|
Postojanje, pa i sadržaj dokumenta Drugi memorandum Srpske akademije
nauka i umetnosti (Memorandum 2), koji je nastao još 2011, nisu
nikakva tajna. Naprotiv, nakon što je vrlo brzo procurio u javnost,
dokument koji je svojevrsni orijentir za djelovanje članova Vlade
Republike Srbije, ali i zvaničnika Republike Srpske, detaljno je
analiziran i "pročitan" kao državotvorna strategija za nastavak
projekta "Velike Srbije" i njegovu finalizaciju u miru. Mnogi
elementi u vremenu od njegovog nastanka pokazali su se besmislenima
i neprovodivima, pa u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije shvaćen
dovoljno ozbiljno. Znatan broj uputstava prepoznali smo u praksi
političkih odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i ponašanju
političara iz RS-a.
Na ovaj dokument nedavno je podsjetio Bogić Bogićević javno
istakavši, kao opasan državni problem, sveopću jalovost probosanske
intelektualne elite u Bosni i Hercegovini koja nema nikakav odgovor
na velikosrpsku strategiju. Memorandum 2 sada više nego ikad dobija
na značaju zbog proste činjenice što je njegov glavni provoditelj za
Bosnu i Hercegovinu Milorad Dodik danas član Predsjedništva države,
gdje će koristiti svaku priliku da realizira upute "oca nacije" o
tome "kako u miru dobiti ono što su Srbi izgubili u ratovima", jer
"srpski porazi nisu konačni", kako je pisao Ćosić. Dakle, možemo
očekivati da ćemo u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine svakodnevno
prisustvovati nekom taktičkom manevru Milorada Dodika u skladu s tim
dokumentom, od opstrukcije NATO puta, određivanja trase kružnog
autoputa što povezuje Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, pa do
manipulacija u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,
gdje SNSD i HDZBiH imaju veliku mogućnost utjecaja na odluke.
Trasa autoputa, hidroelektrane...
Recimo, jedan od najsvježijih primjera Dodikovog ponašanja u skladu
s Memorandumom 2 jest njegovo insistiranje na trasi autoputa koji će
kružno povezivati Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Kod srbijanskih
saobraćajnih eksperata bilo je vidljivo forsiranje trasa koje bi što
više išle kroz RS, što je razumljivo s lokal-interesnog aspekta, ali
i sa strateškog. Također, indikativno je i Dodikovo ponašanje u vezi
s načinom raščišćavanja vlasništva nad hidroelektranama na Drini,
gdje on redovno zastupa interes Srbije. Također, najnovije planove
za gradnju tri nove hidroelektrane na Drini nastoji predstaviti kao
stvar koja se tiče samo Srbije i RS-a. A sve je to u skladu s
odredbom iz Memoranduma 2 koja glasi: "Neophodno je RS i Srbiju
uvezivati infrastrukturno i ekonomski, a posebno čvrstu saradnju
treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidro i
termoelektrana". Odnosno, Dodik od prvog dana mandata s pozicije
Predsjedništva radi po planu SANU-a.
Nedavni sastanak entitetskih i državnog ministra komunikacija s
Dodikom bio je tek prvi i svakako ne odlučujući na tu temu. No,
indikativno je da su partneri iz RS-a progurali trasu koja u svakom
slučaju pokriva pravac tzv. "koridora kroz Posavinu" i Brčko, što je
u smislu teritorijalnog kontinuiteta "Ahilova peta" RS-a, a veza tom
trasom s Beogradom nulti je prioritet Banje Luke. Isto tako, južni
dio cestovne kružnice po toj varijanti trase išao bi kroz istočnu
Bosnu, bez obzira na to što je struka rekla da je ta trasa ekonomski
neisplativa zbog zanemarljivih potreba stanovništva, industrije i
malog prometa vozila. Izgleda da je važniji cilj (od ekonomske
isplativosti) povezivanje istočnog dijela RS-a sa Srbijom. Posebno
je pitanje način finansiranja puta, za šta je zainteresirana Turska.
