NASLOVNA
- AKTUELNOSTI -

AKTUELNOSTI

 

AKTUELNOSTI

STRANA 2/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

INFO   :::  Naslovna - Aktuelnosti > Aktuelnosti arhiva - STRANA 2 > Kako radi „peta kolona“ Kremlja na Balkanu

 

Kako radi „peta kolona“ Kremlja na Balkanu

Pavel Aljohin: U Moskvi je prilično davno izmišljena koncepcija „kontrolisanog haosa“

 

Pavel Aljohin

7. avgust 2017, kasparov.ru

 

 

U prethodnom materijalu sa veoma prostim nazivom „Kremaljski radikali u Evropi“ smo pomenuli, mada i neznatno, o vezama ruskih obaveštajnih službi (GOU GŠ ) sa radikalnim organzacijama na teritoriji Srbije.

Sve te formacije – političke, i, da tako kažemo, društvene – su veoma aktivno korišćene, a i dalje se koriste u interesima Kremlja, i ne samo radi destabilizacije situacije na Balkanu. Slične radikalne formacije (srpski četnici) su takođe učestvovali u okupaciji Krimskog poluostrva i daljim vojnim operacijama Rusije protiv Ukrajine na teritoriji Donbasa.

U martu ove godine vice-premijer za globalnu analizu američke analitičke kompanije „Stratfor“, koju ponekad nazivaju „američka privatna obaveštajna služba“, Reva Gužon je u intervjuu za „Apostrof“ nabrojao evropske zemlje koje mogu da postanu sledeće žrtve Rusije; među njima su i balkanske zemlje: „Ako Rusija želi da se pomeri sa mrtve tačke što se tiče sankcija, Ukrajine, svih tih velikih pitanja, njoj su potrebna nova bojišta, kojima bi privukla pažnju Zapada. Zato smatram da je Balkan veoma logično mesto, gde bi Rusija mogla da ponovo rasplamsa tenzije, kada evropljani to sebi najmanje mogu da dozvole“.

Sada ćemo pokušati da jasnije označimo te ključne probleme i zbrke u regionu Balkana, koje će gazda Kremlja pokušati da iskoristi da bi destabilizovao političku situaciju na poluostrvu možda čak i krajem ove godine ili početkom sledeće, i radikalne sile koje mogu da mu u tome pomognu.

 

 

Srpske kutijice Rogozina

 

Već smo više puta diskutovali o taktici koju su gazda Kremlja i njegovo najuže okruženje odabrali da bi destabilizovali situaciju u Evropi. U Moskvi je prilično davno izmišljena tzv. koncepcija „kontrolisanog haosa“: kada se stalno generišu nove i nove krize, a društvo ne uspeva da otkrije (zbog masivnosti napada) njihov izvor. Pažnja se istovremeno odvlači drugim događajima, a situacija se pri tome pogoršava.

Sada kada nisu uspeli da sabotiraju političke osnove Zapadne i Centralne Evrope, Rusi mogu bilo kog trenutka da potpale pravo „bure baruta“ – Balkan.

Tako se još u januaru 2016. vice-premijer Rusije Dmitrij Rogozin sreo u prestonici Srbije, Beogradu, sa liderom „Srpske Radikalne Partije“ Vojislavom Šešeljem, koga Haški tribunal optužuje za izvršavanje tokom 1991 – 1993. godine ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije.

Sam Šešelj je prilično zanimljiv lik. Tokom ratova u Jugoslaviji početkom 90-h Šešelj je aktivno učestvovao u organizaciji i radu srpskih odreda dobrovoljaca. Tokom 1991 – 1993. godina Šešelj je aktivno učestvovao u ratnim aktivnostima u Hrvatskoj i Bosni kao organizator naoružanih odreda srpskih dobrovoljaca („Šešeljevci“, „četnici“, „Beli orlovi“). Ti odredi su zajedno sa srpskom vojskom pokušali da osvoje teritorije naseljene Srbima. Po Šešeljevom planu, „Velika Srbija“ je trebala da obuhvata Srbiju sa provincijama Kosovo i Vojvodina, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Crnu Goru i deo Hrvatske. U tome su mu pomagali i „ruski dobrovoljci“, kao naprimer i poznati Igor Girkin.

