|
Uvijek sam mislio da su Crnogorci najmanje religiozni narod regiona,
a mandatar je ušao u politiku na predlog crkve, neprekidno se na nju
poziva i često djeluje kao predsjednik nekog crkvenog odbora, a ne
mandatar za sastav vlade. To nijesmo još vidjeli ni u jednoj zemlji
regiona, čak ni u Sloveniji, koja ima dugu klerikalnu tradiciju,
kazao je u razgovoru za Vikend novine prof. dr Žarko Korać, profesor
Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta.
Stvaranje nove vlade u Crnoj Gori je, kako ocjenjuje, “monumentalni
čin licemjerja”.
“Pravi se ‘prava demokratska i prozapadna vlada’ a ona u potpunosti
zavisi od dvije stranke koje su proruske i antizapadne i koje vode
ljudi koji su nepravosnažno osuđeni zbog pokušaja državnog udara. U
kojoj zemlji svijeta se vlada koja je ovako izabrana zove
demokratskom”, komentariše Korać.
Gospodine Korać, prošla su gotovo tri mjeseca od parlamentarnih
izbora u Crnoj Gori, na kojima su pobjedu odnijele tri koalicije.
Iako je bilo najavljeno da će formiranje nove vlade biti već u
oktobru, vidimo da to ne ide tako lako. Naprotiv. Kako Vi vidite
Crnu Goru nakon 30. avgusta do danas?
KORAĆ: Vidim ono što svako ko želi može da vidi pobijedila je
koalicija koja nijednu zajedničku političku ideju nema sem rušenja
vlasti Demokratske partije socijalista. Sa samo tom idejom je u
suštini veoma teško napraviti vladu, a nemoguće vršiti vlast.
Njihova nada je da će se raspasti DPS, pa će moći da idu na nove
izbore. U međuvremenu ovo što gledamo je obično političko mrcvarenje
građana Crne Gore.
Koalicija koja u Skupštini ima samo JEDNOG poslanika više od
opozicije pokazuje ogroman višak samopouzdanja u čemu prednjači
Dritan Abazović, koji sebe već vidi kao balkanskog Prometeja koji će
donijeti svijetlo narodima Balkana. Što nije ni čudo kada jedna od
perjanica anticrnogorske kampanje u Srbiji Matija Bećković kaže da
samo dođe u Srbiju da bi ga mladi “nosili na rukama”. Pretpostavljam
da u te “mlade” ubraja i sebe.
Formiranje nove vlade izaziva dosta polemike i komentara, pa i
podsmijeha na račun određenih poteza i izjava mandatara Zdravka
Krivokapića koji je, između ostalog, kazao da formira 12
ministarstava po uzoru na 12 apostola, a potom to svojim predlozima
na neki način i potvrdio. Gotovo svi predloženi članovi njegovog
kabineta su bliski ili njemu lično ili SPC. U novoj vladi, takođe,
nema ni predstavnika manjina…
KORAĆ: Iako često imate utisak da ste svaku političku situaciju u
regionu već vidjeli proteklih trideset godina, ipak se uvijek iznova
iznenadite. Evo bar pet novih stvari koje će ova kriza oko
formiranja nove vlade u Crnoj Gori donijeti političkoj istoriji
regiona.
a. Iako se mandatar za sastav nove vlade profesor Krivokapić nikada
nije ranije bavio politikom i nema svoju stranku, a i realno bio
nepoznat javnosti, on je kao formalni lider te izborne koalicije
nakon izbora izjavio da ništa sa njima nema, da im ništa ne duguje i
da je izborni uspjeh samo njegov lično.
Teško je zamisliti grublje i konsekventnije odbacivanje stranaka na
čiji predlog je postao nosilac liste te koalicije.
b. Uvijek sam mislio da su Crnogorci najmanje religiozni narod
regiona, a mandatar je ušao u politiku na predlog crkve, neprekidno
se na nju poziva i često djeluje kao predsjednik nekog crkvenog
odbora, a ne mandatar za sastav vlade. To nijesmo još vidjeli ni u
jednoj zemlji regiona, čak ni u Sloveniji, koja ima dugu klerikalnu
tradiciju.
c. Najglasnija ličnost pobjedničke koalicije je predsjednik stranke
koja ima samo četiri poslanika u Skupštini Crne Gore. Iz nekih
razloga on lično vidi sebe kao budućnost politike u Crnoj Gori iako
je zlatno pravilo politike da stranka ili koalicija koja je dobila
najviše glasova na izborima to jedina može da tvrdi u datom
trenutku.
d. Iako Crna Gora ima živog i zdravog predsjednika koji je i dobio
izbore u prvom krugu, stranke pobjedničke koalicije se prave da on
ne postoji. Kao kada djeca zažmure da bi nešto nestalo, tako i oni
misle da j e fikcija realnost samo ako u to dovoljno jako vjeruješ.
