|
Neke kolege koje poznajem i poštujem misle da predsjednik Srbije,
Aleksandar Vučić ima za cilj: a) da natjera susjedne zemlje da se
korektno odnose prema svojim srpskim stanovnicima, i b) da time
izbjegne bilo kakvu masovnu migraciju Srba, što se dogodilo
1999-tih, kada su napustili Hrvatsku i Kosovo.
Molim da mi dozvolite drugačije mišljenje: Ne vidim dokaze za ove
dvije tvrdnje, ali vidim puno suprotnih indikacija.
Hajde da ih prebrojima:
Na Kosovu, Vučić kontroliše Srpsku listu koja zauzima sva srpska
mjesta u kosovskoj Skupštini. Srpska lista ne sarađuje s drugim
političkim strankama u cilju poboljšanja položaja Srba, već se više
ponaša kao neko ko šteti, bojkotujući često parlament. Beograd je
prijetio i maltretirao Srbe koji se priključuju novonastaloj
kosovskoj vojsci, a nedavno su rasporedili jedinice vojske, kao i
ruskog ambasadora, na granicu sa Kosovom, kao odgovor na spor oko
registarskihn tablica (sic).
Vučić se poigrao sa idejom razmjene stanovništva opština sa
većinskim albanskim stanovništvom na jugu Kosova za većinsko srpsko
stanovništvom na sjeveru. No, većina Srba na Kosovu živi južno od
rijeke Ibar. Ova šema “ispravljanja granica” okončala bi održivost
tih zajednica i dovela do njihovog eventualnog napuštanja, ako ne i
odmah.
U Bosni i Hercegovini, sadašnji srpski član tročlanog
Predsjedništva, Vučićev saveznik, Milorad Dodik, pokušao je
potkopati državne institucije u pripremama za otcjepljenje i
nezavisnost Republike Srpske (RS), koja zauzima 49 posto državne
teritorije. Dodik se protivi bilo kakavom jačanju državnog
pravosuđa, policije, vojske i parlamenta.
Vučić kao sa batinom favorizuje "srpski svet", državu koja bi
ankesirala srpsko stanovništvo Bosne, Kosova i Crne Gore. Ideja se
ne razlikuje od „velike Srbije“ i „svih Srba u jednoj državi“, što
je slogan pod kojim je Milošević vodio četiri rata 1990-tih, i svi
su izgubljeni i doveli do masovne migracije Srba u Srbiju.
U Crnoj Gori nova, sa Vučićem povezana vlada, kojom dominiraju ljudi
koji se identifikuju kao Srbi, pozdravlja rusku i srpsku dominaciju
i podriva nezavisnost i suverenitet nove članice NATO-a, dok je
istovremeno loše tretira manjine u zemlji.
Halucinacija je misliti da „srpski svet“ i ponašanje Srba koji su
saveznici Vučiću na Kosovu, Bosni i u Crnoj Gori ima namjeru da
popravi položaj Srba u susjednim zemljama i izbjegne masovnu
migraciju. Ovo je bez sumnje rečenica koju Vučić koristi sa
zapadnajcima, budući da zna šta oni žele (i šta ne žele) da čuju-
Ali to ne znači da je to istina.
Osim što prijeti svojim susjedima, Vučić definitivno vodi Srbiju u
autokratskom smjeru, kao i prema rusko kineskom usmjerenom fokusu.
Vanjska politika Beograda je samo oko 60 posto usaglašena sa
Evropskom unijom, što je najniži nivo na zapadnom Balkanu. Srbija se
priključila zajedničkoj slobodnoj trgovinskoj zoni - Evroazijska
ekonomska unija, koju predvodi Rusija, što nije kompatibilno sa
članstvom u EU. Beograd je sebe proglasio “neutralnim“, bez namjere
da se priključi NATO-u (za razliku od svih svojih susjeda). Njihovi
mediji nijesu slobodni, sudstvo nije nezavisno, a njihova je
ekonomija u velikoj mjeri državno –usmjeravana, sa velikim
investicijama iz Rusije i još većim iz Kine. Nedavna kupovina oružja
u Beogradu, takođe je uglavnom stigla iz Moskve i Pekinga.
Vučića iduće godine čekaju izbori, iako ne slobodni i fer. Nema
održivu liberalno demokratsku alternativu. Trenutno jedinu prijetnju
po njegovu dominaciju predstavljaju etnički nacionalisti. On ne vidi
nadu da bi se mogao pridružiti Evropskoj uniji, za vrijeme njegovog
sljedećeg petogodišnjeg mandata i ponaša se u skladu sa tim: ugrabi
što možeš od Rusije i Kine, obećaj da ćeš zaštiti Srbe u drugim
državama, traži mogućnost da njih i zemlju koju okupiraju uvedeš u
Srbiju i odbijaj Evropljane i Amerikance tako što ćeš im govoriti da
si zabrinut i da pokušavaš da izbjegneš masovne migracije i
poboljšaš položaj Srba u susjednim državama.
Niko ne treba da se zavrava. Vrijeme je da se Vašington i Brisel
probude i pomirišu kafu. Geopolitički izazovi iz Rusije i Kine su
raspršili nadu za ranu realizaciju Evrope kao „cijele i slobodne“.
Srbija je izgubljena za liberalno demokratski svijet sve dok je
Vučić njen predsjednik. On je kameleon. Za sada se okružio
autokratama i etničkim nacionalistima. Udvaranje za njegove usluge
neće nas odvesti nigdje. Podrška ozbiljnim liberalnim demokratama
unutar Srbije i u regionu mogla bi nam nešto donijeti. No, na
ozbiljnu alternativu ipak ćemo morati čekati šest ili više godina. |