Kasnije su Šešeljevi saborci direktno učestvovali u događajima na Krimu i u Donbasu. Ali o tome ćemo pričati kasnije.

Dakle, taj isti Rogozin je tokom sastanka sa Šešeljem rekao: „Nas dvojica imamo stare dobre odnose još od početka 90-h godina, zato je naš sastanak održan u neformalnoj atmosferi, to je bio privatni sastanak koji nikako nije povezan sa oficijalnim programom moje posete Beogradu“, – izjavio je on za „RIA-Novosti“.

Tokom tog susreta vice-premijer RF je poklonio Šešelju nekoliko kutijica na kojima je naslikan Krim, koji je ruska vojska anektirala, i dodao je da sam želi uskoro da dobije od vođe srpskih radikala neki poklon koji simboliše povratak Kosova u sastav Srbije.

Tada su mnogi stručnjaci smatrali da Rusija takvim potezima otvara novi front „hibridnog rata“ u Evropi – balkanski front. Konačni cilj: ne dozvoliti da države regiona uđu u EU i NATO. Da bi ostvario taj cilj, Kremalj je odavno našao prijatelje-radikale, kao naprimer u toj istoj Srbiji.

Postoji „Srpska radikalna partija“ (SRP) koju je već pomenuti Vojislav Šešelj osnovao 1991. godine u Beogradu objedinjavanjem dve nacionalističke organizacije – Narodne radikalne partije i Četničkog nacionalnog pokreta.

Ta se politička snaga sada nalazi u parlamentu Srbije (22 mesta). Njena osnovna karakteristika sastoji se u tome da njeni osnovni aktivisti nisu obični srpski građani, a prekaljeni u vatri rata borci (četnici).

Tako su u martu 2014. godine, kada je počela okupacija Krima na poluostrvo po „pozivu“ ruskih kozaka stigli naoružani odredi srpskih četnika s time da bi, kao što su oni sami tada izjavili, zaštitili ruske građane od „ukrajinskih fašista“. Ti su ljudi zajedno sa ruskim vojnicima odgovorni za aneksiju Krimskog poluostrva.

Posle toga su ti isti četnici u vidu „pododreda Jovana Ševića“ pod rukovodstvom Bratislava Živkovića otišli da ubijaju Ukrajince već u Donbasu gde su im se pridružili drugi odredi srpskih radikala, koji su stigli u Donbas preko Moskve.

Organizacijom tih „pohoda“ – prvo na Krim, pa onda i u Donbas – se pod rukovodstvom ruskih obaveštajnih službi bavio Dejan Mirović – predsednik Srpske radikalne partije (tada je Šešelj još bio u Hagu).

U junu 2014. godine se Mirović u Donjecku lično susreo sa Andrejem Purginom – suosnivačem banditske formacije „DNR“ . Tokom zajedničkog sastanka oni su se dogovorili da koordiniraju svoju delatnost preko moskovskih obaveštajnih službi. SRP je takođe pristala da isporuči u Donbas nove borce, ali pod uslovom da Moskva dobro plati.

Odmah posle osnivanja tzv. „DNR“ i „LNR“ Mirović je stupio u savez sa još jednim radikalom, predsednikom organizacije „Srpski obid“, Mladenom Obradovićem. Zbilja, pre 2012. godine se ta struktura zvala „Obraz“, ali je taj otvoreno fašistički pokret bio zabranjen Ustavnim sudom Srbije. Baš zato je doneta odluka da se promeni omot, ali fil je ostao isti.

Pre 2012. godine je SRP zajedno sa „Obrazom“ i pretstavnicima još jednog narodnog pokreta „Naši“ stvorila na teritoriji Srbije neformalnu grupu u koju su ušle proruske političke i društvene figure, novinari i stručnjaci. Tu formaciju su finansirale ruske obaveštajne službe.

Svi ti „lideri mnjenja“ su dobili zadatak da stvore u srpskom informacionom prostoru pozitivni imidž „DNR“ i da istovremeno diskredituju ukrajinsku vlast.

Zbilja, „Naši“ su u početku u srpskom društvu promovisali ideju evroazijske integracije, koju je izmislio ruski fašista Aleksandar Dugin.