Hoće li se biti riječ o kreditu (koliko povoljnom?) ili turskoj
investiciji, a zatim koncesiji još nije jasno. Upravo se u toj
nejasnoći krije opasnost da se RS i Srbija povežu o trošku i na
štetu Bosne i Hercegovine, što bi bio strateški dobitak
velikosrpskih planera. A to nije i jedini zadatak iz Memoranduma 2
na kojem Dodik aktivno radi.
Eskalacija negiranja Bosne i Hercegovine, genocida...
Kao i prvi Memorandum SANU-a iz 1986, i ovaj drugi nastao je iz
glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko
koautora iz SANU-a bosanskohercegovačkog porijekla. Tretira se kao
nezvanični dokument za internu upotrebu u Vladi Srbije s naznakom za
"čitanje bez daljeg rasturanja". Ovaj status "nezvaničnosti" stari
je pravno-politički trik srbijanskih vlasti koji primjenjuju kad
nešto žele provesti nelegalnim sredstvima, a pritom zaštititi
zvanične organe od odgovornosti ako dokument proizvede pravne
posljedice (istu funkciju imale su tzv. paravojne jedinice, za čije
zločine u ratu država Srbija "nije bila odgovorna").
Među najočitijim akcijama trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva
Bosne i Hercegovine jest neprestano negiranje Bosne i Hecegovine kao
države, njene perspektivnosti i održivosti. U Memorandumu 2 uputa
glasi: "Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja
javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu
državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu.
A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom,
nemogućom." Također, u dokumentu stoji i: "Koristiti sve mehanizme
da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede
i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji
se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo
je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti
funkcionisanja zajedničkih institucija.“
Sjetimo li se opstrukcija pri donošenju Zakona o JMB-u građana,
jasno je da je tu riječ o ometanju zakona koji nije bio "pretnja za
RS", ali jest prilika da se fingira situacija kako se u državnom
parlamentu baš ništa ne može dogovoriti. Osim toga, u političkoj
praksi Milorada Dodika jest bezbroj izjava, kao, npr: "Šta vi
(Bošnjaci, op. a.) imate od toga što ne date da se odvojimo? Ovo
nije zajednička država, svi smo njeni zarobljenici i BiH ništa ne
vrijedi." Ili: "Bosna i Hercegovina je za Srbe moranje, a ne
opredjeljenje, a ni to nije konačno." Sad kad je Dodik praktično šef
države takve izjave vrlo su problematične s moralne, logičke i
mentalne strane, ali i s pravne. Visoki predstavnik u prošlosti je i
za mnogo manje antidejtonske poruke smjenjivao članove
Predsjedništva, tako da je pitanje – zna li Dodik sada da za takav
vokabular neće biti kažnjen i je li to prešutni stav međunarodne
zajednice prema Bosni i Hercegovini?
'Zaobilaziti BiH!'
Memorandum 2 dalje savjetuje: "Političari i državni funkcioneri
Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je
god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što
češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu
definisanom za međudržavne susrete. (...) Visoki funkcioneri RS-a i
ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati
ambasade, konzulate i predstavništva BiH. Ukoliko im zatreba
konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez
obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije." I upravo je
Dodik taj koji nikad nije u međunarodnim posjetama Rusiji
kontaktirao s Ambasadom Bosne i Hercegovine, pa čak ni prilikom
posljednje, kad je već bio član Predsjedništva države. Također,
godinama svjedočimo praksi posjeta predsjednika i visokih političara
Srbije gradovima u Bosni i Hercegovini (RS-u) bez znanja i kontakta
s državnim organima Bosne i Hercegovine, a kojima je najčešće
domaćin bio sadašnji član Predsjedništva. Bit će zanimljivo vidjeti
kako će takve posjete Dodik primati sada iz svoje nove pozicije u
Sarajevu.
