|
Nova vlast u Crnoj Gori neće odmah pokazati svoje prave namjere.
Naredni mjeseci biće političko “kuvanje žabe”. Naizgled će nastaviti
magistralne tokove djelovanja dosadašnje vlade: evropske
integracije, prozapadni kurs, samostalna spoljna i bezbjednosna
politika, regionalna saradnja, multinacionalno i građansko društvo,
ravnopravnost ljudi… A na djelu, svakim potezom i kako vrijeme bude
odmicalo u sve većoj mjeri će se revidirati svi temeljni stubovi
dosadašnje Crne Gore i njene orijentacije. Cilj će biti promijeniti
“krvnu sliku” crnogorskog društva, slijedi njegova nasilna
srbi(jani)zacija, negiranje crnogorskog identiteta, relativizacija
antifašizma, snažnije okretanje Rusiji, Dodiku i Vučiću, kaže u
intervjuu Vikend novinama srpski istoričar dr Milivoj Bešlin.
Kako komentarišete rezultate izbora koje ste polovinom avgusta u
intervjuu Pobjedi nazvali novim referendumom?
BEŠLIN: Izbori su prošli mirno i od svih aktera ocijenjeni kao fer i
pošteni, iako se po demokratskim standardima nijesu razlikovali od
izbora u protekle dvije decenije. Vlast je pokazala da je smjenjiva,
a opozicija, koja je imala nesumnjivu medijsku hegemoniju, da je
odlično organizovana i veoma motivisana, uz snažnu podršku zvanične
i nezvanične Srbije i SPC-a. Za razliku od bezmalo svih prethodnih
izbora, kada je opozicija pokušavala silom da preinači rezultate,
ovogodišnji relativni gubitnik DPS, iako i dalje najjača partija,
nije ni pokušala da silom zadrži skupštinsku većinu. Sve su to nove
tendencije i svjedoče o političkom sazrijevanju crnogorskog društva.
Šta slijedi?
BEŠLIN: Slijedi kohabitacija politički vrlo raznorodne koalicije
koju ujedinjuje isključivo antagonizam prema predsjedniku države,
koji se nalazi u prvoj polovini svoga mandata. Ta kohabitacija,
uobičajena za zapadne demokratije, biće novo iskustvo crnogorskog
parlamentarnog života. Podsjećam samo da je sličan rezultat bio
2001. godine, kada je prosrpska opozicija (tadašnje Srpska narodna
stranka i Socijalistička narodna partija) imala većinu sa
procrnogorskim Liberalnim savezom. Tadašnja saradnja raznorodnih
aktera se završila dosta loše.
Bitka za proevropsku Crnu Goru kakva je danas ne počinje u nedjelju,
već u ponedjeljak, rekao je uoči izbora, u intervjuu DN, lider LSV
Nenad Čanak. Kako Vi vidite naredne mjesece u Crnoj Gori?
BEŠLIN: I Najizrazitija karakteristika ovih izbora je bilo direktno
učešće SPC i njenih sveštenika u izbornoj borbi i agitaciji, kao i
političke i medijske mašinerije SNS-a. Ukratko, ove izbore su dobili
Aleksandar Vučić i Amfilohije Radović, pomognuti tajkunima,
vlasnicima koncerna Vijesti. Oni koji se pominju danas kao nominalni
pobjednici i akteri su prolazne marionete. Zbog toga očekujem da će
Srbija i u većoj mjeri nego do sada biti katalizator uspostavljanja
jedinstva i političkog djelovanja raznorodnih aktera. Nova vlast
neće odmah pokazati svoje prave namjere. Naredni mjeseci u Crnoj
Gori će biti političko “kuvanje žabe”. Naizgled će nastaviti
magistralne tokove djelovanja dosadašnje vlade: evropske
integracije, prozapadni kurs, samostalna spoljna i bezbjednosna
politika, regionalna saradnja, multinacionalno i građansko društvo,
ravnopravnost ljudi i sl.
A na djelu?
