|
U nedjelju je u Beogradu preminula aktivistica, dramaturginja i
direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević
Volim Beograd, i kad god se ukaže prilika odem ga posjetiti. Razlog
mojih čestih odlazaka nisu ludi noćni provodi po nadaleko poznatim
splavovima. Nije razlog ni odlična hrana po beogradskim restoranima.
Ne idem u taj grad niti zbog kulturnih znamenitosti, muzeja ili
koncerata. Iako sve navedene motive smatram opravdanima, ja se
Beogradu vraćam isključivo zbog ljudi.
Odavno sam prestao razmišljati koga tamo sve poznam i kako sam uopće
sve te ljude upoznao. Među njima ima kolega povjesničara, ljudi iz
medija, mojih prijatelja iz djetinjstva koji su iz rodnog Siska
otišli početkom 1990-ih, ali i osoba koje sam s vremenom, što bi se
reklo, onako usput, upoznao na različitim mjestima i u različitim
situacijama.
Jedna od osoba zbog koje se Beogradu godinama vraćam je i Borka
Pavićević. Uvijek u širokim haljinama, sijede kose zavezane u punđu,
s hrapavim glasom i zaraznim osmijehom gdje god da se pojavila Borka
nije mogla proći neprimjećeno. I bilo je dovoljno da s njom
razmijenite svega nekoliko rečenica pa da shvatite da se iza
osebujne pojave “skriva”, najjednostavnije rečeno, nevjerojatna
žena.
Sve je manje ljudi poput Borke
Borku sam upoznao baveći se studentskim demonstracijama 1968. u
Jugoslaviji. Slušajući je kako mi, još uvijek s jednakim žarom i
energijom, objašnjava da tadašnji studenti u svojim zahtjevima nisu
mislili samo na sebe već su vjerovali da mogu mijenjati svijet oko
sebe, osjetio sam da pričam s osobom kakvih je u svijetu u kojem ja
živim sve manje. I primijetio sam da se Borka od trenutka kada je
bila studentica Akademije za pozorište, film, radio i televiziju, a
kasnije ugledna dramaturginja i intelektualka, kada su u pitanju
temeljne životne vrijednosti, zapravo vrlo malo promijenila.
Nije odustajala od svojih ideala, nije se prilagođavala po potrebi,
nitko je nije mogao (pot)kupiti i nikad se nije prestala boriti.
Biti muškarac 1960-ih u Jugoslaviji i buniti se protiv vlasti bilo
je hrabro. Raditi to isto, a biti žena, graničilo je s ludilom. Od
tog “ludila”, tj. potrebe da društvo u kojem živi učini boljim,
pravednijim i tolerantnijim, da pomaže onima kojima je pomoć
najpotrebnija, da se ne boji političkih moćnika, Borka se nikad nije
uspjela, ali niti željela, izliječiti.
Glasna protivnica rata i nacionalizma
Početkom 1990-ih bila je jedna od najglasnijih protivnica rata i
kritičarki nacionalizma, javno prozivajući srpske političke,
intelektualne i crkvene elite za strahote koje su se događale u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Institucija koju je
osnovala, Centar za kulturnu dekontaminaciju, bila je, i još uvijek
jest, jedno od najvažnijih i najdosljednijih središta otpora u
Srbiji.
Organiziranjem tribina, predstava, promocija knjiga, festivala i
izložbi Borka je CZKD učinila istodobno mjestom borbe protiv
primitivnog, bahatog, provincijalnog, netolerantnog i kriminalnog
društva, ali i oazom za sve one koji ljude ne dijele po
nacionalnosti, vjeri ili rasi, koji umjesto oružja više vole knjige
i kazališne predstave, koji u drugima i drugačijima ne vide
prijetnju nego bogatstvo.
Velika Borka Pavićević u nedjelju nas je napustila. Nije pobijedila
u mnogim bitkama koje je vodila, ali je ipak otišla neporažena. Ono
što je učinila za života predstavljat će inspiraciju i putokaz nekim
novim generacijama buntovnica i buntovnika, nekim novim borcima za
bolji svijet.
Putokaz za druge
Borka, i ljudi poput nje, oduvijek su bili moj Beograd. Ali, ljudi
poput Borke su i moj Zagreb i Skopje i Pariz i London. Bez obzira
kako ga nazivali meni je s takvim ljudima uvijek bilo lako naći
zajednički jezik. Nažalost, u svijetu u kojem živimo sve je manje
Borki Pavićević. Sve je manje osoba spremnih žrtvovati se za druge,
solidarizirati se s problemima drugih i boriti se za prava drugih.
Sve je manje nesebičnih, hrabrih, ponosnih i ustrajnih ljudi, koji
nam vlastitim primjerom dokazuju da uvijek postoji alternativa zlu i
nepravdi.
Sve je manje ljudi kakav je cijeli svoj život bila Borka Pavićević. |