Tu tezu potvrđuje izjava Vekoslava Cerovine, koji je odgovoran za međunarodne odnose u organizaciji „Naši“: „Naša politika podrazumeva učešće Srbije u razvoju evroazijske integracije, delatnost u „anti-NATO“ formatu i sprečavanje širenja Evropske unije. Naša politička filozofija bazira na zapovestima srpskih mislilaca, vladara i naših pravoslavnih svetaca, koji su uvek razmatrali srpski narod kao naciju i državu tesno povezanu sa Rusijom“.

Tako su u julu 2014. godine Mirović i Obradović postigli stvaranje predstavništva „DNR“ u Srbiji, na čije čelo je stao još jedan borac – Dragoslav Bokan (tokom ratova 90-h godina u bivšoj Jugoslaviji on je predvodio odrede sa patetičnim nazivom „Beli orlovi“).

Kada se vratio iz Haga, Šešelj je stao na čelo cele te šeme, koju su izmislile ruske obaveštajne službe.

Postoje i druge političke snage unutar Srbije koje Kremalj takođe podržava. Jedna od njih je politička snaga „Dveri“. Nedavno je ta struktura potpisala sporazum o saradnji sa strankom „Jedinstvena Rusija“.

Vođa srpskih desničara Boško Obradović i članovi njegove stranke (treba pomenuti da „Dveri“ ulaze u parlament Srbije) su uprkos protestima ukrajinskog i srpskog Ministarstva spoljnih poslova u oktobru 2015. godine posetili anektirani Krim.

„Predsednik pokreta“ „Dveri“ je takođe naglasio da se članovi delegacije ne slažu sa stavom vlade Republike Srbije, jer „takav položaj stvari znači nepoštovanje teritorijalnog integriteta Ruske Federacije“, – navedeno je u izjavi pres-službe stranke.

Sada „Dveri“ funkcionišu ne samo na teritoriji Srbije, nego i Crne Gore i Republike Srpske (oblast Bosne i Hercegovine). Tako reći, za sada stvaraju ideološke osnove.

Još jedna politička strukura koju finansiraju Rusi se zove „Zavetnici“. Ona takođe funkcioniše na teritorijama Crne Gore i Republike Srpske. Nedavno je delegaciju „Zavetnika“ u Moskvi primio zamenik predsednika Državne Dume, član rukovodstva „Jedinstvene Rusije“, Sergej Železnjak. U leto 2016. godine su učestvovali u Forumu mladih lidera u Vladimirskoj oblasti.

A tokom Putinove posete Beogradu 2014. godine „Zavetnici“ su izašli na ulice srpske prestonice sa ruskim zastavama i barjacima „Novorusije“ i molili predsednika Rusije da spase Srbiju od „NATO okupacije“.

Ruske vlasti ne kriju baš svoje veze sa radikalima. Naprimer, u decembru prošle godine je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov bio primećen u društvu Nemanje Ristića, koga vlast Crne Gore optužuje za pokušaj organizacije državnog udara. A sam Ristić sebe na svojoj Fejsbuk-stranici pretstavlja kao pukovnika FSB-a i bivšeg agenta srpske državne bezbednosti. Sada taj čovek pokušava da otvori mali „biznis“ u Rusiji.

 

 

Poslednje makedonsko upozorenje

 

Kremalj pokušava u svojoj orbiti da zadrži ne samo Srbiju, već i Makedoniju, koja takođe odlazi prema Zapadu.

U ovoj državi već jako dugo traje politička kriza – od početka 2014. godine – kada je otvoreno proruski premijer Nikola Grujevski i njegova politička snaga izgubili većinu u parlamentu. Tu većinu je dobila nova koalicija koja se sastoji od socijaldemokrata sa sadašnjim premijerom Zoranom Zajevim na čelu i partije etničkih Albanaca. Dužnost spikera parlamenta je stoga dobio Albanac, Talat Džaferi.

Za razliku od Grujevskog, koji je ispočetka bio blizak sa Rusijom i od Evropljana tražio podršku izgradnje Turskog toka, novi premijer podržava ulazak Makedonije u EU i NATO. Naravno, on smeta Kremlju, i naravno će Moskva uraditi sve moguće da ga skloni.

