|
Novinar i pisac Teofil Pančić jedan je od
najdugovječnijih i najcjenjenijih neovisnih glasova i pera na
medijskoj sceni Srbije, društveni kritičar koji se nikada nije libio
reći ono što misli. Zbog toga se Index obratio Pančiću za analizu
burnog vikenda u Beogradu, tijekom kojega su prosvjednici, koji već
tjednima svake subote izlaze na ulicu protiv režima srbijanskog
predsjednika Aleksandra Vučića, prvo upali u zgradu Radio-televizije
Srbije (RTS), a sutradan opkolili zgradu Predsjedništva u kojoj se
nalazio Vučić.
Ova iznenadna eskalacija beogradskih protesta izazvala je veliki
interes medija u cijeloj regiji, no danas se čini kako se napetost
koja je vladala tijekom vikenda ispuhala. Vučić je povukao
nedvojbeno pametan potez time što je pomilovao srednjoškolce koje je
na protestima uhitila policija pa razgovor s Pančićem otvaramo tom
temom.
"Vučić ni u jednom momentu nije bio ugrožen"
“Vučić nastupa s te pseudoočinske pozicije te mu ne bi išlo u prilog
da nad tim uhapšenim klincima trenira strogoću i provodi presiju.
Upotrijebio je taman onoliko sile koliko je bilo potrebno, a više od
toga i nije trebalo ni u jednom momentu jer on, realno gledajući,
nije bio ugrožen. Ni oko zgrade RTS-a ni oko Predsjedništva nije
bilo toliko ljudi da bi to bila prava prijetnja njegovoj vlasti.
Može se reći da je odigrao dobro u ovoj situaciji, ali nije imao
pred sobom veliki izazov”, objašnjava Pančić.
Jedan od bizarnih momenata ovog vikenda u Beogradu svakako je bio
trenutak kada je Vučić na Twitteru objavio fotografiju na kojoj
navodno igra šah s ministrom unutarnjih poslova Nebojšom
Stefanovićem, i to dok se oko zgrade Predsjedništva Srbije stvarao
prosvjedni obruč. Naročito je smiješno bilo što se po rasporedu
šahovskih figura na ploči moglo prepoznati da Vučić i Stefanović ne
igraju po pravilima, odnosno da je cijela stvar jeftino osmišljena
PR akcija.
Vučićeva propaganda na rubu idiotizma
Pitamo Pančića kako sve to komentira, a on kaže da je “to najniža
moguća forma propagande, nešto djetinjasto” te nastavlja: “Dok je
kao opkoljen demonstrantima, on igra šah pa doista ne znam što bih
više rekao. To je rub idiotizma. Vučić je dokazao mnogo puta da mu
suptilnija propaganda i ne treba jer njegovi glasači ionako
prihvaćaju ovaj nivo. On je čovjek koji stalno govori o sebi, da se
on brine za sve i stalno radi, što i da je istina, pristojan čovjek
nikad ne bi za sebe govorio. Ponavlja da je veliki poštenjak koji se
jedini brine za Srbiju, dok su svi drugi lopovi. Zato i ovo s
namještenom partijom šaha nije ništa iznenađujuće.”
Pančić naglašava da Vučiću nije uzdrman rejting, a da i ne trebamo
biti iznenađeni time što je većina novinara okupljenih na
konferenciji za medije Vučiću počela aplaudirati jer je “u Srbiji
izrasla cijela jedna medijska parastruktura koja se sastoji od tih
nevjerojatnih televizija poput Pinka i Happy TV-a i tabloida te oni
odavno nemaju potrebu glumiti nekakvu novinarsku objektivnost i
standarde. Zato i nije neko čudo što su mu novinari aplaudirali.”
Kako na proteste gledaju Vučićevi podržavatelji
Možda pomalo naivno, ali inzistiramo na pitanju nije li gledateljima
televizija poput Pinka ili Happy TV-a čudno kada se Vučić tamo
pojavi u nekoj emisiji, u kojoj onda drži monologe, hoda po studiju,
pokazuje nekakve mape i planove, a voditelji tih emisija poslušno
klimaju glavom dok se sve to događa.