BEŠLIN: A na djelu, svakim potezom i kako vrijeme bude odmicalo u
sve većoj mjeri će se revidirati svi temeljni stubovi dosadašnje
Crne Gore i njene orijentacije. Cilj će biti promijeniti “krvnu
sliku” crnogorskog društva, slijedi njegova nasilna
srbi(jani)zacija, negiranje crnogorskog identiteta, relativizacija
antifašizma, snažnije okretanje Rusiji, Dodiku i Vučiću. Oni koji su
na vlast došli sa narativom o nedemokratskoj i koruptivnoj vladavini
dosadašnjeg režima u Crnoj Gori, sa radošću će se okretati “uzorima”
pravne države, demokratije i antikorupcijske borbe režimima Putina,
Vučića i Dodika. Biće to vlast čiji će glavni zadatak biti da veoma
redukuje pluralnost crnogorskog društva, da ga homogenizuje oko
srpske nacionalističke matrice.
To ne može bez velikih tenzija…
BEŠLIN: Naravno da ne može. Homogenizacija oko srpske
nacionalističke matrice izazvaće ne samo tenzije unutar vlastitog
društva, nego i generisati veliku nestabilnost u regionu. Karakter
države Crne Gore se ne može mijenjati bez velikih regionalnih
potresa, budite sigurni u to. Usljed svega toga, poslije obavljenog
zadatka, značaj i podrška GP URA će brzo iščeznuti, a snaga srpskih
nacionalističkih partija jačati. Osnažen uticaj SPC, formalni i
neformalni, biće sve vidljiviji. Crnogorske političke prilike
karakterisaće tenzije i nestabilnost. Ali je važno pronaći
institucionalne i političke okvire za prevazilaženje takve
situacije.
Građani Crne Gore ogorčeni ponašanjem opozicije nakon izbora, kao i
jačanjem prosrpskih partija, okupili su se na patriotskom skupu sa
kojeg su poručili da “ne daju državu”. Na skupu je bilo oko 50.000
građana, najviše mladih. Da li se budi nova energija u Crnoj Gori
koja postaje svjesna da može da izgubi državu ili da u toj državi
bude manjina?
BEŠLIN: Potresno i dramatično je bilo gledati način na koji su
ekstremističke pristalice prosrpske opozicije “slavile” pobjedu.
Poruke mržnje, paljenje državne zastave i gaženje simbola,
prebijanje i targetiranje nacionalnih manjina i političkih
protivnika imalo je sva obilježja fašističkih pogroma. Ali sam
prepoznavao i stari srpski politički obrazac “narodnog odisaja”,
odnosno tretiranje političkog protivnika kao neprijatelja koji se
mora satrijeti u korijenu i fizički uništiti. Čitajte o tim
procesima u srbijanskoj istoriji druge polovine 19. vijeka, pa ćete
vidjeti uzore i izvore ovakvog ponašanja u Crnoj Gori.
Takvo brutalno i nasilničko ponašanje je izazvalo reakciju
procrnogorski orijentisanih građana, pripadnika svih vjera i nacija.
Zabrinuti i ogorčeni četničkim porukama i simbolima, desetine
hiljada građana je na antifašističkom skupu jasno reklo da se Crna
Gora ne može vraćati na 1989. i da neće pristati da bude zbrisana sa
lica zemlje kao 1918. godine.
Javnost je imala priliku da vidi vjerovatno najveći skup u modernoj
istoriji Crne Gore, a da nijedna kamenica nije poletjela… To je
jedna nova generacija, jedna nova Crna Gora stasala u suverenoj i
zapadnjački orijentisanoj državi, u pluralnom i otvorenom društvu.
Takva Crna Gora neće i ne može nestati i ona je garancija da su
limiti onih koji su uz svesrdnu pomoć Moskve i Beograda dobili ove
izbore veoma ograničeni.
Iako je pobijedila opozicija, napadi na predsjednika Crne Gore ne
prestaju od strane srpskih i dijela crnogorskih medija. Skup u
Podgorici nazivaju “ustaškim pirom” a građane Crne Gore koji su
prisustvovali “Milogorcima”. Kako to objašnjavate?
BEŠLIN: Predsjednik Milo Đukanović se vidi kao personifikacija
suverene i zapadnjačke Crne Gore i to je ono sa čim se
nacionalistička Srbija ne miri. Mi vidimo da je Srbija danas na
crnogorskom pitanju homogenizovana kao i 1989, kada je silom gušila
vojvođansku i kosovsku autonomiju i državnost Crne Gore u tzv.
