|
Poznata crnogorska novinarka Tamara Nikčević u intervjuu za "Danas"
govorila je o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori.
Prenosimo ga integralno.
Izbori 30. avgusta donijeli su političke promjene u Crnoj Gori.
Mnogi su ih uporedili sa petooktobarskim dešavanjima u Srbiji, kada
je svrgnut režim Slobodana Miloševića. Hoće li crnogorsko "osvajanje
slobode" izaći na dobro?
O crnogorskom "osvajanju slobode" najvjerodostojnije svjedoče njene
žrtve – Bošnjaci i Muslimani iz Pljevalja, koje su "oslobodici" i
"nedavaoci svetinja" tih dana vrijeđali i zastrašivali,
zahtijevajući od njih da se isele iz Crne Gore. "Polećela crna
ptica, Pljevlja biće Srebrenica", prijetile su tim nesrećnim ljudima
podivljale horde. Pljevaljski glavni imam Medžlisa je "slobodu" koju
spominjete nazvao – fašizmom. Možda i zato stranke manjinskih
naroda, višedecenijski koalicioni partneri predsjednika Đukanovića,
danas neće u vladu sa "oslobodiocima".
Crnogorski 30. avgust i srpski 5. oktobar nisu za poređenje.
Zašto?
Prvo, građani Crne Gore izborni rezultat nisu morali da brane na
ulici; nisu palili ni bager ni Skupštinu; nisu "krali stolice".
Pobjednicima je vlast predana mirno i demokratski. Drugo, Srbiji su
slobodu donijeli Zoran Đinđić, Nenad Čanak, Žarko Korać, Vladan
Batić, Čedomir Jovanović… A Crnoj Gori? "Vučićeva lista", na čelu sa
četničkim vojvodom prvostepeno osuđenim za pokušaj terorizma 2016,
kao i lica sa zajedničke liste SPC-a, Miodraga Dake Davidovića,
nekadašnjeg ministra u vladi SAO Hercegovine, i koncerna "Vijesti".
Formalno, vođa grupe je javnosti nepoznati profesor Zdravko
Krivokapić, donekle sličan Vojislavu Koštunici. Naime, obojica su
dobro osmišljen projekat iste kuhinje, s tim što je crnogorski
"oslobodilac" očito malo duže spavao.
Kad smo već kod analogija, sjetićete se, sigurna sam, da je, na
primjer, predsjednika Miloševića, zbog njegove zločinačke politike,
Srbija izručila Hagu; prethodno je državu kojom je vladao
bombardovao NATO pakt, upravo onaj zapadni vojni savez u koji je, je
li, predsjednik Đukanović Crnu Goru uveo 2017.
Da li je EU imala uticaj na političke promjene i u kojoj mjeri?
Jeste. U poslednjem izvještaju EK o Crnoj Gori nema slova o učešću
SPC na parlamentarnim izborima, baš kao ni o brutalnom miješanju
Srbije u taj proces. Pojedini diplomatski izvori tvrde da pomenute
izvještaje odavno ne pišu objektivni i stručni posmatrači, čije
papire, nažalost, korumpirani Brisel prihvata bez pogovora.
Više postizbornih analiza upućuju da je Zakon o slobodi
vjeroispovijesti, koji je usvojen prošle godine "koštao" vlasti DPS
i Đukanovića?
Zakon o slobodi vjeroispovijesti mnogo je ranije morao biti donešen.
SPC je u Crnoj Gori okupatorska, uzurpatorska crkva, koja, kao što
znate, decenijama pljačka Crnu Goru, ne priznaje njenu državnost,
njene zakone, koja Crnogorce naziva "Đilasovim kopiladima", Bošnjake
"lažnim ljudima sa lažnom vjerom". Sigurna sam da znate i da je
ekspertsko tijelo Savjeta Evrope, Venecijanska komisija, sa svega
jednim glasom protiv – pogađate, glasom Srbije – dala pozitivnu
ocjenu tom zakonu. "Za" su, dakle, glasali i predstavnici dominantno
pravoslavnih zemalja u Venecijanskoj komisiji - Rusija, Grčka,
Bugarska, Sjeverna Makedonija i Rumunija. Za razliku od SPC u Crnoj
Gori, Zakon o slobodi vjeroispovijesti su, kao akt usaglašen sa
najvišim evropskim standardima, prihvatile Crnogorska pravoslavna
crkva, Islamska zajednica i Katolička crkva.
