|
Već je svima jasno da nova vlast nema kapacitet da vodi Crnu Goru u
pravcu evroatlantskih integracija. Taj kurs se održava uz pritisak
EU i SAD, ali to ne znači da ta vlast neće isprazniti sadržaj
crnogorske suverenosti. Svaki njen potez ubrzava urušavanje
crnogorskih institucija, ali i koncept evropske Crne Gore – poručuje
u razgovoru za Pobjedu Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora
u Srbiji.
Kako komentarišete nastup Dritana Abazovića, potpredsjednika Vlade
Crne Gore pred evropskim parlamentarcima - tokom kojeg se kune u
evropsku orijentaciju Vlade i traži da EU vrati kineski kredit za
auto-put, iako je kao odgovorni kadar za bezbjednosne službe baš tu
evroatlantsku orijentaciju doveo u pitanje ćutanjem na brutalno
miješanje Srbije u izbore u Crnoj Gori, kao i na miješanje crkve u
rad Vlade i postavljanje svih kadrova?
Nažalost, već je svima jasno da nova vlast nema kapacitet da vodi
Crnu Goru u pravcu evroatlantskih integracija. Taj kurs se održava
uz pritisak EU i SAD, ali to ne znači da ta vlast neće isprazniti
sadržaj crnogorske suverenosti. Svaki njen potez ubrzava urušavanje
crnogorskih institucija, ali i koncept evropske Crne Gore.
Bez obzira na sve prepreke, otežavajuće faktore, unutarnje i
vanjske, u izgradnji stabilne demokratske države, crnogorsko društvo
i, posebno, politička i intelektualna elita imaju istorijsku
odgovornost za razvoj zemlje u skladu s evropskim vrijednostima
jedinstva u različitosti, multietničkog i multikulturalnog
zajedništva.
U tom smilsu DPS i druge suverenističke partije moraju tražiti
konsensus za demokratsku Crnu Goru.
Da li je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izgubio izbore u
Nikšiću, s obzirom da je imao dva cilja: da porazi predsjednika Crne
Gore Mila Đukanovića i da izgura rekonstrukciju Vlade Crne Gore -
zašto mu nije uspio taj plan?
Izbori u Nikšiću su indikativni za pomjeranje raspoloženja
crnogorskog društva. Činjenica je da je DPS ojačao svoju poziciju,
dok je DF značajno izgubio uprkos ogromnoj podršci Beograda
(finansijskoj i medijskoj). To ukazuje da su izbori u Nikšiću
maksimum koji Beograd može postići. To ne znači da nova vlast u
Nikšiću neće težiti poništavanju ostvarenih dostignuća Crne Gore,
prije svega u pogledu crnogorskog identiteta. Takođe, težiće da što
više isprazni suverenitet Crne Gore. Suprotno očekivanjima da će DPS
nestati sa političke scene, pokazuje se da ta partija ostaje
relevantan fakor i da je njen opstanak na političkoj sceni izvjestan
poput drugih partija u regionu nasljednica kominističkih partija
poput, recimo, SDP u Hrvatskoj i BiH, ali i SPS u Srbiji.
Jedan je veliki svjetski lider (Mandela) rekao da tek kad savladamo
jednu planinu, vidimo koliko je još planina pred nama. Nacionalno
oslobađanje bila je takva jedna planina. Vladavina prava,
bezbjednost, ekonomski razvoj, borba protiv korupcije – bili bi
golemi izazovi i u najboljim okolnostima.
EU je mirno gledala kako se Srbija miješa u izbore u Nikšiću. Koliko
to ćutanje ohrabruje Srbiju i da li to znači aminovanje za stvaranje
,,srpskog sveta“?
Poslije više decenija angažmana u regionu, EU još uvijek nije
sagledala složenost regionalnih odnosa, odnosno činjenicu da Srbija
nije pristala na novu realnost i da je takav njen odnos velika
opstrukcija stabilizacije regiona. Prenebregava se činjenica da su
svi susjedi Srbije nekonsolidovane države jer ona ne priznaje
njihove granice. Zatim paralelan proces je i tranzicija koja nije
daleko odmakla kao i da je transformacija vrijednosnog sistema na
samom početku. Kada se sve to uzme u obzir, onda je svako miješanje
Srbije i te kako problematično. Ako se SAD žale na miješanje Rusije
u njihove izbore, nije jasno zašto se nije reagovalo kada je u
sličnoj situaciji i mala Crna Gora. To što EU prioritet daje
smjenljivosti vlasti je svakako jedan od važnih principa, ali je
isto tako važno ko preuzima vlast i sa kakvim ciljevima.
Opstrukcija Beograda
– Očekivanja građana Crne Gore, kao i međunarodnih aktera o tempu
napretka ka demokratiji i stabilnosti bila su u prošlosti nerealno
visoka. Medutim, ne treba smetnuti s uma da je u Crnoj Gori došlo do
nacionalne revolucije, odnosno ostvarivanja prava na
samoopredjeljenje i oslobađanje. Referendum (2006) je bio čin
ostvarivanja tog prava, ali kako Beograd nikada nije prihvatio
crnogorsku nezavisnost, ta revolucija je nastavljena uz velike
opstrukcije iz Beograda – kaže Biserko. |