“Njegovi podržavatelji u Vučićevom ponašanju ne vide ništa čudno,
njima je sve to potpuno u redu. Oni žive u jednom paralelnom
svijetu. A kome to smeta, taj se s vremenom naživcira i onda ga
Vučićeve pristaše optuže da je militantan i agresivan. Vučić je
napravio jedan zatvoreni sistem u kojem postoje njegove pristaše,
sistem koji se temelji prvenstveno na tom medijskom pranju mozga.
Dapače, ne bih se čudio da njegovi pristaše nakon ovog vikenda misle
da je Vučić jedina brana od tih navodno strašno nasilnih
prosvjednika, koji žele uništiti tu divnu i stabilnu Srbiju koju
Vučić kao gradi”, objašnjava Pančić.
Kada je pak riječ o subotnjem upadu na RTS, zanimalo nas je je li to
bila spontana akcija ili nešto unaprijed planirano. Pančić nije baš
siguran, kaže da je moguće oboje.
Guranje Boška Obradovića u prvi plan
“Bio sam na ulici ove subote, ovi protesti se nisu bitno razlikovali
od proteklih, sve dok nismo došli do zgrade RTS-a, kada je jedan dio
ljudi, predvođen Boškom Obradovićem, krenuo unutra. Čini mi se da
ljudi koji su dosad vodili proteste, glumci i umjetnici, nisu znali
da to slijedi. Ne bih se čudio da je sve to bio pokušaj da se
Obradovića inaugurira u vođu protesta, što bi značilo da protesti
dobivaju jasnu desnu ideološku oznaku, što bi bio kraj protesta
kakvi su dosad bili”, kaže Pančić.
Ovaj poznati novinar napominje da su lideri opozicije stara i
poznata lica, većinom politički potrošena, s jednim djelomičnim
izuzetkom, koji je zbog toga i opasniji. “Boško Obradović nije
potrošen u smislu da nije bio na vlasti, a s obzirom na njegovu
ideologiju, ni ne želim znati kako bi to izgledalo. Jedino politički
novo lice je glumac Sergej Trifunović, ali on nije pokazao više od
šoumenskog talenta koji je umio biti i dosta kontraproduktivan”,
govori nam Pančić.
Protest lijevo-liberalne srednje klase
Tko su ljudi koji izlaze na proteste u Beogradu, pitamo Pančića.
“Na protestima su dosad dominirali ljudi koji pripadaju srednjem
građanskom sloju, dobro obrazovani, oni koje bismo mogli povezati s
centrom. Bilo je tu na margini i desničara poput Dveri i ljevičara
poput grupe Marksa 21, ali glavna struja je bila lijevo-liberalna
građanska, zapravo, kao u nekim drugim europskim zemljama u kojima
se ljudi bune protiv autoritarne vlasti. Protesti su s vremenom
postali pomalo inertni, nisu se uspjeli artikulirati jasni zahtjevi
i rokovi, što bi dovelo do osipanja. Ovog vikenda kao da je netko
zaključio da se nešto novo mora dogoditi kako bi se vidjelo što će
se iz toga izroditi. Protestima fali pravi završni udarac, prava
poanta, pa je ovaj upad na RTS možda bio i izveden s idejom da se
protest završi u, uvjetno rečeno, velikom stilu”, odgovara Pančić.
On dodaje i da se u protestima može primijetiti "određeni elitizam,
ne zato jer je to netko tako unaprijed projektirao, nego jer je to
pobuna srednje klase, što podsjeća i na proteste protiv Miloševića.
I on je imao većinsku podršku sve do NATO bombardiranja, tek je to
donijelo preokret. Vučić je populistički vladar, što znači da je
teško protiv njega mobilizirati mase. Siguran sam da postoji dio
ljudi koji simpatizira proteste, ali ne sudjeluje u njima i svojom
inercijom zapravo idu u korist vlasti, kao što je to uvijek slučaj”.
Prava opasnost je pobuniti se protiv Vučića u srbijanskoj provinciji
Mediji su većinom fokusirani na beogradski protest, no i u nizu
drugih gradova Srbije se izašlo na ulicu protiv Vučića. Dapače, neki
organizatori protesta u srbijanskoj provinciji su bili i pretučeni.
