Deutsche Welle je na svojoj stranici tekst Sonje Biserko “RS kao
ratni plijen od kojeg Srbija ne odustaje” objavio u nedjelju, 13.
decembra. Taj je tekst dio veće serije tekstova koji se povodom 25.
godišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma u Daytonu i okončanja
rata u Bosni i Hercegovini bave prošlošću i budućnošću ove zemlje.
U tekstu Sonja Biserko, osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora
za ljudska prava u Srbiji, konstatira da “Srbija nije zatvorila
srpsko pitanje”, da “djeluje kao destabilizirajući faktor u regiji”
te da je “Republika Srpska (RS) ratni plijen od kojeg se neće lako
odustati” jer je “geopolitički interes Srbije u Bosni i Hercegovini
očuvanje RS i njezino pripajanje Srbiji”. Na kraju Biserko
zaključuje: “Da bi Bosna postala funkcionalna država nužno je prije
svega staviti tačku na promjenu granica i spriječiti utjecaj, kako
Srbije tako i Hrvatske. Posebno je opasan dva stoljeća dugi
imperijalizam Srbije.”
Taj je tekst iste večeri preuzela redakcija online izdanja
zagrebačkog Jutarnjeg lista. Sljedeći dan prenijeli su ga pojedini
portali u Srbiji. Nekoliko sati kasnije je krenula orkestrirana
akcija medija u Srbiji koji se smatraju bliskima predsjedniku
Aleksandru Vučiću.
Kičma koje nema
Da se radi o usklađenoj akciji vidi se već i iz izbora naslova i
komentirajućih dijelova objavljenih tekstova. Tako portal tabloida
Informer već 14.12. ujutro objavljuje tekst s naslovom: “Vučiću
slomiti kičmu, ukinuti Republiku Srpsku! Preko portala Dojče vele i
hrvatskog Jutarnjeg lista upućena jeziva poruka – Srbija ne sme da
ostane uspravna!”. Samo nekoliko minuta kasnije portal lista Novosti
objavljuje tekst s gotovo identičnim naslovom: “Srbiji slomiti kičmu
i ukinuti Republiku Srpsku: Portal Dojče vele i hrvatski Jutarnji
list uputili jezivu poruku našoj zemlji!”. A istog dana na portalu
Alo!se najavljuje tekst u tiskanom izdanju s naslovom: “Slomiti
kičmu Srbiji i Vučiću!” i nadnaslovom: “Žestok medijski udar
Hrvatske i njenih saveznika”.
Pri svemu tome je potrebno naglasiti da se u tekstu Sonje Biserko
nigdje ne govori niti o kičmi, bilo Srbije ili njenog predsjednika
Vučića, niti o tome da bi nju bilo kako trebalo slomiti, niti se
Srbiji odriče pravo da ostane uspravna, ma što to značilo. Sasvim
suprotno: tekst je pisan vrlo mirnim tonom, argumentirano, bez
osobnih ili nacionalnih uvreda.
Osim naslova i opreme tekstova, i sam njihov sadržaj je gotovo
istovjetan. Nema se dojam, da se tu radi o različitim redakcijama,
već prije da je riječ o jednom tekstu koji je onda na različitim
portalima neznatno modificiran. Tako primjerice Alo piše da je
“suštinska poruka da se Srbi moraju ‘slomiti'”, dok se za Informer i
za Novosti “šalje jasna poruka da Srbija ne sme ostati uspravna.” Na
oba ova portala javlja se i tvrdnja kako se radi o “tekstu prepunom
neosnovanih optužbi na račun Srbije i posebno predsednika Vučića”.
Smeta li kome jaka Srbija?
Nakon što su tabloidi zacrtali osnovni pravac kretanja, njime su se
uputili pojedini komentatori. Ključna poruka je uvije ista, a među
prvima ju je formulirao srpski ministar financija Siniša Mali na
portalu Alo: “Svedoci smo da jaka Srbija mnogima smeta, zbog čega su
učestali napadi i na našu zemlju, kao i na predsednika Aleksandra
Vučića. Kada kažem jaka Srbija, pre svega mislim na njen napredak
koji je vidljiv na gotovo svim poljima (…). Nažalost, što je veći
naš uspeh, tako se pojačavaju napadi i kreira diskurs o Srbiji kao
destabilizujućem faktoru, ali i propagiraju neskrivene želje da se
vratimo u vreme nestabilnosti i propasti. Takvu sliku Srbije neće
gledati.”
Na istom portalu se citira i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
i raniji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. U svom osvrtu
on ne komentira u prvoj liniji sadržaj teksta, već prije svega
oštricu napada usmjeruje na autoricu Sonju Biserko, s jedva
prikrivenom prijetnjom: “Svašta bih ja rekao toj sramnoj ženi koja
uživa svu demokratsku i ličnu slobodu ovde, a šalje tako otrovne
stvari. Nijedna država tako nešto ne bi trpela.”