Antibirokratskoj revoluciji. Na crnogorskom slučaju, u Srbiji je
manifestovana nevjerovatna društvena kao i politička homogenost,
koja prelazi u totalitarnost. To veoma dobro objašnjava snagu
Vučićevog režima i unisoni karakter parlamenta Srbije bez ikakve
opozicije i jednog kritičkog glasa.
Ista je situacija i u Dodikovom entitetu u BiH. Samoostvarivši se do
kraja, ideologija srpskog nacionalizma, kao najpogubnija ideja za
mir i stabilnost u Jugoistočnoj Evropi, postigla je danas stepen
homogenizacije koji nijesmo vidjeli još od prvih godina Miloševićeve
vlasti kada se Srbija pripremala za rat. Brišu se razlike između
tobožnih političkih protivnika, koji se među sobom razlikuju samo
personalno, nemate više, kada je reč o odnosu prema Crnoj Gori i
regionu, suštinske razlike između režimskih i opozicionih medija.
Jedna slika totalne unisonosti gdje se svaki pojedinačni kritički
glas, a takvi se mogu nabrojati na prste obje ruke, izlaže
nezabilježenom javnom linču. U takvoj mračnoj situaciji
anticrnogorski rasizam je normalizovan i svaka njegova javna
manifestacija poželjna o dočekana aplauzima. Litije su postigle cilj
i u Crnoj Gori, ali i u Srbiji koja je zadugo udaljena od bilo kakve
pluralnosti ili demokratizacije.
Naredne godine je popis u Crnoj Gori, za koji je posebno
zainteresovana Srbija i srpski predsjednik, koji je to javno
saopštio. Šta čeka pripadnike manjina, šta čeka sve one koji se
izjašnjavaju kao Crnogorci u “oslobođenoj” državi?
BEŠLIN: Na ovo pitanje su javno odgovorili stratezi srpskog
nacionalizma i neofašizma: svesti Crnogorce na 25 odsto i na status
manjine u vlastitoj državi, kako bi ta država što prije prestala da
postoji. Imate javno dostupne te planove i strategije. Dovoljno je
čitati i vidjeti kako će biti stvaran tzv. srpski svijet na Balkanu,
po ugledu i osloncem na tzv. ruski svijet, odnosno režim u Kremlju.
Uostalom, ovo što danas gledamo nije ništa novo. Krajem 1980-ih
ideologija srpskog nacionalizma je u ime “slobode i demokratije”
rušila i socijalizam i Jugoslaviju da bi riješila tzv. srpsko
pitanje. Tako se ušlo u koloplet tragedije. Danas se u Crnoj Gori
ponovo u ime nacionalne i vjerske “slobode” i tzv. srpskog pitanja,
sve pozivajući se na demokratiju, udara u ratne bubnjeve, priziva
nasilje nad manjinama i traži revanšizam. Nadam se da će se paralele
sa krajem 80-ih na ovome završiti.
Pojedini analitičari kažu da bi smo novim zakonom o državljanstvu
imali “okupaciju” Crne Gore, njeno posrbljavanje, novu 1918. godinu
na drugačiji način. Kako Vi to tumačite?
BEŠLIN: Nemam sumnje da je to njihov krajnji cilj: da se o Crnoj
Gori odlučuje u Srbiji. Uostalom, Srbija je posljednjih godina, sa
kulminacijom posljednjih mjeseci, Crnu Goru ne samo tretirala kao
svoje unutrašnje pitanje, već kao svoje prioritetno unutrašnje
političko pitanje. Poštovanje suvereniteta nije postojalo ni u
tragovima, osim licemjerno i retorički.
Koliko je ćutanje SAD i EU na otvoreno miješanje Srbije u unutrašnja
pitanja Crne Gore doprinijelo da je danas Crna Gora, postala država
koja, kako to upozoravaju brojni analitičari, može destabilizovati
region? Da li će SAD i EU mirno posmatrati eventualno pretvaranje
građanske, evropske države u poligon za ostvarivanje velikosrpskih i
ruskih interesa u regionu?