Nije Zakon o slobodi vjeroispovijesti DPS srušio sa vlasti; srušila
ga je pogrešna politika crnogorske Vlade, njeni čudni odnosi sa
crnogorskom medijskom i NVO mafijom, sa SPC i ostalom velikosrpskom
agenturom; gaženje institucija, bahatost, osionost, nepotizam,
korupcija. I predsjednik Vučić, naravno.
Nerijetko se može čuti da su Đukanović i Vučić u savezu, "da svjesno
svađaju srpski i crnogorski narod" ne bi li sačuvali vlast. Srbija
je optužena da se miješa u unutrašnja pitanja CG, te da je uticala i
na izborni proces.
Srbija se i te kako miješa u izborni proces. Zvanično, srpskim
strankama i institucijama u CG predsjednik Vučić je poklonio 11,6
miliona eura; istovremeno, nelegalnim putem je u Crnu Goru ubačeno
između 4 i 5 miliona eura. Pojedini hrvatski mediji tvrde da je
poštena inteligencija sa beogradskih stadiona, na čelu sa sinom
predsjednika Vučića, koja je autolitijala do granice sa Crnom Gorom,
dio pomenutog novca predala u ruke izvjesnom svešteniku SPC.
Ta je crkva, ponavljam, aktivno učestvovala na izborima, što je
samozvani "rektor" cetinjske srednje škole, notorni Gojko Perović,
priznao u intervjuu nedjeljniku Vreme. Popovi su litijali, išli od
kuće do kuće, plaćali svaki glas, podmićivali građane, otkupljivali
im kredite, proklinjali, kleli...
Vjerujem da vam nisu promakle naslovne strane beogradskih
kontrolisanih tabloida, koji su se utrkivali sa većinom tzv.
slobodnih medija i intelektualaca, kao i sa srpskom opozicijom, u
vođenju brutalne anticrnogorske kampanje. Kada tabliodi predsjednika
Vučića čereče Dragana Đilasa, onda je to hajka; kada isto rade
predsjedniku Đukanoviću, to je "dogovor". Stvarno?!
Na kraju, šta je rezultat ove političke, finansijske, obavještajne i
medijske sile koja se iz Beograda sručila na Crnu Goru? Svega mandat
više "srpskom svetu" u crnogorskoj Skupštini i sve dublji jaz između
dvije države i dva naroda. Bijedno, zar ne?
Formiranje nove vlade u Podgorici ne ide planiranom dinamikom, mahom
zbog nesuglasica lidera URA sa čelnicima DF, koji slove za ljude
naklonjene Srbiji i Vučiću. Da li je moguć obrt i povratak na staro?
Ili Đukanović nakon narednih predsjedničkih izbora ide u istoriju?
Vladajuća koalicija se podijelila: na jednoj strani je Vučićeva
lista (vojvoda Mandić, Medojević, Knežević), na drugoj mandatar
Krivokapić, pop Perović, Daka Davidović, koncern "Vijesti", Dritan
Abazović. Uprkos nesuglasicama, vlada će vjerovatno biti sastavljena
i manjinski podržana od DF-a.
Kada je riječ o predsjedniku Đukanoviću, možda niste čuli, ali on je
odavno – istorija: državnik koji je 21. maja 2006. Crnoj Gori vratio
nezavisnost izgubljenu nakon srpske okupacije 1918., uveo je u NATO
pakt i doveo pred vrata EU. Dovoljno za istoriju!
Da li ste dobili odgovor nekog diplomatskog predstavništva na dopis
koji ste im uputili povodom uvredljivih poruka u tekstu "Milo u
šumu, Tamara u četnike", objavljen u dnevniku "Vijesti"?
Odgovarajući na svinjarije objavljene u tabloidu "Vijesti",
Delegacija EU u Crnoj Gori odgovorila mi je da je "od presudne
važnosti da novinari mogu da obavljaju svoj posao slobodni od bilo
kakve prijetnje nasiljem, zlostavljanjem ili zastraživanjem, kako bi
obezbijedili…" Krasan odgovor! Nažalost, ne na pitanje koje sam im
postavila.
Koliko ste tačno puta intervjuisali predsjednika Mila Đukanovića?
Kakav utisak je ostavio na vas?
Nećete vjerovati, ne vodim tu vrstu evidencije. Kada je riječ o
utiscima, gledaoci i čitaoci javljaju da im imponuje to što
predsjednik Crne Gore uvijek jasno i direktno odgovara na svako
postavljeno pitanje, što uvažava sagovornike, ne urla na njih, ne
vrijeđa ih, ne plače, ne uzdiše, ne drami. O izostanku direktnih
prenosa nervnih slomova da i ne govorimo. |
