Kriza
poverenja prema Ministarstvu za ljudska i manjinska prava
Beograd, 1. februar 2011.
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji izražava
duboku zabrinutost zbog stanja u Ministarstvu za ljudska i manjinska
prava. Ostavka pomoćnika ministra Petra Antića, kao treća u nizu ostavki
funkcionera u poslednjih pola godine, ozbiljna je indikacija, ne samo
poremećenih međuljudskih odnosa unutar tog ministarstva, već, što je
mnogo važnije razmimoilaženja na principijelnim pitanjima kada je reč o
zaštiti ljudskih i manjinskih prava.
U tom kontekstu Helsinški odbor podseća na skandaloznu
odluku Ministarstva, iza koje je stajao ministar Svetozar Čiplić, da ne
prizna konstituisanje Nacionalog saveta bošnjačke manjine u Sandžaku u
junu prošle godine. Manipulisanje izbornom voljom i procedurom dovelo je
do ozbiljnih tenzija u tom regionu, kao i do krize poverenja u
institucije i samu Vladu Srbije. Osim brojnih reakcija nevladinih
organizacija na tu nerazumnu i provokativnu odluku, od ponašanja minista
Čiplića ogradili su se tim povodom i poverenik za ravnopravnost Nevena
Petrušić i ombudsman Saša Janković.
Takođe, odsustvo pravovremenog reagovanja na drastične
povrede Zakona protiv diskriminacije kada je reč o manjinama, kao i
odsustvo saradnje sa civilnim sektorom u takvim situacijama diskredituju
autoritet ministarstva čiji je to primarni delokrug rada. Samo
ilustracije radi, jer je takvih primera više, podsećamo na ignorantski
odnos prema kolektivnoj diskriminaciju kojoj su bili izloženi Romi u
selu Jabuka prošlog leta.
Prema nekim informacijama, ministar Svetozar Čiplić
namerava da u okviru reorganizacije Ministarstva i u ime navodne štednje
ukine sektor za manjine. Imajući u vidu da su u Srbiji nacionalne
manjine i dalje jedna od najranjivijih društvenih grupa takva odluka bi
bila pogubna.
Još bi pogubnije bilo da se u aktuelnim raspravama o
mogućoj rekonstrukciji Vlade i smanjivanju broja ministarstava dođe do
stava da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nije potrebno.
Nesposobnost jednog čoveka da savesno i odgovorno vodi jednu izuzetno
važnu državnu instituciju ne bi smela da bude pokriće za donošenje
ishitrene odluke u sferi od izuzetne društvene važnosti. U trenutku kada
Srbija nastoji da se i formalno približi evropskim vrednostima i
evropskim standardima, takva bi odluka bila od nepopravljive štete. |