|
Dragi prijatelji!
Svjesni svih vrsta blokada kojim se režim Aleksandra Vučića koristi
da bi blokirao demokratsku javnost Srbije, odlučili smo da vam se
obratimo. Povod je morbidna konstrukcija ”Večernjih novosti” od
ponedjeljka 3. marta 2019. godine, kada su i samom najavom na
naslovnoj stranici bombardovali zdrav razum tvrdeći da su žrtve
tuzlanske Kapije rezultat terorističkog napada najmanje sedam
islamskih terorista. Naravno, ti islamski teroristi nisu niko drugi
do same žrtve, a tu informaciju su, kako se i moglo očekivati, bez
ikakve provjere prenijeli mediji pod kontrolom diktatora u Republici
Srpskoj.
Pišemo vam da bismo vas upoznali sa najbitnijim detaljima koji su
vežu za tragično ubistvo mladih i ranjavanje oko 200 ljudi na
tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine.
Trg Kapija je tuzlanska žila kucavica. Bila je i ostala mjesto
okupljanja mladih -ona je početak tuzlanskog šetališta poznatijeg
kao Korzo. U proljeće 1995. godine naslućivao sa prestanak rata, a
onda se dogodila tragedija: 25. maja, koji se u zajedničkoj državi
obilježavao kao Dan mladosti, granata, ispaljena s položaja Vojske
Republike Srpske na Ozrenu, pala je na Kapiju i usmrtila 71, a teško
i lakše ranjeno oko 200 građana. Najmlađa žrtva, Sandro Kalesić,
imala je samo dvije godine - geler ga je pogodio dok je bio u
naručju svoga oca, koji je s njim sjedio u obližnjem kafiću. Prosjek
starosti ubijenih bio je 23 godine.
I baš kada su mnogi mislili da ruka pravde neće stići odgovorne za
ovaj zločin, uhapšen je komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske
Republike Srpske, general Novak Đukić. Sud Bosne i Hercegovine
osudio ga je na 25 godina zatvora. Đukić se na ovu presudu žalio
tvrdeći da mu je suđeno po Zakonu BiH koji je usvojen nakon što se
dogodio zločin na Kapiji, a ne po zakonu SFRJ, koji je bio na snazi
u trenutku počinjenja zločina. Njegova apelacija je usvojena,
predmet je vraćen Sudu BiH na ponovno razmatranje, a Đukić je pušten
na slobodu. Kada je Sud BiH preinačio raniju presudu od 25 na 20
godina zatvora, Đukić je već bio van domašaja pravosudnih organa
BiH. Skrasio se – a gdje drugo nego u Srbiji.
Prije četiri godine Sud BiH je preko Ministarstva pravde BiH,
pozivajući se na sporazum između dvije zemlje, od Srbije zatražio da
se pravosnažno osuđeni Novak Đukić uputi na izdržavanje kazne u
Srbiji. U pravno-političkoj trakavici, koju uspješno režira
predsjedavajuća sudskog vijeća Vinka Beraha Nikičević – ista ona
koja je Iliju Jurišića osudila na 12 godina zatvora, a Apelacioni
sud ga oslobodio – opstruira se poštivanje sporazuma kojeg su
parafirale BiH i Srbija.
Gotovo istovremeno sa Đukićevim bijegom u Srbiju pokreće se
mehanizam osporavanja pravosnažne sudske odluke. Samozvani vojni
eksperti iz Beograda prvo su tvrdili, a “Večernje novosti, prenosile
kako granata koja je pala na Kapiju nije došla iz pravca zapada
(planina Ozren) nego sa istoka (planina Majevica). Veoma brzo toj
akciji revidiranja sudski utvrđene istine pridružio se i diktator
Republike Srpske tvrdeći da je Kapija slična sarajevskim Markalama i
da su navodne žrtve Kapije u suštini leševi koji su dovezeni iz
mrtvačnice u obližnjim Živinicama. Treću verziju istine o Kapiji
saopštio je tim odbrane generala Đukića neposredno nakon
eksperimenata na poligonu u Nikincima, tvrdeći da su na Kapiji
istovremeno eksplodirale podmetnute naprave koje su ni manje ni više
postavili pripadnici 10. diverzantskog voda Vojske Republike Srpske.