Jer bi to srušilo njihovu iluziju da sada samo oni postoje. Još
nijesam vidio da je neko iz pobjedničke koalicije izgovorio riječ
kohabitacija koji faktički ima Crna Gora i koju mogu da vide u
neposrednom susjedstvu, u Hrvatskoj.
e. Konačno stvaranje ove vlade je monumentalni čin licemjerja pravi
se “prava demokratska i prozapadna vlada”, a ona u potpunosti zavisi
od dvije stranke koje su proruske i antizapadne i koje vode ljudi
koji su nepravosnažno osuđeni zbog pokušaja državnog udara. U kojoj
zemlji svijeta se vlada koja je ovako izabrana zove demokratskom?
Znate kako je, u mom Beogradu bi ovako sastavljenu vladu gdje su
skoro svi u nekom rodu ili u rodu sa crkvenim ljudima nazvali ne
apostolskom, već “burazerskom”. Mislim da je to najtačnija srpska
kolokvijalna riječ za nju.
Komentare izaziva i spajanje resora, tako da imamo situaciju da Crna
Gora, turistička destinacija, u Krivokapićevoj vladi nema
ministarstvo turizma. Ima li racionalnog objašnjenja za ovakvu
odluku?
KORAĆ: Drastično spajanje vladinih resora obično je znak demagogije
ili nedostatka ikakve ideje o radu vlade. Mislim da se radi o obje
stvari. A to da nema ministarstva turizma u turističkoj zemlji, koja
će zbog drastičnog pada prihoda od turizma biti u velikim ekonomskim
problemima, pokazuje da ekonomija nije prioritet ove vlade.
Najviše polemike, međutim, izazvalo je spajanje četiri resora
prosvjete, nauke, kulture i sporta. Jeste li čuli do sada, a imate
ogromno iskustvo univerzitetskog profesora i političara, da postoji
ovakvo rješenje?
KORAĆ: Pa ako ništa ne očekujete od rada vlade, onda je moguće
tumbati resore kako vam je drago. Posebno je strašno da to
ministarstvo treba da vodi žena profesor univerziteta koja mora da
bude svjesna koliko je važna prosvjeta u savremenom svijetu. U
Srbiji u prosvjeti radi 120.000 ljudi i ogromna je odgovornost
voditi samo to ministarstvo, a kamoli još i neke druge obaveze imati
pored toga. Vjerujem da je isto u Crnoj Gori.
Na čelu ovih biće vanredna profesorica na Filološkom fakultetu u
Nikšiću Vesna Bratić, bliska SPC, čije su skandalozne i primitivne
izjave izazvale brojna reagovanja. U javnosti se spekuliše da glavni
Krivokapićev kadar ima misiju da pripremi teren za popis. Može li se
tu tražiti razlog spajanj a resora koji su okosnica identiteta?
KORAĆ: Vidio sam da je buduća ministarka svašta izjavljivala, ali
nazvati Borisa Dežulovića, bivšeg novinara Feral tribjuna, sjajnog
kolumnistu i esejistu i jednog od najkonsekventnijih kritičara
nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji “ustašom” može samo neko ko ništa
o njemu ne zna ili, što je vjerovatnije, neko ko je sam
nacionalista. Uostalom gospođa se sama deklariše ne samo kao srpski
nacionalista, već i kao “četnik, i to u zemlji gdje se još pamte
pokolji četnika Pavla Đurišića. I onda se budući premijer čudi što
Albanci i Bošnjaci neće u njegovu vladu.
Mnogi analitičari upozoravaju da će popis stanovništva dovesti do
novih izazova i podjela u Crnoj Gori, moguće i do gubitka
suvereniteta, te da svaki potez u tom pravcu vuče srpski predsjednik
zajedno sa prosrpskim partijama u Crnoj Gori. Kakvo je Vaše
mišljenje?
KORAĆ: Vidjećemo tek sve oko popisa, ali jeste tačno da je Vučić
više puta pominjao taj popis. Mislim da se neće mnogo promijeniti
osnovni podaci jer je kriza poslije izbora ojačala prosrpske
tendencije u vašem društvu, ali istovremeno i procnogorske. Jedno je
sigurno, biće mnogo manje ljudi u onoj dosta velikoj grupaciji ljudi
koji su imali taj dvostruki identitet: i srpski i crnogorski.
Centralno pitanje je kako će se sada oni izjasniti.
Da li odlazak mitropolita Amfilohija može ograničiti uticaj srpskog
nacionalizma u Crnoj Gori i smanjiti politički, identitetski i
srpski uticaj na crnogorsko društvo?
KORAĆ: S obzirom šta se sve dešavalo u Crnoj Gori posljednjih
mjeseci, mislim prije svega na litije u organizaciji SPC i njihov
uticaj na izbore, logično je da se lik mitropolita Amfilohija
Radovića vidi prije svega u tom svijetlu on jeste vrlo agresivno,
često i prostački, negirao postojanje crnogorske nacije, bavio se
političkim, a ne vjerskim radom, štitio ratne zločince i na neki
način bio i prije smrti čovjek prošlosti. Meni je bilo neobično kako
malo ljudi je vidjelo njegove uzore.
