„Ne volim te Alija
Zato što si Balija
...
Nosila ti Drina sto mudžahedina
Svaki dan...“
Ova se pjesma ponovo čula u Srebrenici, bosanskohercegovačkom gradu
koji je sinonim stradanja i genocida, ne samo u BiH već cijelom
svijetu. Ono što je posebno tužno jeste da se ova pjesma uživo
pjevala u krugu pravoslavne crkve, tokom slave.
Jula 1995. godine izvršen je jedan najvećih zločina u novijoj
istoriji - genocid u Srebrenici koji je izvela Vojska Republike
Srpske, pod komandom generala Ratka Mladića.
Ubijeno je više od 8.000 ljudi, a hiljade se i dalje vode nestalima.
Niko srebreničke Bošnjake ne sluša
Kako navodi sagovornik Al Džazire Balkan Damir ef. Peštalić, ovo
nije prvi put da su se pjesme koje slave zločin, ubistvo, tragediju
Bosne i Hercegovine, čuju 14. oktobra u Srebrenici. Tako je bilo i
proteklih godina kada se, ako se prisjetimo, slavila „slava Opštine
Srebrenica“.
„Ovo je zločin u nizu, a naročito je tako u zadnje četiri godine
otkako su na vlasti ove strukture. Veličanje fašizma i nacionalizma,
ubistva i zločina, sve što je u normalnim državama zabranjeno, u
Srebrenici se dešava i koristi se jer nema zakona. Još je veća
žalost što se to dešava kod crkve i u organizaciji Crkve. Kao što
rekoh, oni to rade godinama, a naglašeno je posebno u posljednje
četiri“, kaže Peštalić.
Uznemiren, ali i staložen, govori kako srebrenički Bošnjaci „nismo
navikli na ovo, ali slabije reagujemo jer nas niko nas ne sluša“.
„Evo i sad, dok pričamo, policija gore obilazi stanje, možda se i
oni vesele... Ovo je stanje koje bi trebalo biti alarmantno kad je
Srebrenica u pitanju jer je ovdje počinjen genocid. Nijedan nivo
vlasti ne reaguje, vlasti u RS ne reaguju... Mi sad svakog momenta
očekujemo da dođe neko pijan, ne d'o Bog nešto gore uradi, pa da se
nešto reaguje.“
Govori Peštalić, poznat po porukama saradnje i suživota iz
Srebrenice, kako posebno boli da nema nikakvih reakcija godinama
iako oni pozivaju, upozoravaju, šalju snimke...
„Nemamo mi zaista ništa protiv obilježavanja na dostojanstven način,
kamo sreće da se normalno okupljamo ispred crkve i džamije kada su
neke svetkovine. Ovo treba da zabrinjava cijelu Bosnu i Hercegovinu
i da se ne čeka neka ozbiljnija stvar.“
„Slučamo načelnika Mladena Grujića svaki dan koji govori o
zajedničkom životu, kako je napravio neke rezultate, a ovo se dešava
i niko ne reaguje... 'Naš' načelnik je trebao naći rješenje za ovo,
istači kako je ovo loše djelo i da to zabrani, ali ne... Ovo je
javni skup, to ne radi, političke strukture su gore [kod crkve] i to
je naravno što se nešto planira, namjerno radi, jer žele nas da
uznemire. Meni je drago da ima normalnih Srba u gradu kojima to
smeta...“
Bez reakcija
Čovjek ne može da vjeruje da se u mjestu genocida da se dešavaju ove
stvari na koje ni međunarodna zajednica ne reaguje, govori nam
sagovornik.
„Zamislite, OSCE je odmah ispod crkve, nikad nisu reagovali, ni
međunarodna zajednica. Imamo i vlast koja nikad nije reagovala, niko
ne reaguje. Čovjek se pita da li je normalno da živim sa troje djece
i ženom 100 metara od crkve, da se pita kako je majkama koje traže
kosti svoje djece ili onima koje su ih ukopale ovdje?“
Na kraju Peštalić ipak ističe nadu kako će jednog dana proraditi
zakoni u državi i gdje će ovakve stvari biti zabranjene.
„Srebrenica mora biti naša državna stvar, nacionalni interes, ne
smije biti politička priča. To je probosanska priča svih naših
stranaka koje su za normalnu državu, ali nažalost nema od toga
ništa. Srebrenica se češće spominje u drugim kontektstima, pa kad se
priča o zloupotrebi donacije onda će se pruičati, a kad su
posljedice prisutne...“
„Ne vode računa oni koji bi trebali voditi računa. Obaveza svih
normalnih u državi, crvena linija ispod koje ne smije insan ići je
ovo zabraniti i tada će slične stvari prestati ili će umanjiti.
Ovdje je drugačije kad podržavate faštističke stvari, zločinačke
politike idologija i za to imate nagradu. Dobijate bolju poziciju,
ugled u gradu i onda to otvara prostora da se to dešava. Kada se
desi zakon onda će toga biti manje, a više normalnog života.“ |