U vezi s time je još u aprilu ove godine, kada su bivši vladari Makedonije shvatili da su izgubili i dospeli u manjinu, Grujevski i njegove pristalice su organizovali napad na nacionalni parlament. Rađeno je sve što je moguće da se proces izbora Zajeva za premijera blokira na početku. Grujevski je pokušao da pritisne svog partijskog kolegu, predsednika Makedonije Georgija Ivanova, da bi on sprečio predaju vlasti opozicionarima. Unapred ćemo reći da je Ivanov uprkos pritisku od strane Putina ipak pristao da da Zajevu dužnost premijera.

Sada Kremalj posle taktičkog poraza pokušava da odigra albansku kartu unutar Makedonije.

Ruski i njima potčinjeni srpski mediji pričaju Makedoncima o planovima Zapada da likvidiraju Makedoniju i stvore „Veliku Albaniju“, koja bi trebala da se sastoji od teritorija Srbije, Makedonije i Albanije, u kojima žive Albanci. I u tome SAD i EU pomaže, kao što tvrde ruski propagandisti, novoj makedonskoj vlasti.

Osim toga, destruktivnu delatnost Moskve jako dobro ilustruju materijali makedonske kontra-obaveštajne službe, čiji izveštaj je dospeo u javnost u junu ove godine. Anonimni izvor iz vlade Makedonije je predao novinarima iz međunarodnog konzorcijuma „Organized Crime and Corruption Reporting Project“ (OCCRP) desetine tajnih dokumenata. Oni su sastavljeni na bazi prisluškivanja telefonskih pregovora, uhođenja i priče iz različitih izvora.

U izveštaju za rukovodioca makedonske Službe bezbednosti i kontraobaveštajne službe Vladimira Atanasovskog je navedeno da se u toku poslednjih devet godina država nalazi „pod uticajem najsnažnije i destruktivne propagande i delatnosti obaveštajnih službi, koje se ostvaruju preko ambasade RF“.

Naime, počasni konzulati RF u makedonskim gradovima Bitola i Ohrid funkcionišu kao obaveštajne baze. U izveštajima je rečeno da Kremalj ne želi samo da utiče na političko ustrojstvo države, nego i da zauzme njene energetske resurse. Generalno, osnovni cilj je da se Makedonija potpuno potčini.

Na ostvarenju tog cilja u Makedoniji rade tri oficira Spoljne obaveštajne službe RF. Njih pak kontroliše štab, koji se nalazi u prestonici Srbije Beogradu. Zajedno sa njima sabotažu vrše četiri saradnika Glavne obaveštajne uprave RF sa štabom u glavnom gradu Bugarske, Sofiji. Njih kontroliše ambasada Rusije u Skopju, glavnom gradu Makedonije.

U toj operaciji kao agenti obaveštajnih službi učestvuju dopisnici ruske državne informacione agencije TASS i pretstavnici „Rossotrudnjičestva“ – ruske agencije za međunarodnu humanitarnu saradnju. Zbilja, FBI i dalje proučava delatnost te „agencije“ u kontekstu njene mogućnosti vrbovanja, pored ostalog, i američkih građana.

Ruski agenti su se tokom mnogih godina bavili vrbovanjem bivših i sadašnjih saradnika makedonske vojske i policije da bi „stvorili kritičku masu ljudi sa vojnim obrazovanjem i u pogodnom političkom trenutku ih iskoristili za ruskie interese“, – navedeno je u izveštajima.

Pretstavnici Kremlja koriste i metode „meke sile“: naprimer, predlažu novac makedonskim medijima, pogotovo onima koji podržavaju albansku manjinu, da bi promovisali rusku informacionu politiku u zemlji. Zauzvrat, ambasada Rusije se bavi sabotirajućom „kulturnom diplomatijom“. Rusko diplomatsko pretstavništvo u Makedoniji je u poslednje vreme iniciralo stvaranje oko 30 tzv. klubova makedonsko-ruskog prijateljstva. Osim toga ono sponzoriše izgradnju pravoslavnih crkvi po celoj zemlji. „Rusija promoviše ideju panslovenskog identeta i jedinstvene pravoslavne vere“, – rečeno je u dokumentima.