Spomenut je i Franc Kos.
Bez obzira na ova nesuglasja, na poligonu Vojske Srbije u Nikincima
traju eksperimenti, tvrdi se da ih je izvedeno 59, kako bi se
dokazalo da granata od 130 milimetara ne može proizvesti posljedice
kakve su se dogodile na Kapiji 25. maja 1995. godine. I ovih dana
plasirana nam se četvrta verzija: “Večernje novosti”, ali i TV Pink
nekritički prenose izvještaj nekakve ekspertske grupe od, zamislite,
dvije-tri hiljade “stručnjaka”, a da niko i ne provjerava ko je tu
“ekspertsku” grupu formirao i kakva je kompetentnost angažovanih
ljudi. E, taj “ekspertski” tim je najmanje 27 žrtava Kapije
proglasio islamskim teroristima, a za sedmoricu njih nemaju nikakve
sumnje. Čak su objavili i njihova imena, pa i fotografije unakaženih
tijela “dokazujući” njihov islamski teroristički profil!
Poštovani prijatelji,
Zamislite kako je bilo roditeljima i prijateljima Edise Memić i
Armina Šišića, koje je morbidna uređivačka politika “Večernjih
novosti” srbijanskoj javnosti predstavila kao islamske teroriste.
Nisu se potrudili ni da objasne da li toj islamskoj terorističkoj
grupi pripada i Arminov brat Nihad – i on je izgubio život na
Kapiji. I svo troje su imali po 19 godina.
Dokazi! Ma kakvi dokazi! “Ekspertima” iz “Večernjih novosti” treba
vjerovati na riječ. Ne trepnuvši su vaskolikom srpstvu ekskluzivno
obznanili da tragedija na Kapiji ima identičan “rukopis” sa
terorističkim aktom u Saudijskoj Arabiji iz 1996. godine, kao i sa
počinjenim zločinima na Markalama I i II te na Alipašinom polju u
Sarajevu.
Pišemo vam ovo u nadi da ćete u svojim krugovima širiti istinu o
tuzlanskoj Kapiji, ali i podsjećati na nespremnost državnih
struktura Srbije da se suoče sa zločinima počinjenim u ime
velikosrpskog projekta. Naravno, mi smo svjesni da se i sudske
odluke mogu preispitivati, ali prava adresa u ovom slučaju je Sud
BiH, koji je donio pravosnažnu odluku, a ako se u njega ne vjeruje,
slijedeća instanca je Sud za ljudska prava u Strazburgu.
Na kraju, ali ne manje bitno, postavljamo pitanje: zašto država
Srbija na sve načine podržava one koji relativizuju zločine
počinjene u njeno ime? Sredstvima građana Srbije finansiraju se
kvazi istraživanja kvazi eksperata, koji na raspolaganju imaju čak i
vojni poligon u Nikincima i pravosudne institucije Srbije koje ni za
četiri godine nisu mogle odgovoriti zahtjevu Bosne i Hercegovine da
se pravosnažno osuđeni ratni zločinac Novak Đukić, shodno sporazumu
dvije zemlje, uputi na izdržavanje kazne zatvora u Republici Srbiji.
S poštovanjem
Sinan Alić, Esad Bajtal, Edina Bećirević,
Ahmed Burić, Dragan Bursač, Nerzuk Ćurak,
Zlatko Dizdarević, Marko Divković, Ferida Duraković,
Duška Jurišić, Enver Kazaz, Boro Kontić, Slavo Kukić,
Dino Mustafić, Nada Mladina, Žarko Papić,
Senad Pećanin, Srđan Puhalo, Borka Rudić,
Vildana Selimbegović i Srđan Šušnica |
