|
Dr. Latinka Perović, ugledna srpska istoričarka i političarka, koja
je ponekad nazivana “Majkom Druge Srbije”, bivša predsjednica
Antifašističkog foruma žena Srbije (AFŽ Srbije), a kasnije i
sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, u intervjuu
za Radiosarajevo.ba detaljno analizira dešavanja u Crnoj Gori
poslije parlamentarnih izbora i događaje koji su uslijediti.
Ona ukazuje i na ono što bi se moglo dešavati u regionu poslije
najnovijeg političkog raspleta u Crnoj Gori.
Žena koja je cijeli život posvetila borbi protiv fašizma,
nacionalizma i promociji univerzalnih ljudskih vrijednosti otvoreno
govori šta za Crnu Goru i Zapadni Balkan znači ponovo uzdizanje
nacionalizma, posebno onog velikosrpskog.
Antibirokratska revolucija
Radiosarajevo.ba: Kako vidite rezultate posljednjih parlementarnih
izbora u Crnoj Gori i sve ono što je uslijedilo poslije njih,
uključujući i nemire?
PEROVIĆ: Ja dugo pratim to šta se zbiva u cijelom regionu, pa,
naravno, i u Crnoj Gori. Nisam iznenađena ovim što se trenutno
događa. To je, zapravo, nešto što se vrlo dugo događa, još od pojave
Slobodan Miloševića, od formulisanja njegovog programa, od izvoza
antibirokratske revolucije u Crnu Goru, od te dvočlane federacije,
od bore suverenističkog pokreta Crne Gore za emancipaciju, do
referenduma…
To je jedan proces koji je vrlo postepen, koji je proizašao iz
disolucije Jugoslaviji, koji je postupan, ali vrlo precizan pravac.
Oni su išli na okretanje ka Evropi. Na učlanjenje u NATO pakt, na
unutrašnje reforme. Mislim da su stvorili jednu novu, mladu
generaciju. To, naravno, simboliše, na neki način, jer to su takva
društva, DPS i predsjednik Milo Đukanović, koji je i na njegovom i
na čelu države.
Postojala je ta, naravno, pretenzija odavde, da se poništi ta
nezavisnost Crne Gore, da se dovede u pitanje i taj crnogorski
mentalitet za koji se oni bore od kraja Prvog svjetskog rata i
ukidanja države i vojske itd.
Mislim da je to sukob dvije konstantne tendencije. Jedne pretenzije
iz Beograda da to sažme, da prekine postojanje crnogorskog naroda,
da prekine sve njegove najnovije tekovine. Dakle, to je stara stvar
koja je dugoročno gledano, po mome mišljenju, gubitnička. Ali može
da uslovi jedan zastoj u Crnoj Gori i može da prouzrokuje vrlo
ozbiljne probleme u regionu, po mome mišljenju. Jer Crna Gora ima
odlične odnose sa svim zemljama u regionu. E, sad ako treba da se
sve to promijeni zavisno od tekuće vlade, to mislim da su opasna
očekivanja, ali se nadam da neće biti moguća.
Radiosarajevo.ba: Međutim, opozicija je pobijedila na bazi kritike
jedne višedecenijske vlasti Mila Đukanovića?
PEROVIĆ: Naravno, to je bila ta kritika da je vlast statična, da se
ne mijenja, da opozicija nema šansu. Sada su održani ti izbori.
Prije svega, u Crnoj Gori postoji sloboda udruživanja, izborna
kampanja je davala riječ svakome da se formuliše i predstavi. Izbori
su bili slobodni. Priznato je, ali zasad još uvijek treba da se
potvrdi službeno taj odnos između vladajuće partije, koja ima 40
mandata, i 41 mandata opozicije. Zvanična Crna Gora je pozdravila
taj ishod i spremna je da sve dalje radi prema ustavnim odredbama.
Radiosarajevo.ba: Kako vidite prve poteze ujedinjene opozicije
poslije izbora?
PEROVIĆ: Opozicija je pokazala nasilje. Ona je pokazala veoma veliku
isključenost prema manjinama, posebno prema bošnjačkoj manjini, ali
i prema drugima. Izrazila je prijetnje da će poništiti referendum,
da će odbaciti priznanje Kosova, da će izaći Alijanse (NATO), da će
prekinuti veze sa Evropom… Pa, čekajte, kako se zamišlja jedna
država?! Da li te dugoročne strateške orijentacije koje su već
prošle kroz demokratske procedure, kroz refenredume, treba da zavise
od jedne tekuće vlade?! Mislim da to neće moći da se dogodi. To će
napraviti veliku štetu, ali što se mene tiče u fokusu moje pažnje je
ponašanje iz Beograda, koje u velikoj mjeri predstavlja važan resurs
za takvo ponašanje opozicije u Crnoj Gori. Podstiče, ne ide na
parlamentarne odnose, ide na nasilje, ide na raspirivanje
nacionalizma.
Drugo pitanje koje je u fokusu moje pažnje je ta opozicija, šta ona
hoće, njezin revanšizam, širenje nacionalizma, njena isključivost.
To su vrlo važne stvari od kojih zavisi dalji tok događaja. Po mome
mišljenju, kao i svaki složen događaja, ima i šanse, ali ima i
rizike.
