|
Janusz Bugajski, analitičar i viši saradnik Centra za analize
evropskih politika, nedavno je objavio dvije analize koje se odnose
na Bosnu i Hercegovinu (BiH), što je bio i povod za intervju za Glas
Amerike.
Janusz Bugajski je u prvom tekstu komentarisao izjavu francuskog
predsjednika Emmanuela Macronea da je BiH tempirana bomba, NATO i
evropske integracije, kao i uticaje Srbije i Hrvatske na dešavanja u
BiH, prevashodno preko Rusije. U drugom tekstu, Bugajski se
fokusirao na strategije i alate koje Rusija koristi na Zapadnom
Balkanu.
U vašem tekstu tvrdite da BiH nije tempirana bomba i prijetnja
Evropi zbog povratka boraca ISIL-a, kako je to rekao francuski
predsjednik Macron, te da to nije najveći problem kada je riječ o
BiH. Šta jeste najveći problem?
Mislim da je Macronova izjava pogrešno shvaćena, a možda i
interpretirana. Nadam se da nije mislio da je to tempirana bomba
zbog neke vrste vjerskog radikalizma, što jednostavno nije tačno za
bilo koga ko poznaju Bosnu. Problem Bosne je činjenica - a to sam i
naglasio u tekstu - što dva glavna susjeda, Srbija i Hrvatska, ne
prihvataju nepromjenjivost bosanske državnosti. Ne prihvataju
cjelovitost Bosne. I oni nastavljaju kampanju za svoje etničke
grupe, i na srpskoj i na hrvatskoj strani. Mislim da je to najveća
prepreka budućnosti Bosne, kao i činjenica da na centralnom nivou ne
postoji vlada koja radi, funkcionalna vlada, koja bi mogla progurati
važnu legislativu, a potom se i kvalifikovati za članstvo u
Evropskoj uniji (EU). To su tempirane bombe u smislu da bi mogle
dovesti do javnih nereda, da bi mogle dovesti do političkih sporova,
koji bi čak mogli rezultirati i nasilnim sukobima u Bosni. Toga se
bojim kao najgoreg mogućeg scenarija.
A kako se ta vrsta pritisaka susjeda manifestuje na BiH?
U podršci koju Republika Srpska dobija iz Beograda. U vezama koje su
uspostavljene između Banjaluke i Beograda, a ne Banjaluke i
Sarajeva. U podršci koju hrvatska vlada sve više daje potencijalnom
trećem entitetu. Vidjećemo sada nakon predsjedničkih izbora. Ali
prethodna predsjednica je veoma podržavala neku vrstu zasebne
administracije za Hrvate u BiH. Dakle, ovakvi faktori, kao i
ekonomske veze, lične veze, interpretacije i reinterpretacije
istorije, koje imaju tendenciju da umanjuju doprinos Bošnjaka državi
Bosni i istoriji regije. Mislim da je sve ovo namijenjeno smanjenju
održivosti i opstanka BiH.
Postoji još jedan aspekt, Ruski uticaj, preko Srbije, ali i preko
Hrvatske, pa ako biste to mogli malo obrazložiti?
Apsolutno. Znamo puno o kontaktima koje Banjaluka ima sa Moskvom,
bilo kroz vladine kanale, bilo kroz oligarhe, crkvu, neke vojne
obavještajne ili druge organizacije. Sve više je jasno da hrvatski
entitet, ili hrvatski entitet kojem se teži, posebno vodstvo HDZ-a u
BiH, također ima te veze i podršku Moskve. Ekonomske veze između
Rusije i Zagreba se također razvijaju u Hrvatskoj, posebno
energetske veze, ali i u poljoprivredi i drugim sferama. Rusija ne
želi da Zagreb zauzme nezavisni energetski kurs preko LNG terminala
na Krku, kroz distribuciju energetskih resursa koji zaobilaze rusku
kontrolu. Tako da namamljuju Hrvatsku u veze s ruskim oligarsima, s
ruskim biznisom. A to, naravno, utiče i na cijelo pitanje
separatistizma. Rusija podržava separatizam u bilo kojoj državi koja
nije pod njenim okriljem.
