|
Pogled Janusza Bugajskog iz Washingtona: "2021.
obećava da će biti godina obračuna između dvije potpuno različite
vizije Balkana"
Uprkos planovima da unese dodatni
nemir na Balkan, Moskva će tražiti način da se približi Baidenovoj
administraciji, kao što to čini sa svakim dolazećim predsjednikom
SAD-a. Svrha je uvjeriti Washington da zanemari jednostranu korist
Kremlja u stranim političkim ofanzivama tokom prethodne četiri
godine i zavarati Washington kako bi povjerovao da će novim, velikim
kompromisom s Rusijom izbjeći buduće sukobe.
Janusz Bugajski
9. januar 2021, Istraga.ba
|
|
Godina 2021. će biti godina rastućih sukoba između Zapada i Rusije
oko budućnosti zapadnog Balkana. Nova američka administracija
obećala je ponovno izgraditi i obnoviti transatlantske odnose, dok
se sve jača Rusija zavjetovala proširiti svoj imperijalni utjecaj na
račun zapadnog jedinstva.
Nije iznenađujuće što izbor Joea Bidena Moskvi izaziva strah da će
Washington direktno osporavati evropske ambicije Rusije. Iako se
posljednjih mjeseci administracija Donalda Trumpa usredotočila na
povlačenje američkih snaga iz Evrope i izbjegavanje uplitanja u bilo
kakve nove sukobe, Kremlj strahuje da će se predsjednik Biden
ponovno angažirati u spornim regijama, poput zapadnog Balkana u
procesu zapadnih integracija.
Nedavna balkanska turneja ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja
Lavrova pokazala je koliko je Moskva uznemirena. U praksi su
Lavrovljeve izjave o važnosti Balkana projicirale vlastite težnje
Rusije prema SAD-u. Tvrdio je da neke zapadne zemlje “žele ovaj dio
Evrope pretvoriti u poprište geopolitičkih sukoba i stvoriti nove
linije razdvajanja”. Upravo to je ono što Kremlj pokušava postići
kako bi spriječio preostale zemlje Zapadnog Balkana da riješe svoje
unutrašnje i vanjske sporove i kvalificiraju se za članstvo u NATO-u
i EU.
Na svom političkom hodočašću sredinom decembra, Lavrov je ciljao
dvije zemlje koje Moskvi omogućavaju da slijedi svoju regionalnu
strategiju „podijeli i osvoji“ – Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Tokom
kontroverzne posjete Bosni, Lavrov se otvoreno usprotivio članstvu
zemlje u NATO-u ističući navodnu “vojnu neutralnost” srpskog
entiteta unutar Bosne. U stvarnosti, odluke o međunarodnim savezima
može donositi samo centralna vlada u Sarajevu, a ne entitetski
lideri ili strani predstavnici poput Lavrova. Ne iznenađuje što su
bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva BiH odbili da se sastanu
s ruskim ministrom vanjskih poslova i njegovu posjetu opisali
nepoštovanjem prema njihovoj zemlji. Kritizirali su ga zbog toga što
se prvo sastao sa Miloradom Dodikom, srpskim članom Predsjedništva,
i zbog miješanja u unutrašnju politiku BiH. Lavrov je odgovorio
tvrdnjom da su oba predsjednika postupala po uputama vanjskih sila –
što je tipična sovjetska i velikoruska optužba kojom ignoriraju
suverenitet manjih zemalja.
Lavrov je utvrdio da Dejtonski sporazum, kojim je u novembru 1995.
godine okončan rat, ne treba mijenjati uprkos “pozivima iz
inostranstva”. Moskva je očigledno uznemirena zbog toga što će
američki i zvaničnici EU razmatrati ustavne formule koje bi mogle
okončati bolnu paralizu u kojoj BiH živi. Mnogi sada već vide da
Dayton guši razvoj zemlje i bilo kakve realne izglede za integraciju
u EU. Otud i stalna podrška Kremlja prevaziđenom sporazumu.
