|
Sezona lova na vještice na Balkanu još uvijek traje, kako inače
objasniti izraz "sramna žena" kojom je jedna javna osoba, dapače
visoki političar, počastila drugu? Dakako, ženu - jer dovoljno je
napisati "sramni muškarac" da shvatimo da ovaj pridjev ne ide uz
muški rod, pa ispada da samo žene mogu biti sramne, odnosno
sramotne.
Svaki lov počinje hajkom, u ovom slučaju verbalnom. "Sramna žena
koja uživa sve slobode u Srbiji," rekao je predsjedavajući
Predsjedništva BIH Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike
Srpske. Koja je to vještica zaslužila ovakvu pogrdu s tako visokog
mjesta? Mora da radi o nekoj važnoj osobi, jer neće se takav čovjek
baviti sitnišom. I mora da je ta "sramna žena" napravila nešto
strašno kad je, nespretno ali jasno pozivajući se na autoritet
države, poručio: "To ni jedna država ne bi trpela, otrovne stvari
koje šalje Sonja Biserko..." Dodiku se u optužbi za laganje u cilju
sramoćenja zemlje pridružuje i srpski ministar financija Siniša
Mali.
Ova hajka, jer nisu oni jedini koji u njoj sudjeluju, reakcija je na
tekst predsjednice srpskog Helsinškog odbora za ljudska prava Sonje
Biserko. Ona je naime na web stranici Deutsche Welle 13. prosinca, u
povodu 25. godišnjice Daytonskog sporazuma, objavila tekst, analizu
vanjske politike Srbije. Kao i svi takvi tekstovi, zasniva se na
pisanju medija i javnim nastupima i govorima političara i brojnim
publikacijama. Nema u njemu ničega što javnost u Srbiji nije čula
ili se o tome sama osvjedočila.
Najbolnija Sonjina tvrdnja
Sonja Biserko je samo povezala informacije u koherentnu sliku i
donijela nekoliko zaključaka.
Na primjer, zaključila je da je Republika Srpska srpski rani plijen
i da, iako se formalno ne može priključiti Srbiji, Srbija nastavlja
jednaku politiku kao u ratu i nastavlja raditi na zaokruženju
velikosrpskog projekta. No vjerojatno je najbolnija njezina tvrdnja
da je takva politika Aleksandra Vučića glavna prepreka održivosti
BIH i miru na Balkanu. Njezin tekst je naišao na začuđujuće veliki
odjek i uslijedile su žestoke reakcije, bolje rečeno napadi, kako s
političkog vrha tako i sa dna društvenih mreža, preko tabloida pod
kontrolom vlasti. Bez sumnje radi se o neprijateljskoj djelatnosti,
i to dugotrajnoj, kako na primjer svjedoči novinarka Ljiljana
Smajlović u dnevniku Alo! Dapače, ona kaže da je "bliže istini da je
njen cilj raspad Srbije". Žena koja radi na raspadu jedne države i
koja ulijeva strah da bi u to me mogla biti uspješna nije mala
stvar. Ovo nevjerojatno, pa zbog toga komično pretjerivanje
pripisuje Sonji Biserko daleko veću moć nego što je ima, kao što je
i običaj kad se radi o vješticama. Ali kad je već tako moćna, zašto
je ne optužiti da je izazvala koronu u Srbiji? Nisu li vještice
njenog tipa, odnosno pameti i znanja, bile krive za kojekakve
pošasti, uključujući i kugu?
Uporno zalaganje za istraživanje povijesti lišeno ideologije i
relativizma
Ipak, Helsinški odbor je važna i ugledna institucija a Sonja hrabra
i poznata po 25-godišnjem svesrdnom angažmanu oko ljudskih prava,
manjina, Kosova, izbjeglica, istine o ratnim zločinima (između
ostalog, svjedočila je u korist Hrvatske u tužbi za genocid protiv
Srbije na Međunarodnom tribunalu u Hagu). Njena velika zasluga je i
uporno zalaganje za istraživanje povijesti lišeno ideologije i
relativizma.