Kad je riječ o negiranju genocida, uočljiva je bila Dodikova
preobrazba od priznavanja srpskih zločina do ekstremnog negatora
genocida. Štaviše, ljetos je od Narodne skupštine RS-a tražio i
proveo da se Izvještaj Vlade RS-a o genocidu u Srebrenici (iz 2004)
poništi, a nedavno je potakao i formiranje međunarodne komisije za
ponovno utvrđivanje istine o događajima u Srebrenici, čime se
zapravo poništavaju i presude i već utvrđene činjenice tj.
relativizira i negira genocid, mijenja suština događaja do
karikaturalnosti.
"Srebrenički zločin bio je dogovorena tragedija s namjerom
sotonizacije Srba. RS nikada nije niti će osporavati zločine koje su
počinili pojedini Srbi, ali želimo nepristrasno utvrditi istinu i o
stradanju srpskog naroda. Podržaćemo formiranje nove međunarodne
nepristrasne komisije koja će istraživati sve zločine bez obzira na
nacionalnost žrtve", izjavio je Dodik, a sve je to sasvim u skladu s
memorandumskim uputstvom o tome kako "umanjiti odgovornost Srbije za
počinjene zločine i razaranja i optužnicama, potjernicama i
montiranim sudskim procesima protiv državljana Bosne i Hercegovine,
Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u
okruženju". U tom posljednjem dijelu stava prepoznajemo izvor
montiranih procesa koje je Srbija pokušala povesti protiv Ejupa
Ganića i Jovana Divjaka preko Interpola i stranih sudova te protiv
nekoliko bivših pripadnika ARBiH koji su se zatekli na teritoriji
Srbije i bili hapšeni zbog izmišljenih zločina.
Međunarodna zajednica i lobiranje
Posebno poglavlje posvećeno je međunarodnoj zajednici. Kaže se:
"Posebnu pažnju treba usmeriti prema zemljama koje nemaju čvrst stav
po pitanju tzv. jedinstvene BiH i kojima je svejedno kakav će biti
rasplet događaja u BiH. Ukoliko bi se ove zemlje lobiranjem ili na
drugi način privolele na stav o podeli, onda bi broj i uticaj
zemalja naklonjenih tzv. jedinstvenoj BiH bio u manjini." Vezano uz
ovo podsjećamo na Dodikov zapažen i vrlo kooperativan stav prilikom
nedavne posjete sva tri člana Predsjedništva BiH Briselu, koji tamo
nije pravilno shvaćen kao njegov pokušaj amortiziranja negativnih
naboja prema RS-u u većini članica EU-a. Podaci o lobiranju u korist
RS-a, a protiv suvereniteta Bosne i Hercegovine ukazuju da su
milioni dolara uloženi u realizaciju samo tog uputstva o odnosu
prema međunarodnoj zajednici.
S druge strane, njegovo arogantno ponašanje i prostački rječnik
osjetili su gotovo svi šefovi OHR-a. Bivšu američku ambasadoricu
Cormack optužio je da je "lično lažno informisala Washington o
situaciji u BiH" i da je "dokazani neprijatelj Srba i RS-a", a svi
se sjećamo i skandaloznog izbjegavanja rukovanja s ambasadoricom u
Jasenovcu. Osim prema njoj, nije birao riječi ni za Paddyja
Ashdowna, kao ni za aktuelnog visokog predstavnika Valentina Inzka,
za koga je rekao da je "simpatizer nacističkih zločina, protuha,
lažljivac, smutljivac, međunarodni klovn, isprazni faktor u BiH."
Sve je to ponovo u skladu sa savjetom iz Memoranduma 2: "Odnos prema
njima načelno ne bi trebao biti zasnovan na aroganciji i sukobima,
ali u zavisnosti od datih okolnosti biti spreman i na takav način
ophođenja."
Dok je Dodik predstavljao isključivo RS, štetu od takvog ponašanja
trpio je on lično i manji entitet, ali takvo ponašanje sa sadašnje
pozicije značilo bi kompromitaciju države Bosne i Hercegovine i
političku štetu po sve u njoj. Šefik Džaferović, Željko Komšić i
drugi akteri državne vlasti moraju imati spreman odgovor, ali se
barem zasad oni čine inferiornim u odnosu na Dodika!?