Zanimljivo je da je u jednom od izveštaja kontraobaveštajne službe prepričan razgovor ruskog ambasadora u Makedoniji Olega Šćerbaka i saradnika MSP te zemlje od 7. aprila 2017. godine. Šćerbak ne krije da je cilj Moskve „stvaranje linije neutralnih država na Balkanu“ – Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije.

 

 

Udarac u „mekani trbuh Evrope“

 

Pa, ako je već ruski ambasador pomenuo Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, hajde da popričamo i o tim zemljama, tačnije o želji Kremlja da ih destabilizuje.

Setimo se kako je 16. oktobra 2016. godine grupa ekstremista pokušala da izvrši državni udar u Crnoj Gori pomoću atentata na premijera te zemlje Mila Đukanovića.

I opet: napad na parlament i atentat na premijera Đukanovića su, prema planu kremaljskih obaveštajnih službi, trebali da uvedu Crnu Goru u haos uoči ulaska u Severoatlantsku alijansu. Ne zaboravljajte glavnu koncepciju Moskve – „kontrolisani haos“.

Specijalni prokuror Crne Gore Milivoje Katnić je izjavio da iza pokušaja državnog udara u zemlji stoje ruske obaveštajne službe. Prema rečima predstavniaka crnogorske vlasti, u pripremi ubistva premijera je učestvovao Eduard Šišmakov, bivši zamenik vojnog atašea ruske ambasade u Poljskoj.

Prema verziji istrage, Šišmakov i još jedan optuženi, Vladimir Popov, su preneli 200 000 evra srpskom nacionalisti Aleksandru Sinđeliću, koji je ratovao u Donbasu na strani proruskih separatista, da bi on našao ljude za izvođenje državnog udara. Naime, zamolili su ga da nađe snajperistu koji bi upucao premijera Crne Gore.

Još jedan zaverenik prema zaključcima istrage je taj isti radikal iz Srbije Nemanja Ristić, koji se, kao što se sećate, dva meseca posle događaja u Crnoj Gori slikao sa ruskim ministrom Lavrovom u Srbiji.

Ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković je u komentaru za britanski list „The Telegraph“ izjavio da „nema nikakvih sumnji da je državni udar sponzorisan i organizovan od strane ruske obaveštajne službe u saradnji sa lokalnim radikalima“.

Uhapšeni zaverenici su bili članovi radikalnih nacionalističkih grupa iz Srbije, mnogi od njih su imali iskustvo vođenja ratnih aktivnosti u Donbasu na strani proruskih separatista.

Važno je napomenuti da je bitnu ulogu u sprečavanju državnog udara odigrala SBU . Prema politologu Tarasu Berezovcu, SBU je pratila Srbe koji su ratovali na strani „DNR“ i na vreme preneli važnu informaciju kolegama sa Zapada.

Takođe podsećamo da je odmah posle pokušaja državnog udara u Crnoj Gori u srpsku prestonicu hitno stigao sekretar Saveta bezbednosti RF Nikolaj Patrušev. Mada su oficijalni razlozi posete bili drugačiji – priprema rusko-srpskog memoranduma o saradnji u sferi bezbednosti – svima je bilo jasno da se Rusi dogovaraju sa srpskim valstima o deportaciji ruskih obaveštajaca, koji su učestvovali u crnogorskom udaru, u Rusiju.

Ali, prošlogodišnji neuspeli pokušaj Kremlja da izvede državni udar u Crnoj Gori najverovatnije neće biti poslednji na Balkanskom poluostrvu.

Takvo mišljenje su u januaru 2017. godine izneli mnogi stručnjaci u vezi sa izjavama rukovodstva jednog od regiona Bosne i Hercegovine – Republike Srpske. Naime, njegov vođa Milorad Dodik je izjavio da bi bosanski Srbi trebali da osnuju jedinstvenu državu sa Srbijom i srpskim municipalitetima na severu Kosova, kojoj bi eventuelno trebala da se pridruži Crna Gora.

U jednom intervjuu on je rekao: „Bosna kao država nema perspektive, i formacije koje ulaze u nju – Republika Srpska i muslimansko-hrvatska federacija – bi trebalo mirno da se raziđu“.

Istovremeno je predsednik susedne Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović rekla da su takve izjave rezultat uključivanja Kremlja u „hibridni rat“ u Bosni.

