Tokom proteklih godinu dana tim Helsinškog odbora
posetio je pet osnovnih škola u Smederevu, Smederevskoj Palanci i
Kostolcu, i razgovarao sa nastavnim osobljem o raznim vidovima
diskriminacije na koje nailaze u obrazovnom sistemu. Razgovori su
vođeni na osnovu predloga „liste pitanja za prepoznavanje
diskriminacije u obrazovnim ustanovama“. Ovu listu takođe koriste
prosvetni inspektori i savetnici prilikom kontrolnih poseta školama.
Učesnicima sastanka u Regionalnom centru za
profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju – predstavnicima škola
koje je tim Odbora posetio tokom 2013. godine i grupi prosvetnih
inspektora i savetnika iz školskih uprava – predstavljena je i tek
publikovana brošura „Vodič za obrazovanje bez diskriminacije:
protokol o prevenciji i postupanju u slučajevima diskriminacije“.
Koordinatorka projekta Jelena Mirkov Subić
predstavila je rezulatate ispitivanja i upitnika na osnovu kojeg je
i izrađena analiza stanja u školama.
Psihološkinja Milena Jerotijević je govorila o
značaju reagovanja i prepoznavanja diskriminacije, značaju pravila
za zabranu diskriminacije sa aspekta razvoja učenika kao pojedinaca,
kao i o prikrivenoj diskriminaciji koja, poput otvorene, može veoma
negativno da odredi individualni razvoj. U tom kontekstu, istakla
je, veoma je važno da se konačno usvoji Pravilnik o bližim
kriterijumima za prepoznavanje oblika diskriminacije u obrazovanju.
„Momenat u kojem ne prepoznajemo diskriminaciju ne oslobađa nas
odgovornosti, pogotovo ukoliko radimo u obrazovnoj instituciji...Svi
zaposleni treba dobro da razmisle o tome kakva su opšta postignuća
učenika koji pripadaju nekoj osetljivoj grupi i da li je eventualni
opšti uspeh učenika rezultat nekog oblika dugotrajne diskriminacije.
Prijava zbog slučajeva diskriminacije u poslednjih par godina gotovo
da i nema kada je reč o upisu dece u škole, jer je to sada zakonski
regulisano i pokriveno. Ono što pak nije dovoljno regulisano i gde
diskriminacija može da se javi jeste neophodna podrška deci iz
osetljivih grupa. Svaka podrška znači smanjenje marginalizacije, a
marginalizacija podrazumeva diskriminaciju. Diskriminacije u
obrazovanju nema ako je pojedinac uvažen, prihvaćen i podržan“,
rekla je, između ostalog Milena Jerotijević.
Prosvetna savetnica Angelina Skarep se posebno
osvrnula na pojmove od značaja za prepoznavanje diskriminacije i na
potrebu da se svi učesnici obrazovnog sistema dobro upoznaju sa
važećom zakonskom regulativom. „Svi mi imamo određene predrasude,
ali da one ne smeju biti osnov za naše delovanje i reakcije, jer
svaka predrasuda u akciji predstavlja diskriminaciju“, rekla je.
Prosvetna inspektorka Vesna Dasukidi je učesnicima
skupa predstavila Protokol o prevenciji i postupanju u slučajevima
diskriminacije, precizirajući šta je sve potrebno da škola uradi
kako do diskriminacije ne bi došlo: da definiše pravila ponašanja,
koja su razumljiva i lako primenljiva, da edukuje nastavni kadar, i
da osmišljava kreativne aktivnosti poput tribina, predavanja,
seminara, radionica ili predstava.
Učesnici završnog sastanka su veoma pozitivno
reagovali na predstavljenu brošuru. Evo, nekoliko njihovih
komentara:
„Diskriminaciji u obrazovanju do sada nije
poklanjano onoliko pažnje koliko bi trebalo“.
„Ova brošura je veoma praktična, jer do sada
niko nije na ovakav način obradio temu diskriminacije u obrazovanju,
tako da sve što vas o diskriminaciji zanima, možete ovde pronaći“.
„Odličan vodič i priručnik“.
„Nije nam potrebno usvajanje Pravilnika o
bližim kriterijumima za prepoznavanje diskriminacije, jer je
diskriminacija u obrazovanju dovoljno regulisana zakonskim i
podzakonskim aktima. Potrebno je samo edukovati zaposlene i dati im
praktična znanja“.
„Potreban je poseban im za zaštitu od
diskriminacije ili da postojeći tim za zaštitu od nasilja proširi
svoju nadležnost i na diskriminaciju“.
„Mislimo da je potrebno da i druge školske
uprave budu upoznate sa ovim Vodičem i Protokolom“.
GALERIJA::: |