
koje je dao kad je izabran za predsednika, imale veoma negativne
reakcije u regionu. Setite se reakcije iz Hrvatske, BiH, izuzetak su
reakcije u Crnoj Gori gde se vlast obradovala njegovom izboru, ali
to je posebna tema. Čini mi se da je taj put otvoren. U ovom
trenutku Srbija nije na tom putu, ali “konsultovanje dva šefa srpske
države”, kako je Nikolić nazvao sastanak sa Miloradom Dodikom,
pokazuje da, uprkos zaklinjanju Nikolića da on podržava BiH i
Dejtonski sporazum, on nastavlja još drastičnije od Borisa Tadića sa
tom politikom da je RS srpska država, iako je to samo entitet u
jednoj državi, nije država ni po kom kriterijumu. Uostalom i
patrijarh Irinej je u Banjaluci rekao da je to najnovija srpska
država, i što je najinteresantnije, rekao je da je to Pijemont
srpstva.
Imamo elemente jedne političke regresije, koja će
sigurno, dovesti, ne samo do podozrivosti suseda, nego i do vrlo
logičnog pitanja u EU u kom smislu vi idete u evropske integracije i
demokratizujete se, ako retorika, način ponašanja, odnos prema
jednom broju suseda u regionu sa kojima ste ratovali, ako je to isto
s kraja osamdesetih i s početka devedesetih godina. Imam utisak da
mi danas imamo vlast koja uopšte nije svesna onoga što radi. U
prilog tome bih dodao i izjave premijera Ivice Dačića u Moskvi,
prilikom posete Vladimiru Putinu. On je rekao da su odnosi bili
loši, ali sad će biti mnogo bolji. Drugim rečima, ovde kao da se
naglašava da Srbija ima alternativnu politiku, a to je oslanjanje na
Rusiju što je takođe Milošević pokušavao, tako da kad sve to
sklopite, ovo je mračan trenutak za srpsku demokratiju u poslednjih
sedam dana.
RSE: U kontekstu odnosa u regionu, pre svega
odnosa sa BiH, u Beograd danas dolazi šef diplomatije te države
Zlatko Lagumdžija. Da li bi se to moglo smatrati prilikom za
popravljanje odnosa sa BiH?
Korać: Ti bilateralni susreti su uvek dobri, ali
postoji velika razlika između ta dva ministra. Za razliku od
ministra spoljnih poslova Srbije koji je tehnokrata, mada i on ima
svoju političku pozadinu, u slučaju Zlatka Lagumdžije se radi o
predsedniku političke stranke u BiH, čoveku aktivnom u politici
poslednjih skoro 20 godina. Oni će možda skinuti te tenzije između
Sarajeva i Beograda ali ja nisam siguran da će se one stvarno moći
smanjiti jer vi ste videli odluku Željka Komšića, formalno
predstavnika hrvatskog naroda u Predsedništvu BiH. On je odbio da
dođe u Beograd na razgovore. Kada dođe do sledećeg susreta u
Beogradu sa članovima predsedništva, imaćemo krnje predsedništvo
BiH, odnosno imaćemo samo predstavnike bošnjačkog i srpskog naroda.
Ti odnosi su, dakle, već sada poremećeni, a po mom
mišljenju oni će se remetiti i dalje. Evo zašto: paradoksalno je,
ali više će ih remetiti iz RS nego iz Federacije jer poslednje
izjave Dodika su otvoreno mešanje u unutrašnje stvari Srbije. Dakle,
zbog toga što mu se daje status koji mu je dat, on je izjavio da
Srbija treba da odbije sve predloge oko Kosova, da ne sme da izda
Kosovo, dakle isto kao SPC u svom saopštenju jer ionako za 15 godina
nećemo ući u EU. Da li ćemo ući ili ne, da li je Dodik u pravu to je
jedno pitanje, ali ovako direktno se mešati u unutrašnje stvari
Srbije je posledica činjenice da je Dodik postao pridruženi član
Vlade republike Srbije i Predsedništva Srbije. Drugim rečima, Dodik
sebe doživljava kao političara u Srbiji i to će imati takođe
katastrofalne posledice za Srbiju, zbog toga jer šta god da Dodik
bude uradio unutar BiH politički destruktivno, a on to radi stalno,
EU i Zapad će se okrenuti Beogradu i reći ‘E ovo je vaš klijent,
sada ga vi smirite’ po nekoj analogiji, kao što sada SAD traži od
Kine da disciplinuje Severnu Koreju. Drugim rečima, mi ćemo dovesti
sebe u nemoguću situaciju: da će upravo zbog blizine sa Dodikom,
Srbija biti odgovorna i za ono što on samostalno radi u BiH.
Ja bih rekao da Srbija u ovom trenutku ima jedno
politički nedozrelo rukovodstvo, koje u situaciji kada se suočilo sa
tim da treba da potpiše sporazum sa Prištinom, nije imalo ni
hrabrosti ni snage da to uradi, što je bilo jasno od početka. Ono
sada ne zna više šta da radi, ono luta i vraća se praktično na one
iste mehanizme političkog ponašanja i na iste stavove koje su ti
ljudi više od 10 i 15 godina uporno javno branili. Neko bi ciničan
rekao, u situaciji neuspeha ili stresa, vi se vraćate poziciji koja
vam je najbolje poznata, a ta pozicija je već jednom bila
realizovana u Srbiji sa katastrofalnim rezultatima za njenu
budućnost.
RSE: Postoji li u tom kontekstu rizik da
evropski put Srbije postane talac problema Kosova?
Korać: On je već postao, to je sad samo početak.
Mogu da ulijem i dozu optimizma i da kažem da je moguće da će se
neko prenuti, da će ovo biti privremeno. Što se tiče Tomislava
Nikolića, sumnjam da će biti privremeno jer je Srbija izabrala
nacionalističkog predsednika sa retorikom devedesetih godina,
Šešeljevog dobrovoljca iz ratova, četničkog vojvodu. Srbija će
platiti cenu tog izbora.
Izgleda da Srbija tek sada vidi šta je cena tog
izbora i to je tek početak onoga što će se dešavati. Mnogo je
ozbiljnije pitanje Vlade Srbije koja je ipak imala nešto drugačiju
poziciju i pokazala izvesnu hrabrost da sedne i pregovara sa
Tačijem, što Tadićeva vlada nije uradila. Dakle ona je pokazala neku
zrelost u tom pogledu, ali ne dugo. Što se tiče same Vlade mi imamo
malo mešane poruke. Što se tiče Nikolića, tu ništa dobro ne
očekujem. Očekujem da nas taj čovek i dalje svađa sa svetom i sa
susedima u regiji, nekada intenzivnije, nekada će biti malo
pasivnije, ali tu se ništa neće promeniti jer ono što on radi je
njegova politička biografija i on iz tog okvira neće izaći. |