Majstorski čas Zlatka Pakovića
Zašto je teatar po sebi politična umetnost?
11. jun 2021. godine, Beograd
Pozivamo mlade umetnike i umetnice da se prijave za učešće na majstorskom času pozorišnog reditelja i autora Zlatka Pakovića.
Helsinški odbor je producent njegove predstave „Srebrenica: Kad mi ubijeni ustanemo“ koja je premijerno izvedena u Beogradu 24. septembra 2020. godine. Predstava nastoji da kroz umetničku intervenciju razotkrije mehanizme koji su zločin genocida najpre omogućili a potom poricali. Bila je to, a i dalje je ostala, prva pozorišna predstava u Srbiji koja u epicentar stavlja ovo najvažnije pitanje za društvo u Srbiji danas, priznanje genocida u Srebrenici.
Uz stručno vođenje jednog od naistaknutijih delatnika kritičkog pozorišta u Srbiji, biće moguće temeljno i potpuno rastakanje svih ideoloških, političkih, klasnih i ekonomskih naslaga umetničkih poduhvata, i njihovo utemeljivanje u postulate humanizma, istine i odgovornosti.
Prijavite se za učešće na majstroskom času najkasnije do 6. juna 2021. emailom na events@helsinki.org.rs.
Zlatko Paković
Kao dramski autor i pozorišni reditelj, razvio je osobenu poetiku kritičkog pozorišta, naglašenog ludičkog izraza. Takve su njegove autorske predstave: "Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo" (2020), "Crkva bosanska" (2020), Vox Dei - građanska neposlušnost" (2019), “Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo” (2018), “Julije Cezar – res publica ili cosa nostra” (2018), “Bojte se Allaha: smisao života i smrti Ćamila Sijarića” (2017), "Othello – nezakonita liturgija” (2017), “Don Kihot ili šta su danas vetrenjače i odakle vetar duva” (2017), "Kapitalizam, geometrijskim redom izložen” (2016), “Filosofija palanke – Božićni oratorijum Radomiru Konstantinoviću” (2016), “Enciklopedija živih – umetnička intervencija u srbijanskoj i kosovskoj stvarnosti” (2015), "Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad“ (2014), “Ubiti Zorana Đinđića” (2012)...
Objavio je zbirku pesama “Dnevnik pevanja”, dva romana: "Soba za jedan krevet", "Zajednički pepeo“ (nemačko izdanje: “Die gemeinsame Asche”, Berlin, 2013), knjige eseja: “Anatomija nacionalističkog morala”, “O autoritarnoj savesti”, dramske komade: "Enciklopedija živih", "Filosofija palanke", "Krleža ili što su nama zastave i što smo mi zastavama, da tako za njima plačemo", "Vox Dei - građanska neposlušnost", "Papa Franjo se hrva sa svojim anđelom".
Objavio je više od hiljadu kritičkih tekstova u dnevnim i nedeljnim novinama na umetničke, kulturalne i političke teme.
Dobitnik je International Ibsen Scholarship 2014. za pozorišnu režiju i stipendije bečkog Museums Quartiera 2015. za književnost. Dobitnik je Nagrade "Desimir Tošić" 2010. za publicistiku.
O predstavi “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo”
Branislav Jakovljević,
Professor, Theater and Performance Studies, Stanford
University
Oslobađanje je preobraženje.
Srebrenica je predstava koja pred sve nas postavlja visoki
imperativ oslobađanja. Odgovor sredine na ovaj uzvišeni cilj
je nasilje u svim vidovima, od pogrda, preko pretnji, pa sve
do ćutnje. Ono od čega oni sa užasavanjem okreću glave jeste
jedan od najređih prizora na pozorišnim i svim drugim
scenama u Srbiji.
Drama oslobađanja
Saša Ilić, književnik
Nakon predstave Zlatka Pakovića
„Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo”, koja je premijerno
izvedena na jedinom mogućem mestu u Beogradu – CZKD-u,
podigla se velika buka, koja je još jednom pokazala da je
glavna intencija Pakovićevog režiserskog rada, kritika
kulturne elite, zapravo u potpunosti uspela. On je uznemirio
duhove kulturnog establišmenta, režimske medije, konzumente
pozorišne umetnosti – neme posmatrače, dok je potpuno
rastrojio široku desničarsku internet zajednicu.
Srebrenički tabu i kulturna elita
Dragan Markovina, istoričar
Onaj tko nakon gledanja
predstave zauvijek ne zapamti rečenicu: ‘Samo fini ljudi
mogu da čine najgore gadosti’, nikad neće razumijeti uzroke
zločina i svega što nam se desilo. Cinizam i malograđanštinu
elite, predstavljene primarno kroz Bećkoviće, ali uz ključne
izjave i ostalih velečašćenih nacionalističkih
intelektualaca i stupova društva (Paković) je iznio na scenu
s (koliko god to izgledalo nevjerovatno, jer on je prije
svega pametan čovjek), dječačkim uvjerenjem da će katarza
jednog dana biti moguća i da postoji šansa da se u Srbiji
iznova konstituira republika.
Predstava „Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo“ – odgovor
društva na antifašistički otpor