"Posao za jednu profesionalnu instituciju, Sonja Biserko je obavila
sama"
"Posao za jednu profesionalnu instituciju, Sonja Biserko je obavila
sama," sažela je njeno djelovanje poznata povjesničarka Latinka
Perović, a Stipe Mesić nazvao ju je jednom od „promotera slobode i
demokracije na Balkanu". Zvuči apstraktno ali nije jer je angažman i
njen osobni i Helsinškog odbora, vrlo konkretan, za što su primili
brojna međunarodna priznanja, ujedno i razlog zbog čega njene riječi
toliko smetaju vlasti. Koliko god bila međunarodno ugledna, Sonja
Biserko ipak nije toliko moćna da bi njezin glas bio odlučujući za
sudbinu Srbije, kao što joj pripisuju napadači.
Car je gol
Međutim, u tekstu za Deutsche Welle, ovaj vještičji pakt sa vragom
nije mogao imati bolji tajming. Srbija je u teškoj poziciji u EU,
jer da bi postala članica mora ispuniti određene uvjete, između
ostaloga priznati Kosovo kao državu. A SAD ima novog predsjednika
koji poznaje situaciju u Srbiji i kojeg će u takvim pitanjima
savjetovati iskusnu Madeleine Albright. Političko vodstvo zbunjeno
je promjenama i novim odnosom snaga, a nema snage okrenuti se EU.
Međutim, napisati ono što svi znaju ali ne izgovaraju je poput
povika "Car je gol!"
Sama Sonja Biserko navikla je na ovakve napade a i javnost skupa s
njom. Između ostalog, bila je (a izgleda i ostala), "izdajnik",
"špijun" i - da nabrojimo samo neke etikete koje su, zanimljivo,
skoro uvijek u muškom rodu!
Vode li verbalni napadi ka onim fizičkim?
Malo se glasova u Srbiji i u regiji diglo u njenu obranu, što možda
prije svjedoči o strahu od izražavanja osobnog mišljenja, nego o
nedostatku ljudi koji misle slično njoj. Jer oni koji misle
različito, smatraju da njene navode demantira već i činjenica da
Sonja Biserko postoji i djeluje, odnosno piše takve "izdajničke"
tekstove.
Nije dobro kad se javnost u jednoj zemlji navikne na ovakve napade.
Jer se nužno nameće pitanje: vode li verbalni napadi ka onim
fizičkim? Obično upravo riječi prethode svakovrsnim napadima,
psihološki ih pripremaju označavajući cilj. Novinarka Ljiljana
Smajlović u svojoj kolumni u Nedeljniku piše: "I zar nije divno, što
jednom reče anonimni komentator na društvenim mrežama, da danas
možeš da svedočiš protiv "genocidne Srbije" u Hagu, a sutra da se
mirno prošetaš po bakaluk na Kalenić?" Divno? Valjda bi trebalo
pisati normalno, jer da, normalno je da osobe drugačijeg mišljenja
to mišljenje izražavaju a zatim mirno odu do tržnice – a ne u
zatvor. Zato ovaj vedri epitet "divno" , zbog konteksta u kojem je
upotrijebljen, zvuči zapravo - prijeteće.
Slavenka Drakulić je hrvatska spisateljica i novinarka. Objavila je
13 knjiga a neke od njih prevedene su na više od 20 jezika. Za roman
"Oni ne bi ni mrava zgazili" (na njemačkom "Keiner war dabei"), u
kojem govori o Haškim suđenjima, dobila je književnu nagradu grada
Leipziga za evropsko razumijevanje. Njen roman "Kao da me nema" (Als
gäbe es mich nicht) potresna je priča o silovanjima u ratu u BiH. U
januaru izlazi njen novi roman Cafe Europa Revisited na engleskom
jeziku. |