Gušenje drugog mišljenja
Poznato je da u RS-u danas gotovo i ne postoji opozicija. Čak je i
SDS upao u putanju SNSD-a, što je posljedica često brutalnog gušenja
mišljenja drugačijeg od onog koje diktira zvanična vlast.
Tradicionalno teška etiketa nacionalnog izdajstva namijenjena je
svima koji odstupaju od tog pravca. I to je uređeno Memorandumom 2
čak i u sferi sporta: "Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu
prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili
reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i
svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim
aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili." Na
političkom polju Dodik je najčešće napadao uspješne ministre u
Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Mektića, Šarovića i Crnatka
(SDS), za koga nije štedio uvrede. O šefu bh. diplomatije govorio je
da je "periferna ličnost", "nedorastao", "skorojević", "prolazna
karikatura u političkom životu", "turbo izdajnik",... Za odlazeće
ministre iz Koalicije za promjene to možda i nije više posebno
bitno, ali je bilo pokazna vježba Dodikove dosljedne primjene
Memoranduma 2 te vjerovatni model ponašanja ubuduće.
Muslimani i sve srpsko
"Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati
termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku
grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to
Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatiti islam", kaže se
dalje u dokumentu. Ponašajući se po toj direktivi, Dodik je, npr., u
izjavi o zahtjevu za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po
tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije rekao: "Ovaj akt mržnje
muslimana prema Srbima uopšte pokazuje da žele postići dva cilja:
desetine miliona nekakve odštete, a drugi je da se ukine RS".
Također, i sam Bakir Izetbegović označen je kao "nekadašnji Srbin
koji bježi od svog porijekla".
Kad je upravo Izetbegović nedavno pokrenuo inicijativu da se
izmijeni naziv entiteta RS dodavanjem imena i ostala dva
konstitutivna naroda, Dodikova reakcija bila je burna. Zaprijetio je
otcjepljenjem RS-a, a zapravo je branio odrednicu iz Memoranduma 2
koja kaže: "Koristiti termin Srpska kako bi se na taj način RS
definisala isključivo kao srpska teritorija. (...) Maksimalno
izbegavati upotrebu termina Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se
osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici
Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u
Srbiji“. I tako dalje...
Objavljivanje sadržaja Drugog memoranduma SANU-a iz 2011. i njegovo
raščlanjivanje te potvrđivanje u političkoj praksi Srbije i
Republike Srpske ukazalo je na najmanje tri problema Bosne i
Hercegovine. Prvi je da Srbija u svojoj državotvornoj strategiji
nikad nije odustala od projekta "Velike Srbije", drugi je da u tom
pothvatu sada ima svog čovjeka u samom državnom vrhu Bosne i
Hercegovine, a treći da intelektualne elite probosanske orijentacije
ni danas nemaju nikakav, a kamoli suvisao odgovor na prijetnju, niti
nacionalni projekt opstanka i razvoja bh. društva.
Mnogo faktora utjecat će na to koliko će i kako Milorad Dodik moći u
Predsjedništvu Bosne i Hercegovine provoditi velikosrpsku politiku.
Svakako će svakodnevno imati priliku za to. Komšić i Džaferović mogu
formalno svaki sporni potez odbiti ili preglasati, ali tako se
ostvaruje samo blokada i stagnacija tog organa, što je opet dobitak
za Dodika i prosrpsku politiku. Bosni i Hercegovini za opstanak i
afirmaciju potrebno je mnogo više od obuzdavanja velikodržavnih
politika u oba doma državnog parlamenta i državnim ministarstvima.
Stoga je posljednji trenutak da se neshvatljivo pasivna i apatična
probosanska intelektualna elita probudi, mobilizira i kreira "bh.
memorandum" o tome kako ova zemlja može sačuvati u miru sve što je
izborila u ratu i na međunarodnom političkom planu. A za početak je
neophodno najprije definirati koje su to političke snage
zainteresirane za opstanak Bosne i Hercegovine jer neprijatelji ove
zemlje nisu samo srpski i hrvatski nacionalisti. |
