|
Činjenica da su se predstavnici Crnogorske i
Srpske pravoslavne crkve našli prvi put za istim stolom u toku javne
rasprave o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti nije nešto što
oduševljava, jer je skup obezbjeđivala policija i starala se da ne
dođe do incidenata - kazao je u intervjuu Pobjedi predsjednik Matice
crnogorske Dragan Radulović. Prema njegovim riječima, Nacrt zakona o
slobodi vjeroispovijesti u skladu je sa standardima Evropske unije,
dok građani koji su izazivali incidente u Bijelom Polju i Kotoru, a
mediji ih kvalifikovali kao vjernike Srpske pravoslavne crkve, to
nijesu, već huligani, jer se vjerujući tako ne ponašaju.
*Predstavnici Crnogorske i Srpske pravoslavne
crkve našli su se prvi put zajedno u istoj prostoriji na javnoj
raspravi o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Je li, prema
Vašem mišljenju, u pitanju manevar ili nagovještaj da bi se
dugogodišnji antagonizmi mogli prevazići?
Ne dijelim entuzijazam ljudi koji smatraju da je to nešto dobro i
fino. To nije nešto što me posebno oduševljava nakon Bijelog Polja i
Kotora i incidenata koji su se tamo dogodili i činjenice da su
predstavnici dvije pravoslavne crkve sjeli za sto uz policiju koja
je obezbjeđivala i sprečavala da se incidenti ne dogode. Činjenica
da je policija morala u toku javne rasprave o Nacrtu zakona o
slobodi vjeroispovijesti da učesnike prinudi na civilizovano
ponašanje nije nešto što treba čovjeka da oduševi i izazove neko
društveno radovanje i entuzijazam.
*Govori li „učešće" policije najavnoj raspravi i o
nemoći države?
Učesnici incidenta u Bijelom Polju i Kotoru bili
su u našim medijima kvalifikovani kao vjernici Srpske pravoslavne
crkve, što smatram takozvanim „normalizujućim kvalifikativom". Oni
nijesu vjernici SPC. Preciznije, nijesu se tako ponašali. Ponašali
su se kao huligani. Policija je nakon Bijelog Polja trebalo da uoči
ono što smo uočili svi mi u Crnoj Gori - da je riječ o nasilju i
incidentu. Ono što se dogodilo u Kotoru samo je to potvrdilo. Zašto
se to nije desilo u Podgorici? Pa zato što je policija reagovala na
način kako je trabalo da reaguje. Ako je neko htio da nam pokaže
kakva su ta militantna krila SPC, pa mi evo 25 godina znamo kakvi
su. Nije bilo potrebe da se to još jednom pojavljuje u javnosti na
tako drastičan način.
*U javnosti se moglo čuti da je veoma opasno to
što je jedna vjerska organizacija toliko moćna da izvede masu na
ulice, ali i kako je to moguće...
Vjerski radikalizam i fundamentalizam je nešto
protiv čega se ova civilizacija neprekidno bori. To nije nešto
nezamislivo. To samo pokazuje da je sekularizam civilizacijska
vrijednost koju treba braniti u Crnoj Gori. Zakon o slobodi
vjeroispovijesti jeste prilog u odbranu tog civilizacijskog
principa. Što se tiče ovoga da li je moguće, pa naravno da jeste.
Intenzivno je 25 godina rađeno da to bude moguće. S tim što ja
zaista ne smatram da jedna organizacija može da bude, koliko god
bila jaka, jača od građana koji žele da žive u društvu u kojemu niko
neće izvan zakona određivati ko smije, a ko ne smije da hoda ulicom.
*Govorite o monopolu sile?
Osnovni problem jeste ko drži monopol sile. Ko
drži taj monopol u okviru Ustava i zakona, da li su to institucije
sistema, kojima je to zakonski dato ili se sila „valja" ulicama i ko
god želi može da je prihvati, da je uzme i da njome sprovodi,
zapovijeda i uspostavlja svoja pravila. To je osnovni problem. Ni
ove incidente u Bijelom Polju i Kotoru, ni razne incidente u vezi
gej parada ne tumačim drugačije nego kao neprekidno ispitivanje da
se odgovori na pitanje ko drži monopol sile. Da li su to militantna
krila najrazličitijih organizacija ili je to država u okviru zakona
i Ustava. To je suštinsko pitanje. Oni neprekidno bockaju i
provociraju da bi dobili odgovor na to pitanje. U Bijelom Polju i
Kotoru nijesu ga dobili, ali jesu u Podgorici. I cijela priča je ta.
Prema mom sudu, trebalo je da ga dobiju odmah u Bijelom Polju i sve
bi bilo drugačije.
*Kakav je stav Matice o Nacrtu zakona, je li on
zaista toliko pravno nedostatan?
Pravnici Matice crnogorske ocijenili su da je
Nacrt u skladu sa evropskim pravom i standardima i kao nešto što je
potrebno uraditi. Ova neuspjela rasprava sa incidentima pokazuje
koliko je potrebno donijeti savremen zakon da bi se riješili ti
odnosi. Prije ili kasnije, sasvim je izvjesno, da će takav zakon
biti potrebno donijeti i da će on biti donijet.
Preneto iz Pobjede, 18. Septembar 2015.
...
Intervencija policije da bi se obezbijedili
uslovi za raspravu pokazuje bitnu stvar, a to je da vjerska
organizacija, koja je po svojoj definiciji hijerarhijski uređena i
koja svoje djelovanje definiše pozivajući se na apsolutnu istinu, to
može da sprovede u crkvi, ali ne u društvu i politici. Zato što je
politika bitno drugačija sfera ljudskog djelovanja. Tu nema
apsolutnih istina, tu se pregovara, vodi dijalog, razmjenjuju
argumenti, pridobijaju saveznici i pokušava nešto uraditi nagodbom,
kompromisom. Problem nastaje kada se iz te sfere religije pređe u
politiku i u njoj pokuša nametnuti apsolutna istina.
|
