|
|
Koliko je važna uloga medija u demokratskom
društvu pokazuju mnogobrojne presude sudova iz čitavog svijeta,
kojima se štiti sloboda izražavanja. Sa slobodom koju posjeduju,
mediji imaju veliku moć da utiču na kreiranje javnog mišljenja. To
medijima nameće visok stepen odgovornosti da izvještavaju
nepristrasno, nezavisno, istinito, poštujući činjenice. U realnom
svijetu, gubitkom nezavisnosti, balans između slobode i odgovornosti
je narušen potpunim zanemarivanjem odgovornosti. Jedna od
ilustracija, kako se mediji odnose prema sopstvenoj odgovornosti na
različite načine je očigledna na primijeru izvještavanja medija u
Srbiji, o genocidu u Srebrenici.
Nije rijetkost da su mediji, umjesto da prenose
činjenice i istinu, prilagođavali izvještavanje željama i zahtjevima
političkih elita.
Nedeljnik Vreme je jedan od usamljenih medija koji
je objavio tekst, kojim kritikuje državni vrh Srbije zbog stava u
odnosu na genocid u Srebrenici. Filip Švarm je napisao članak pod
nazivom Oboriti glavu i zatvoriti usta u kojem piše da „Aleksandar
Vučić, Tomislav Nikolić, Ivica Dačić i još dosta drugih trebali bi
da se dobro pogledaju u ogledalo i iskreno objasne zašto su bili
uspaljeni zagovornici politike koja je prije dvadeset godina dovela
do genocida u Srebrenici“.
List Danas (www.danas.rs) u izvještavanju koriste
riječ genocid i naslovi tekstova su umjereniji od drugih medija,
koji se spominju u ovom izvještaju. Takođe, portal Danas je u
nekoliko navrata prenosio vijesti iz Bosne i Hercegovine koje nisu
usmjerene na podizanje negativnih tenzija. Danas je osim toga,
objavio intervju sa Bakirom Izetbegovićem, bošnjačkim članom
Predsjedništva BiH, pod naslovom „Spreman sam da odem na svako
mjesto gde su Srbi stradali“. Ovaj list, uključujući portal, prenosi
stavove različitih strana i izvora, i međunarodne zajednice i
regionalne zajednice.
Alo (www.alo.rs), o genocidu u Srebrenici
izvještava kao o zločinu. Izvještavanje ovog lista je jednostrano;
„Vučić: Zbog jednog zločinca ne menjamo politiku“, „Zorana lojalna
Zapadu, a ne Vučiću“, „Vučić: Neću da idem gde mi prete pljuvanjem i
batinjanjem“, „Vučić: Rezolucija o Srebrenici jača nacionalističke
tenzije“ , „Komplikuje se u Ujedinjenim nacijama; Rusija podnela
kontrarezoluciju o Srebrenici“ , „Evo šta kažu građani Srbije; Vučić
treba da ide u Srebrenicu“. Ovo je samo dio naslova vazanih za
Srebrenicu koje je Alo objavljivao, ali ni ostali naslovi u
poslednjih mjesec dana nisu uključivali različite perspektive.
Objavljena su samo dva teksta sa izjavama političara iz Bosne i
Hercegocine, jedan sa Ćamilom Durakovićem , a drugi sa Bakirom
Izetbegovićem . Izjave i stavovi međunarodnih zvaničnika nisu
prenošeni.
„Bošnjaci će Vučiča kamenovati ako dođe u
Srebrenicu!?“ je jedan od naslova koji može pokazati politiku
izvještavanja koju je koristio Alo, u izvještavanju o 20. Godišnjici
genocida u Srebrenici.
Informer o 20. Godišnjici genocida u Srebrenici
izvještava neprofesionalno, sa negativnim naslovima koji plijene
pažnju, a nisu istiniti, ili su izvučeni iz konteksta. Naslovi
tekstova u Informeru su sledeći: „LAKRDIJA Danas prvo ročište Naseru
Oriću?!“, „ŠEŠELJ NA MITINGU: Vučiću ne idi u Srebrenicu“, „FRKA U
SAVETU BEZBEDNOSTI: Rusija predložila svoju rezoluciju o
Srebrenici!“ „UPLAŠIO SE VUČIČA: Naser Orić otkazao posetu
Srebrenici“. Ni u jednom trenutku novinari Informera nisu koristili
riječ genocid. Slika koju Informer stvara o rezoluciji je negativna,
potencira poziciju da je rezolucija zavjera protiv Srbije, i da ne
doprinosi pomirenju.
U tekstu pod naslovom „ZORANA LAŽLJIVICA!