Što se zapravo događa u tim manjim mjestima?
“Uvijek je mnogo teže protestirati u manjim mjestima, gdje se svi
znaju i gdje je teže naći novi posao ako vas otpuste s onoga koji
imate. U mnogim gradovima u Srbiji danas nema ničega osim državne
administracije i paradržavnih firmi, što znači da je jako opasno
eksponirati se protiv režima. Ljudi iz Beograda često toga nisu
svjesni, no najveći heroji svakog opozicijskog protesta su ljudi iz
malih gradova”, objašnjava Pančić.
Fiksacija opozicije na RTS
RTS je još od početka devedesetih crvena krpa za opoziciju, no
Pančić ističe da program nominalnog javnog servisa i nije toliko
grozan, naročito kada ga se usporedi s nekim komercijalnim
televizijama koje svakodnevno navijaju za Vučića: "RTS je
tradicionalna fiksacija opozicije, koja meni sada nije jasna osim u
tom simboličkom smislu. Međutim, ako bismo gledali što se danas
događa u medijima, RTS je daleko od toga da bude najveći problem,
naročito u usporedbi s Pinkom i Happy TV-om koji na brutalan i
kretenski način podržavaju Vučića. RTS-u ne možete prigovoriti što
rade, nego više što ne rade. Oni su marginalno izvještavali o
protestima, trebali su više. Ali na RTS rijetko kada ima vulgarne
propagande u korist Vučića, kakav je pak cijeli program Pinka. RTS
je tako ispao gori nego što jest zbog svoje simboličke pozicije.
Naravno, da je RTS pravi javni servis, izvještavao bi drugačije. No
mi se nalazimo u situaciji da se u Srbiji gradi suvremena verzija
kulta ličnosti, a RTS u gradnji tog kulta ipak ne sudjeluje. Zbog
toga je RTS i stalno na udaru Vučića i njegovih ljudi koji se stalno
žale na RTS, a istovremeno je i na udaru opozicije.”
Kosovo je nevažna tema
Za pad Slobodana Miloševića bilo je ključno NATO bombardiranje,
dakle u osnovi vanjski faktor, pa stoga pitamo Pančića što bi moglo
dovesti do slabljenja i pada Vučića - bi li se to dogodilo ako bi
predsjednik Srbije odlučio priznati Kosovo?
“Ne mislim da će Vučić priznati Kosovo u tom formalnom smislu, a ne
vjerujem ni da bi ga to moglo srušiti. Priča oko Kosova je već neko
vrijeme precijenjena, ljudi više ne mare za sve to toliko. Na
pitanju Kosova se u Srbiji niti dobivaju niti gube izbori, to je sve
završeno još padom Miloševića. Kosovo u stvarnom životu ljudi nije
ni među pet najvažnijih tema”, ističe Pančić koji kaže da će se tek
ove subote vidjeti kako će se događaji proteklih dana odraziti na
proteste protiv Vučića.
Radikalizacija najviše koristi Vučiću
“Ne bih se iznenadio ni time da se protesti počnu gasiti, ali ni da
postanu brojniji. Sada sve ovisi o tome tko će ovaj razvoj situacije
prepoznati kao šansu za sebe. Ako ostane u prvom planu slika da
Boško Obradović dominira, onda mislim da će se ili smanjiti broj
ljudi koji izlaze na ulice ili će se promijeniti struktura tih
ljudi. Onda bi to mogli postati desničarski protesti”, upozorava
Pančić.
"Budućnost protesta je otvorena, a Vučić ostaje na vlasti?" pitamo
Pančića za kraj razgovora.
“Moglo bi se tako reći. No moram naglasiti da nisam razočaran ovim
protestima jer nisam ni očekivao da će srušiti Vučića. Oni ga jesu u
jednom trenutku uzdrmali i oslabili, no radikalizacija protesta bi
zapravo išla njemu u korist i zato se nadam da do toga neće doći”,
zaključuje Teofil Pančić svoj razgovor za Index. |