U vašem drugom nedavnom tekstu, posebno ste se bavili upravo ruskim
uticajima, gdje ste naveli da to nije samo miješanje Rusije, ili
štetni ruski uticaj, kako se često govori, nego da Rusija ima
dugorčne ciljeve u regionu. Koje ciljeve?
Moskva Balkan smatra strateškim područjem. Tradicionalno, to je bila
tačka pristupa prema Jadranu i prema Sredozemlju, prema središnjoj
Europi. A to vidimo kroz energiju. Balkan je put za centralnu Evropu
zbog energetskih veza. A Rusija koristi energiju da izvrši politički
uticaj i pritisak na ciljane vlade. Na Balkanu je strategija i
umanjenje uloge NATO-a i EU kako bi se spriječilo da te zemlje uđu u
obje institucije ako je to moguće. Ako uđu, onda pokušati da ih se
iznutra potkopava, kao što smo vidjeli u slučaju Hrvatske i vidimo u
slučaju Bugarske. Također je važan strateški cilj ukloniti američko
prisustvo ili ga ograničiti u najvećoj mogućoj mjeri. Da se američke
trupe ne nalaze na terenu, da se ograniči američki politički i
diplomatski angažman, da se ograniči pažnja Amerike na taj region.
Dakle, to su ovi i mnogi drugi razlozi. Rusija Balkan vidi kao
strateško dobro, kao dio svog, da tako kažem, oklopa, za budućnost.
A kako Rusija to radi? Koji su alati kojima ona to čini u regionu?
Četiri glavna alata koja koristi su: korupcija - Rusija izvozi vrlo
malo, ali izvozi korupciju - zatim, dezinformacije, drugim riječima,
sve ove lažne priče i načini za uvjeravanje javnosti da je Rusija
velika sila, da je nekako alternativa EU, da je alternativa NATO-u.
U isto vrijeme, puno anti-američke i anti-muslimanske propagande
širom regije. Treće, riječ je o energetskim vezama. Već sam spomenuo
kako se trude i privlače zemlje u svoju sferu uticaja. I posljednje,
ali ne najmanje bitno, pitanje nacionalizma i separatizma, čitavog
istorijskog narativa kojeg Rusija pokušava koristiti u regiji, da je
nekako spas, da je spasila ovo područje od Turaka, i to, mislim, ima
odjeka kod nekog, posebno pravoslavnog stanovništva.
Razgovarali smo o Rusiji. Postoji problem s pristupanjem EU, gdje
države Zapadnog Balkana ne stoje dobro. Na koga bi se onda, prema
vašem mišljenju, Bosna trebala osloniti?
U vrijeme kada EU još odlučuje hoće li biti proširenja, a vidjeli
smo blokadu Sjeverne Makedonije i Albanije, i u vrijeme kada postoje
pritisci izvana, negativni pritisci, poput onih od Rusije, a ne
treba zanemariti ni Kinu koja u konačnici ima negativan uticaj u
regiji, mislim da glavnu ulogu opet moraju imati Sjedinjene Države.
Zato bih se lično zalagao za neku vrstu posebnog izaslanika,
posebnog predstavnika, da ga imenuje Bijela kuća, zbog autoriteta
koji on dobija od predsjednika, da bi pokušala riješiti unutarnju
bosanskohercegovačku napetu situaciju, ali i odnose sa Srbijom i
Hrvatskom. Sada smo imenovali posebnog izaslanika za razgovore
Srbije i Kosova. Postoji posebni izaslanik koji je, naravno,
diplomata State Departmenta, za pitanja integracije. Bosna je toliko
komplicirana i tako teška, rekao bih, da joj treba izdvojena pažnja
jedne osobe.
Možemo li u tom kontekstu očekivati da domaći akteri, koji su stalno
u blokadi, a ne rješavaju probleme, prihvate tako nešto?
Sigurno znam da bi bošnjački predstavnici prihvatili američkog
predstavnika. Ne vidim ni da bi Hrvati odbili. Hrvatsko-američki
odnosi su vrlo bliski. Mislim da Amerika vrši i može izvršiti uticaj
na Zagreb. Pitanje je, naravno, sa Srbijom, Beogradom i Banjalukom.
Ali siguran sam da ako ima, tako da kažem, dovoljno poticaja, ali i
pritiska na Beograd, Banja Luka bi slijedila primjer. |