Ja mislim, dugoročno gledano, da su pobjedničke šanse jedne
demokratske, moderne orijentacije Crne Gore koju je ona u velikoj
mjeri ostvarivala posljednjih godina, a da su gubitničke šanse na
strani vraćanja na situaciju iz osamdesetih i devedesetih, i jedna
destabilizacija cijelog regiona.
Radiosarajevo.ba: Da, ali opozicija za incidente, recimo, u
Pljevljima optužuje vlast….
PEROVIĆ: Da se sad ovoj bivšoj vlasti koja je, dobro, izgubila
izbore na legitiman način, da se njoj pripisuju ti incidenti, to je
beskrupulozno! Ova vlast ne izbacuje parole da će u Crnoj Gori biti
Srebrenica, da treba da idu Bošnjaci iz Crne Gore. Bošnjačka stranka
je bila partnerska stranka u Crnoj Gori. Nikad se nije žalila na
neku neravnopravnost, ravnopravno je učestvovala u tome. Ako se sad
njoj prijeti etničkim čišćenjem, to su jako upozoravajuće stvari.
Radiosarajevo.ba: Kako gledate na fenomen Dritana Abazovića.
Akademik SANU-a Matija Bećković (“Ćeraćemo se”) oduševljeni veli da
bi ga i u Beogradu nosili na rukama?
PEROVIĆ: Ne mogu da pravim pretpostavku da je neko ko izlazi sa
političkim programom samo uvučen. Ali, očigledno je, kad čovjek
posmatra tu političku scenu, da se baš u manjinama pokušavaju
pronaći neki ljudi koji će zagovarati taj koncept opozicije, a to je
poništenje nezavisnosti Crne Gore, to je izlazak iz Alijanse. Mislim
da je to opasna politika za te manjine i njihov položaj. Ako su te
države moderne države, ako su pravne države, ljudska i manjinska
parva moraju biti zagarantovani.
Ja se zato plašim tih kombinacija. Njih prave različite političke
grupacije, pravi ih čaršija, i tamo i ovdje, i gledam te dugoročne
procese i na osnovu njih se opredjeljujem.
Radiosarajevo.ba: Nesporno je učešće Srpske pravoslavne crkve (SPC),
konkretno vladike Amfilohija, kao i Beograda u ovom, kako bi ga
predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao, dizanju naroda. Da li se
u posljednjim događajima može vidjeti uzlet velikosrpskog
nacionalizma i šta bi to moglo da znači za region?
PEROVIĆ: Znate šta, poslije propasti Jugoslavije, tog raspada, Crkva
je ostala jedina institucija koja je kao vezivno tkivo cjelokupnog
srpskog korpusa. Crkva je u međuvremenu postala politička
organizacija. Sada se ona oko tog Zakona o slobodi vjeroispovijesti,
a naročito oko izbora, pokazala kao politička snaga, kao konkurent.
To je vrlo opasna tendencija klerikalizacije društva. Tako da mislim
da su to neke stvari na koje se mora obratiti pažnja i na koju će,
takođe, morati obratit pažnju i Evropa. Ona može sada to da
podcjenjuje, ignoriše, opsjednuta je i sama bila dugim trajanjem te
(Đukanovićeve) vlasti. Ali to su antimoderne i antievropske
tendencije koje idu na štetu Srbije, dugoročno ide i na štetu
Srbije.
Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste, evo, incidente u dijelovima Crne
Gore. Bojite li se da bi se po sistemu spojenih sudova ta spirala
nasilja mogla preliti, recimo, u susjednu Bosnu i Hercegovinu gdje,
nažalost, već odavno postoje ozbiljne tendencije.
PEROVIĆ: Dalja eskalacija tog sukoba koji je latentan, nije on od
juče i zna se šta je tačno u njegovom središtu, ona će dovesti do
destabilizacije cijelog regiona, po mom mišljenu. Neposredne to se
tiče Bosne koja ima odlična odnose sa Crnom Gorom. To je taj koncept
zaokruženja etničke države od koga ova vlast u Srbiji nije odustala,
ako je uopšte i svaka prethodna vlast, izuzev Zorana Đinđića, bila
odustala.
Radiosarajevo.ba: Da li je Vama iznenađujuće da na sve ovo o čemu Vi
govorite Evropa, praktično, nije reagovala? Nisu htjeli primijetiti
uplive Srbije na dešavanja u Crnoj Gori, auto-litije koje je
predvodio sam Vučićev sin!
PEROVIĆ: Evropa podcjenjuje tu opasnost! To je previdjela ne samo
zbog pandemije, koja je stavila i nju u jednu razumljivo posebnu
situaciju, ali mislim da su ove stvari starije od pandemije, da je i
Evropa bila opsjednuta tom dugom vlašću predsjednika Mila
Đukanovića, koji, kako kažu razumni ljudi koje ovih dana slušam, i
nije političar već državnik. On donosi vrlo teške i krupne odluke.
Donose ih uz jednu demokratsku proceduru. Tako da to ne može da se
negira. Ali, to su naša društva. Ovdje ljudi, pa i ta inteligencija
koja nema dovoljno političke zrelosti, misle da je važno samo
smjenjivati nosioce vlasti. Pa, nije ako vi ne promijenite sistem i
metod vladanja… |