Lavrovljev napad je nesumnjivo bio odgovor na nedavnu Bidenovu
izjavu kako napori da se izgradi funkcionalna multietnička BiH
ostaju nepotpuni, obavezavši američku administraciju na pomoć u
pronalaženju rješenja. Moskva će se i dalje žestoko protiviti
približavanju BiH EU, jer bi to moglo ograničiti prodor ruskog
ekonomskog utjecaja i političku korupciju.
Lavrov je Banjoj Luci ponudio različite ekonomske podsticaje,
uključujući zajedničke projekte s ruskim kompanijama na stvaranju
infrastruktura za distribuciju gasa, koji bi srpski entitet učinili
sve ovisnijim o Moskvi. Lavrov je zatražio i zatvaranje Ureda
visokog predstavnika (OHR), koji nadgleda civilnu provedbu Daytona,
što bi dodatno ohrabrilo lidere RS-a da prkose državnim strukturama
i prijete secesijom. Separatizam ostaje važna karta u rukama
Kremlja, na koju može igrati u slučaju ozbiljnije prijetnje po
njegove napore da zadrži Bosnu podijeljenom i nefunkcionalnom.
Uslijedila je posjeta Beogradu, koja je poslala snažan signal
podrške Kremlja predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Moskva je
zabrinuta da bi Biden i njegov tim za nacionalnu sigurnost mogli
pritisnuti Vučića da prizna Kosovo kao neovisnu državu, prihvati
integriraniju Bosnu i Hercegovinu, ukine političko miješanje Srbije
u unutrašnja dešavanja u Crnoj Gori i oslabi veze Srbije s ruskim
režimom koje rade na destabilizaciji regiona. Kao i u BiH, Lavrov je
istaknuo projekte koji pomažu ruski prodor u ekonomiju Srbije,
uključujući gasovod Turski tok, brzu prugu Beograd - Novi Sad i
hidroelektranu Đerdap 1. Tokom posjete katedrali Svetog Save, u
kojoj je pročitano pismo predsjednika Vladimira Putina, Vučić i
Lavrov su istaknuli i blisku povezanost između Ruske i Srpske
pravoslavne crkve, koje promovišu ruski i srpski teritorijalni
revizionizam. U trećem kanalu ruske regionalne subverzije nalazi se
bugarska blokada pregovora o pristupanju Sjeverne Makedonije EU,
koja ide direktno u prilog Moskvi. Vlada u Sofiji pokušava dobiti
javnu podršku raspirivanjem historijskih i identitetskih sporova sa
Skopljem.
Njihova kampanja Kremlju služi na tri načina: sprečavanje napretka
Sjeverne Makedonije ka EU, produbljivanje međudržavnih sporova na
Balkanu i mobilizacija proruskog lobija u Bugarskoj. To Moskvi pruža
trećeg potencijalnog saveznika u regionu, zajedno sa Srbijom i
RS-om. Moskva računa i da će nova koaliciona vlada u Crnoj Gori
zaustaviti ili preokrenuti zapadni kurs zemlje i pokrenuti nove
sporove sa susjedima. Uprkos planovima da unese dodatni nemir na
Balkan, Moskva će tražiti način da se približi Baidenovoj
administraciji, kao što to čini sa svakim dolazećim predsjednikom
SAD-a. Svrha je uvjeriti Washington da zanemari jednostranu korist
Kremlja u stranim političkim ofanzivama tokom prethodne četiri
godine i zavarati Washington kako bi povjerovao da će novim, velikim
kompromisom s Rusijom izbjeći buduće sukobe. Bidenova administracija
imat će priliku da ponovo potvrdi trajne američke i evropske
vrijednosti i interese širom Balkanskog poluostrva. Ključna
komponenta takve strategije mora se usredotočiti na odbijanje
štetnih moskovskih utjecaja i razotkrivanje eskalirajućih neuspjeha
Ruske Federacije. Godina 2021. obećava da će biti godina obračuna
između dvije potpuno različite vizije Balkana – kooperativne i
uspješne regije pod NATO-vim kišobranom ili nestabilnog poluostrva
izloženog negativnim ruskim i kineskim manipulacijama. |