BEŠLIN: Puna je istorija primjera da velike sile, vođene svojim
imperijalnim interesima, ostavljaju na vatrometini svoje manje
saveznike i igraju se njihovim sudbinama. Prije izbora sam rekao da
ako se Ctna Gora odbrani, dobiće aplauze, ako ne uspije u tome,
desiće se poneki zapadni lament i to je sve. Ipak, Rusija koja
izvrsno poznaje prilike u našem regionu je reagovala prije zapadnih
zemalja i preciznije je dešifrovala dubinu političkih promjena koje
se u Crnoj Gori dešavaju. Isto veče jedan od najviših ruskih
zvaničnika K. Kosačov je napisao na Tviteru da razvoj prilika u
Crnoj Gori ide u korist politike režima u Kremlju. EU i SAD su
fokusirani na rješavanje problema Kosova i Crna Gora im nije bila u
vidnom polju. Ipak, ako dođe do destabilizacije prilika, vjerujem da
će jalove zapadne reakcije biti. Nijesam siguran koliko zapadna
diplomatija ima pojma o karakteru i pravim namjerama izbornih
pobjednika.
Na šta konkretno mislite?
BEŠLIN: Diplomatska predstavništva mnogih zapadnih zemalja su se
više ponašala kao ispostava reketaškog tabloida, čije se nedovoljno
vaspitano političko čedo danas šepuri po regionu, nego što su bili
predstavnici svojih zemalja i zapadnih interesa u Crnoj Gori.
Politička korupcija nije strana ni zapadnim zemljama, naprotiv.
Sjetite se mračnog djelovanja američkog, britanskog i francuskog
ambasadora u Srbiji poslije 5. oktobra 2000. godine. Istoričari koji
se budu bavili tim periodom jednoga dana biće iznenađeni negativnom
istorijskom ulogom navedenih diplomata. Politička glupost,
geostrateško sljepilo i korupcija su karakterisali jedan dobar dio
diplomatskih struktura zapadnih zemalja u Crnoj Gori. Ali ako
pogledate ko su danas vodeći politički akteri u zapadnim
metropolama, ovo ne bi trebalo da nas čudi.
Situacija na Balkanu dosta zavisi od izbora u SAD
Pobjednici izbora potpisali su “istorijski sporazum”. Građanima
poručuju priču da neće mijenjati spoljnopolitički kurs, da neće biti
revanšizma… Koliko im je vjerovati?
BEŠLIN: Potpisani sporazum je samo prvi stepenik u pomenutom
“kuvanju žabe”, kako bi se većinska, suverenistička Crna Gora lakše
pomirila sa činjenicom da njeni najgorljiviji protivnici postaju
akteri koji će odlučivati o državi čiji nestanak priželjkuju. To je
jedna paradoksalna situacija. Uostalom, uprkos svoj medijskoj,
političkoj, finansijskoj i obaveštajnoj sili koja je iz Srbije i
Rusije uprla da svoje poslušnike dovede na vlast, oni su jedva
dobili većinu od jednog poslanika i to tek kada su na svoju stranu
pridobili i nemali broj građanskih, prozapadno orijentisanih i
nenacionalističkih glasača. Ove relacije će nova vlast morati da ima
u vidu. Najzad, međunarodne obaveze se neće moći kršiti tako lako i
bez posljedica. I najzad, razvoj situacije na Zapadnom Balkanu, kao
i drugdje u svijetu, dosta će zavisiti od ishoda novembarskih izbora
u SAD.
DPS da temeljno pročisti svoje redove
Vjerujete li da će najjača politička partija u Crnoj Gori i njeni
partneri sjedjeti skrštenih ruku i mirno posmatrati utapanje države
obnovljene nakon jednog vijeka u velikosrpski projekat i mrežu
ruskih interesa? Kakve tu poteze očekujete?
BESLIN: Prvi zadatak DPS-a je da temeljno pročisti svoje redove od
onih koji su joj pripadali da bi uživali privilegije vlasti, da se
obračuna sa koruptivnim nasljeđem i pripremi se na predstojeće
progone, „lov na vještice” i težak opozicioni rad. Ključno je
sačuvati jedinstvo organizacije na temeljima građanskog društva,
nacionalne i kulturne pluralnosti, antifašizma, zapadnjačke
orijentacije, čuvanja državnog i nacionalnog identiteta. Ako se DPS
pokaže kao nedorastao ili indolentan u borbi koja predstoji,
stvoriće se novi politički akter koji će baštiniti vrijednosti o
kojima sam govorio. |