A za riječ se javila i novinarka Ljiljana Smajlović, koja između
ostalih piše i za Novosti, a citira ju Alo: “Gospođi Biserko se mora
priznati da je uvek bila principijelno protiv srpskog interesa. U
jednoj stvari je u pravu: Srbi su Republiku Srpsku izvojevali u
ratu. Ona je njihov jedini pravi ratni plen iz građanskih ratova
devedesetih. (…) Počinjem da mislim da je njen cilj raspad Srbije.”
Priča o stranim silama
Tu ugroženost Srbije i predsjednika Vučića te opasnost za cijelu
regiju koji proizlaze iz jednog novinarskog teksta prepoznao je i
mitroploit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. U jednom autorskom
prilogu za beogradsku novinsku agenciju Tanjug on piše da se u
tekstu Sonje Biserko “metodom ignorisanja i krivotvorenja političkih
namera i rezultata srpskog državnog vrha svesno promoviše utisak o
polarizovanim odnosima u regionu (….)”, te izražava bojazan “da ova
orkestrirana kampanja protiv Republike Srbije, njenog Predsednika i
njene Vlade i bezmalo čitavog srpskog naroda, može ugroziti vidljivi
napredak na planu uspostavljanja međusobnog razumevanja i tako
vratiti region u stanje političkih tenzija.”
Pokušaj stranih sila da destabiliziraju Srbiju prepoznao je u tekstu
i Vladimir Đukanović, zastupnik Vučićeve Srpske napredne stranke
(SNS). U videu objavljenom na društvenim mrežama, koji su prenijeli
vlastima bliski portali u Srbiji, on kaže da se “radi o,
pretpostavljam, do sada najozbiljnijem strateškom dokumentu koji je
napisan i uperen prema Republici Srbiji i srpskom narodu u celini.
Izražavam ozbiljnu sumnju da ga je napisala Sonja Biserko, nisam
siguran da je do te mere sposobna.” On je uvjeren da su “ozbiljniji
centri moći”.
A portal objektiv.rs prenio je izjave Marka Matića, „analitičara“
mreže Antidot, neke vrste režimskog pandana ozbiljnim istraživačkim
medijima, koji je rekao kako nema sumnje da iza dirigirane kampanje
protiv predsjednika Srbije stoje milijuni eura: “Pošto je jasno da
ovakva vrsta prljavih kampanja spada u domen medijskog podzemlja i
crnog informativnog tržišta, teško je dati tačnu procenu koliko je
novca za nju potrošeno, ali prema nekim parametrima i procenama
možemo govoriti o iznosu od 2-5 miliona evra samo tokom ove godine,
a dugoročno možda i o nekoliko desetina miliona koji su, iz
različitih izvora, opredeljeni za ovu namenu.“
Vučić analizira tekst
Nakon ove svojevrsne pripreme terena, za riječ se javio i sam
predsjednik Aleksandar Vučić. Na jednoj konferenciji za medijeon je
odgovorio na novinarsko pitanje “šta je cilj kampanje koja se vodi i
protiv Srbije i protiv Republike Srpske i protiv Vas lično?” Vučić
je ponovio ocjenu kako se radi o organiziranom napadu na njega i na
Srbiju, ali je naglasio kako se tu, za razliku od uobičajene prakse
u nekim srpskim medijima, ne radi o napadima na njega osobno i
ličnim uvredama. Najzanimljiviji dio njegovog istupa je onaj u kome,
očigledno se osvrćući na tekst Sonje Biserko, kaže kako se tu radi o
tekstu s ozbiljnim argumentima “koji su za ozbiljnu analizu”. Vučić
je rekao da on “još pravi te analize, zajedno sa svojim timom
saradnika”. Tu je “reč o ozbiljnoj kritici politike koju vodimo”, a
to je “politika suštinske zaštite interesa srpskog naroda u
regionu.” Po Vučićevom mišljenju oni koji kritiziraju Srbiju “bi
želeli da Srbija bude mnogo slabija, i o tome neskriveno govore, jer
jaka Srbija kao što je danas uvek smeta makar delu regiona.”
Tim Vučićevim riječima je definiran narativ koji se onda u
različitim varijacijama ponavljao i narednih dana. Tako je
primjerice i srpski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković na
portalu Alo citiran riječima da se “napadaju politiku i strateško
delovanje Srbije, kao i pravo Srbije da vodi brigu o Srbima u
Kosovskoj Mitrovici, Crnoj Gori, Republici Srpskoj” te da je
“lomljenje kičme, osovina, reči koje podsećaju na govore i narative
prethodnih perioda…”.
(TBT, DW) |