On je sebe vidio simbolički kao nasljednika dinastije Petrović koji
su bili i duhovni i svetovni poglavari Crne Gore. Teško breme za
bilo koga, a posebno u dvadeset i prvom vijeku. Ali višak sujete i
neshvatanje koliko se Crna Gora od tog vremena promijenila doveli su
do gotovo iracionalnog ponašanja koje se graničilo sa neprihvatanjem
realnosti.
Ironija sudbine je da je upravo kada je svoj cilj postigao da bude i
duhovni i svetovni vođa Crne Gore umro. Ali možda ću vas iznenaditi,
njegov odnos prema crnogorskoj državi bio je mnogo složeniji.
Na šta mislite?
KORAĆ: On je makar pasivno podržao njeno osamostaljenje bez obzira
na retoriku, ne prihvatajući potcjenjivački odnos prema tom činu kod
mnogih nacionalista u Srbiji. Uostalom on je dosta osamostalio SPC u
Crnoj Gori u odnosu na Beograd. To je uradio bez mnogo buke, mislim
ne samo zbog lične sujete. I taj dio njegove biografije tek čeka
svog tumača. Ostaje da se vidi šta će objektivno biti njegovo
duhovno nasljeđe u Crnoj Gori.
On za sada nema nasljednika njegovog obrazovanja i energije. Tako da
će SPC u Crnoj Gori duže vrijeme mnogo direktnije zavisiti od
Beograda. Ali će istovremeno opasti njen uticaj u društvu. Tek sada
će postati jasno da je borba za zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj
Gori završena ne samo porazom bivše vlade, već i sticajem okolnosti
i same SPC u Crnoj Gori.
Sahrani mitropolita Amfilohija prisustvovao je i srpski predsjednik
Vučić. Tada je posjetio Srpsku kuću, Andriju Mandića i Vijesti,
kojima je dao intervju i najavio još veću pomoć srpskim
organizacijama u Crnoj Gori. Sta je ovom posjetom Vučić želio da
pokaže i kome? Predsjedniku Đukanoviću?
KORAĆ: Posjeta Vučića sahrani je čin političkog licemjerja jer je
mitropolit Radović bio njegov izrazit protivnik. Ne zaboravite da je
duhovni otac Aleksandra Vučića Šešelj bio izrazito antiklerikalan i
često vrijeđao crkvu. Pored toga on je mnogo jasnije vidio Vučića od
drugih, kao čovjeka koji je zbog vlasti spreman da se odrekne bilo
kog političkog principa.
A izgleda da je bilo i neke lične netrpeljivosti. Predsjednik
Đukanović je ovu posjetu izbjegao, vraćajući mu za njegova
licemjerna zaklinjanja “da se nije miješao u izbore u Crnoj Gori”
iako se naravno duboko umiješao, ne samo novčano.
Sadašnja generacija EU političara ne razumije naš region
Kako vidite prilike u regionu nakon američkih izbora i pobjede Džoa
Bajdena?
KORAĆ: Ne očekujem neku bitnu promjenu politike SAD u regionu. Više
saradnje sa EU i jako mnogo pasivnosti. Trenutno su sve kosovske
institucije u krizi i slijedi zastoj pregovora sa Beogradom, a nema
spremnosti da se pitanje funkcionalnosti BiH kao države stavi na
dnevni red. Mislim da sadašnja generacija EU političara ne samo da
ne prati naš region, već ga ni ne razumije. Odnos prema izborima u
Crnoj Gori, pasivnost na bugarski veto Sjevernoj Makedoniji,
hvaljenje Vučićeve politike ne ulivaju nadu da će se to brzo
promijeniti.
Nakaradna analogija Nebojše Medojevića
Dešavanja koja prate sastavljanje nove vlade pokazuju da se
koalicioni partneri, naročito DF, ne slažu sa potezima mandatara i
pokušajem da napravi “ekspertski vladu”, ali će je ipak podržati.
Tako barem kažu. Neće, kažu, da budu neki novi DOS…
KORAĆ: Kakva god bila nova vlada Crne Gore veze sa DOS-om nema. Mi
smo bili istinski prozapadna vlada koja je pokušala da spase zemlju
koju je uništila politika Slobodana Miloševića. Zatekli smo
izolovanu zemlju bez ekonomske aktivnosti i u ogromnim dugovima. Ova
vlada zatiče zemlju sa svim otvorenim poglavljima za pristup EU,
članicu NATO, odličnim odnosima u regionu i određenim međunarodnim
ugledom disproporcionalnim njenoj veličini.
Zanimljivo je da ovu nakaradnu analogiju sa DOS-om neprekidno
pominje Nebojša Medojević, kolumnista lista Identitet, zabranjenog
za vrijeme vanrednog stanja poslije ubistva dr Zorana Đinđića, zbog
dokazane činjenice da ga je izdavao Zemunski klan. Umjesto da ćuti
zbog toga on se valjda poslije skoro dvadeset godina obračunava sa
mrtvim premijerom Đinđićem. |