U tome je hrvatski predsednik u pravu: Dodik je samo ponavljač reči ideologa „ruskog sveta“ Aleksandra Dugina. Evo, uporedite reči Dodika sa time što je rekao Dugin: „Velika Srbija već sada treba od parole da postane projekat, ideologija, teorija... Srpsko imperijalističko proleće nije samo stvar naše braće Srba, već i nas, Rusa“, – rekao je 12. januara 2017. godine u programu „Duginova direktiva“ njegov autor.

Zbilja, treba napomenuti da ni vlasti Bosne i Hercegovine ni politička elita Srbije ne podržavaju namere Milorada Dodika. Ali ruske marionete iz srpske stranke „Dveri“, o kojoj smo već govorili, se i te kako slažu sa vođom Republike Srpske.

Evo šta kaže, naprimer, pretsednik te političke snage u parlamentu Srbije, Zoran Radojčić: „BiH (Bosna i Hercegovina) je krajnje nestabilna državna tvorevina, stvorena veštački, bez uzimanja u obzir interesa svih naroda koji je nastanjuju“.

Zapravo, delatnost Milorada Dodika nisu uopšte slučajne, a i sam Dodik je potpuno jasna figura – prokremaljska. Nedavno u intervjuu za ruski list „Izvestija“ vođa Republike Srpske je izjavio da „da nije bilo protivoustavnih događaja na Majdanu, mnogo toga se ne bi desilo. Krim je predat Rusiji na bazi referenduma, a volju naroda treba poštovati. Krimsko pitanje je rešeno“.

Zbilja, baš zbog takvog stava Dodika Bosna i Hercegovina nije mogla da uvede sankcije protiv Rusije u vezi sa aneksijom Krima i okupacijom dela teritorije Donbasa.

Sada Dodik i njegovi sponzori pokušavaju uprkos Dejtonskim sporazumima da sprovedu referendum o odvajanju Republike Srpske od BiH. Zbog toga su protiv njega i uvedene kaznene mere od strane SAD.

Istovremeno Moskva se sprema da odigra još jedan opasni scenario. Sada ruski mediji aktivno ugrađuju u informacioni prostor građana Republike Srpske ideju o islamistima koji preplavljuju ulice Bosne i Hercegovine. Naime, oni su posle poraza u Siriji – naravno sa strane VKS RF i vojske Bašara Asada – počeli da se vraćaju na teritoriju objedinjene evropske države. Sada se sprovodi inspirisana Kremljem, aktivna informaciona kampanja stvaranja unutrašnjeg entoreligioznog konflikta između Bosanaca-muslimana i pravoslavnih Srba.

U Kremlju su očigledno uspeli da razrade ne samo agitacionu produkciju, već i vojni plan. Kako inače objasniti želju Milorada Dodika za pregovorima sa Rusijom o otvaranju humanitarne baze na teritoriji Republike. Prema njegovim izjavama, ruska humanitarna baza na teritorije Republike Srpske treba da izvodi humanitarnu misiju i pomaže u likvidaciji posledica prirodnih katastrofa.

Očigledno ne trebamo objašnjavati kakav smisao rusko rukovodstvo ulaže u frazu „humanitarna pomoć“. Sve to znači samo jednu stvar: sobzirom na poslednje krajnje negativne tendencije za Kremalj mogućnost pojavljivanja nove nestabilne tačke na Balkanu svakog dana postaju sve veće.

Ako Putin odabere put najmanjeg otpora, Balkan će verovatno postati najbolja opcija za njega. Neka mesta bi on mogao da pretvori u stvarne centre napetosti sa direktnom projekcijom na Evropu.

Sada ostaje nejasna samo jedna stvar: gde će Rusija naneti prvi udarac, ili da li će to biti višestrana akcija, i da li će lideri Zapada uspeti da na vreme odgovore i da ga preduhitre, kao što se to dogodilo u Crnoj Gori. Srećom, Kremalj radi po šablonu i nespretno, tako da nije teško predvideti njegov sledeći korak. Nije bitno potčiniti haos, već onemogućiti njegovog tvorca.

 

AKTUELNOSTI

STRANA 2/5 ::: 1 | 2 | 3 | 4 | 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright * Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - 2008

Web Design * Eksperiment