|
Biti “srpska pi**a izdajnička” u današnje vrijeme, to nije samo
stvar etike, moralnosti, dobrog vaspitanja i mentalnog zdravlja. To
je ponajviše ulaganje u budućnost svoje djece. Da se ne stide
roditelja i predaka svojih!
Jel’ postoji neko pisano ili nepisano pravilo u Srba, po kojem svi
treba da vole Rusiju, da se dive nedjelima ratnih zločinaca, da
negiraju genocid, dok aplaudiraju rezultatima istog, da koljače
nazivaju herojima?
Nisam obaviješten
Jel’ postoji neko pravilo po kojem Srbin mora da se klanja vladikama
pedofilima, lopovima, nakupcima, švercerima, ubicama i ostatku
crnomantijaškog klera?
Jel’ ima pravilo, aksiom po kojem najveće fukara javne od Milomira
Marića do Vojislava Šešelja moraju i trebaju da predaju djeci na
banjalučkim fakultetima?
Jel’ ima neki urbanistički ili arhitektonski zakon po kojem se
studentski dom mora zvati kao i ratni zločinac, a student u raspalom
domu osjeća ponos zbog toga?
Jel’ ima neki amandman po kojem se ratnom zločincu sprema
helikopterski doček uz direktan TV prenos?
Jel’ ima neki pisani trag zakona po kojem se pravimo da Ferhadija i
hiljadu drugih džamija nisu srušene, ima li dokument po kojem moramo
da gledamo nevidljivost srBske pravde kako bagerima ništi drugo i
drugačije?
Ima li na koncu pravilo, zakon, sa muhurom po kojem nema Tomašice,
nema Korićanskih stijena, nema Sušice, nema Omarske, nema živih
buktinja Višegrada, nema Srebrenice i Vlasenice?
Koji su to zakoni, pravila i norme po kojima pošten Srbin na sve ovo
četvrt vijeka bira istu fukaru u navijek novim fijs idejama-da ih
vodi u bolje sutra-od Krajišnikovog iseljavanja Sarajeva na
Romaniju, do Dodikovog iseljavanja Krajine u Sloveniju? Koje su to
regule pisane i nepisane, e da bih bio pravi Srbin?
Srbin koji negira zločin i genocid nad drugima i ekonomski holokaust
nad sopstvenim narodom?
Morate mi reći u kom zakoniku sve ovo stoji, jer ja ga naći ne mogu,
a vidim da se koristi do besvijesti.
I kako, po kom zakonu da kažem komšiji-istjerao sam te ‘92 iz kuće
iz Bosanske Gradiške, ali to je za tvoje dobro, ti si sad u
Švedskoj, a vidi mene?! Kako, kako da budem dobar Srbin i ovo
prevalim preko usana?
I sa kojim fermanom da oca ubijenog Davida, onog Davora Dragičevića
nazivam izdajnikom i pobjeguljom, stranim plaćenikom, soroševcem i
špijunom? Kako se to radi?
Kako se postaje i ostaje dobar Srbin, sa pečatom ili bez pečata i
kako se usvajaju ove gore pobrojane svete teze?
Čovjek sa greškom
Jer ja, mora da imam neku grešku! Mora da sam nenormalan, kad mi sve
gore napisano nije normalno. Mora da sam poremećen, lud i bolestan,
kad su mi gore rečene stvari poremećene, lude i bolesne.
Tako je, nema drugog objašnjenja!
Ja sam mizerija, jad, bijeda i čemer, ja sam genetski i nacionalni
otpadak kad se gadim fakta da je naša herojska Vojska Republike
Srpske držala u okruženju skoro svaki veći grad u BiH i granatirala
civile. Umjesto da se ponisim tim činjenicama, ja se, bolesnik
bolesni, gadim na njih.
I znate li na šta se još gadim ovako bolestan, gadim se na nasilnu
medijsku ekavizaciju sredinom devedesetih, na violentno zilotsko
pravoslavlje, koje izjeda školski sistem, gadim se na burazerski
entitet u kojem je policija narkodiler broj jedan, a strah jedini
motiv za život i preživljavanje!
Pi**a mi materina izdajnička, kako mi se sve to ne sviđa?! Kako mogu
biti toliko poremećen, pa kukati, jaukati i sramiti se nad ovim
srBskim uspjesima, namjesto da podignem čelo, isturim na prozor
srBski barjak i veselo u hladnoći doma svog udišem miris paljenih
drva dok isčekujem novu paradu Dodikovog ponosa.
A zar mi ne bi bilo jednostavnije, prirodnije i ljepše da ćutim,
jebem li se jezičavog, da se uhvatim nekog upravnog odbora ili
savjetničkog mjesta, pa da pod kapim Mladića Ratka, Svetog Save,
Milirada Dodika i ostalih Levijatana primam instrukcije nepismenog
stranačkog kolege i sa par hiljada mjesečno čekam penziju?
Tako se to radi Dragane, ser*m ti se u ime! Tako se bilda srBstvo,
kukavnog li ti prezimena! Tako se prave evroazijske integracije sa
Osetijom, Čečenijom, Dombasom, Novorusijom. Tako se neobuzdano srlja
u azijsko bolje sutra.
A ti Dragane?
-Prava nesrba, jebli te oni!
-Prava za porušene objekte katoličke i islamske?
-Prava za pedere, opet te jebli oni? -Prava za migrante, za slabe,
nejake, potrebite?
-Prava za pravu istoriju u kojoj su partizani pobijedili četnike, a
ne obrnuto.
-Prava kjudskosti i zdrave oameti, obraza i čojstva za priznavanje
genocida.
-Prava za spomenik za 102 ubijena prijedorska djeteta.
-Prava za komemoriranje spaljenim ljudima Višegrada...
-Prava...!
Pa šta hoćeš ti, majku ti ustašku? Jesmo li se zato borili? Jesmo li
zato u “Glasu srpske” ‘92 u po Banjaluke stavljali na naslovnicu
oglas agencije za “humano preseljenje”? Jesmo li zato ubili
inspektira Šušnicu što je branio nesrbe? Jesmo li zato pretukli onog
Marjana Beneša? Jesmo li zato u elitocidu i urbicidu protjerali 70
hiljada ljudi samo iz Banjaluke? Jesmo li uludo pobili sve nesrosko
od Biljana ključkih do Potočara srebreničkih, e da bi ti i slični
tebi srali po našim svetim tekovinama?!
I tako mi odjekuje u glavi “jek’ koraka velikosrBskih”.
Vaginalni jubilej
A što vam sve ovo pišem?
Jutros sam po hiljaditi, jubilarni put dobio poruku da sam “srpska
pi**a izdajnička”. Pa reko da proslavimo zajedno. Jer, ako sam
“srpska pi**a izdajnička”, želim da sam to do kraja života. Želim da
sam obilježen organom rađanja života u kosmosu i izdajom jednog
fašističkog sistema koji unižava sve oko sebe, a trajno bruka Srbe
ponajviše.
Biti “srpska pi**a izdajnička” u današnje vrijeme, to nije samo
stvar etike, moralnosti, dobrog vaspitanja i mentalnog zdravlja. To
je ponajviše ulaganje u budućnost svoje djece. Da se ne stide
roditelja i predaka svojih! |