Skandalozno ponašanje potpredsednice Vlade“, Informer piše:
„Potpredsednica Vlade i ministarka saobraćaja Zorana Mihajlović
uhvaćena je u laži! Ona je juče u „Kuriru“ plasirala priču da na
sednici Vlade nije glasala za prihvatanje britanske rezolucije o
Srebrenici. A istina je da je jedina od svih ministara glasala za to
da se usvoji rezolucija u kojoj se Srbi optužuju čak i za masovno
silovanje dečaka u Bosni!“ Predstavljanje stava potpredsjednice
Vlade da podrži rezoluciju o Srebrenici kao izdajničkog, provlači se
u nekoliko tekstova koje je Informer objavio.
Kurir (www.kurir.rs) u većini svojih tekstova
vezanih za Srebrenicu piše o rezoluciji koju je predložila Velika
Britanija i o posledicama ta rezolucija na Srbiju. Genocid se
spominje u kontekstu zločina, i o samom genocidu se najviše piše
nabrajanjem ko od zvaničnika planira posjetiti Srebrenicu. Kurir
takođe, potencira zaštitnički stav Rusije prema Srbiji , a u isto
vrijeme zemlje Zapada predstavlja kao nekoga ko nameće uslove koji
nisu dobri za Srbiju.
Kurir je pratio i izvještavao o hapšenje Nasera
Orića, naslovi su sledeći; „RUGANJE ŽRTVAMA, ZLOČINAC PUŠTEN: Brzina
oslobađanja iznenadila i Orića!“, „OČEKIVANA ODLUKA: Naser Orić
pušten iz pritvora u Sarajevu“, Slučaj Orić – dva koraka unazad za
region je tekst u kojem Kurir piše: „Pritisci i ucenjivanja koji su
poslednjih nedelja stizali iz Sarajeva doneće kratkoročnu korist
pojedinim političarima u Federaciji BiH posebno uoči obeležavanja
godišnjice zločina u Srebrenici“.
Kurir većinom prenosi stavove zvaničnika iz Srbije
koji ne priznaju genocid u Srebrenici i strogo se protive rezoluciji
koju je Velika Britanija predložila. Alternativni stavovi i
informisanje o tome šta se desilo u Srebrenici nisu prisutni u
tekstovima Kurira.
Novine Politika u izvještavanju o Srebrenici ne
koriste riječ genocid, kao i gore navedeni mediji. Izvještavanje o
Srebrenici se svodi na pisanje o rezoluciji, a ne o Srebrenici i
tome šta se tamo desilo. Takođe, dijapazon izvještavanja je jako
uzak, jer predstavlja stavove samo nekoliko zvaničika. Naslovi u
Politici nisu senzacionalistički kao u nekim od navedenih medija,
ali to je u skladu sa profilom novina, i ne umanjuje odogvornost za
izvještavanje u okviru svedenih vidika. Politika je prenijela
stavove Tomislava Nikolića u nekoliko tekstova , objavila sadržaj
rezolucije, i izvještavala o odnosu između BH političara i
političara iz Srbije o dolasku u Srebrenicu.
Ni ostali medji, kao što su Večernje novosti,
Pravda i Blic, u izvještavanju ne koriste riječ genocid. Samo
nijanse razlikuju njihovo izvještavanje. Tokom istraživanja nisam
našla nijedan tekst koji bi tačno predstavio šta se zaista desilo u
Srebrenici. Tekstovi su varirali od objektivnog izvještavanja, ali o
temama koje nisu objektivno predstavljene, do tekstova na kojima se
primjeti da je jedini cilj da promoviraju ideologiju jedne strane.
Kroz izvještavanje ovih medija, ali i gore navedenih o Srebrenici se
pisalo uz pozivanje na slučaj Nasera Orića, na rezoluciju koju je
predložila Velika Britanija, i na nepriznavanje žrtava srpske
nacionalnosti. U svim medijima se prenose izjave istih osoba.
Nedeljnik Pečat (www.pecat.co.rs) predstavlja
ekstremno desničarske stavove o Srebrenici i direktno osporava da se
u Srebrenici desio genocid. Njihovi tekstovi Srebrenicu ne spominju
ni u kontekstu zločina, i osporavaju broj žrtava. U tekstu
„'Srebrenički masakr' punih 20 godina“, dešavanja u Srebrenici se
predstavljaju kao lažna propaganda Europske unije i Haškog
tribunala.
Pečat javno proziva sve one koji se zalažu da
genocid u Srebrenici bude obilježen i priznat, nazivajući ih
izdajnicima. |
|
