|
Dodik čini nemogućim da SAD-e i EU nastave ignorisati njegove poteze
prema de facto nezavisnosti. Pitanje je: što oni mogu učiniti u tom
pogledu?, piše u kolumni za Peacefare.net, američki analitičar za
Balkan, profesor na Džons Hopkins (Johns) Univerzitetu u Vašingtonu,
Daniel Serwer. U slučaju da se Dodik, uz podršku Moskve, odluči na
secesiju, profesor Serwer je ponudio niz opcija koje stoje na
raspolaganju Vašingtonu i Breselu, kojima bi se spriječilo povijanja
pred etničkom autoritarnom vladavinom i stvaranje Miloševićeve
Velike Srbije sada preimenovane u "srpski svet".
Prijetnja srpskog političkog “bosa” Milorada Dodika od prošlog
mjeseca, blijedi u prazničnoj magli. Niko ko posmatra
bosanskohercegovačku politiku ne bi se trebao opuštati. Jasno je
rekao da je njegov cilj de facto secesija Republike Srpske (RS).
Vlast ovog regionalnog entiteta prostire se na 49 posto teritorije
Bosne i Hercegovine.
Dodik se kreće malim koracima, ali korak po korak. Svaki put reže
parče salame kako bi se približio onome što želi. Prošlog mjeseca
Narodna skupština RS-a okupila se kako bi započela planiranje
povlačenja u periodu od šest mjeseci iz sigurnosnih, pravosudnih i
poreskih institucija BiH. Sve su one uspostavljene nakon rata
1992-95. koji se završio Dejtonskim mirovnim sporazumom. Američki
napori "da se Bosna vrati sa litice" makar su natjerali Dodika da se
zaustavi na ivici.
Plan je razbiti minimun bosanske države
Malo je vjerovatno da će mnogo odstupiti ili proglasiti nezavisnost.
Dodikov plan je uništiti bosansku državu, ovaj minimum koji postoji.
On želi da se RS povuče iz vitalnih institucija u Sarajevu pod velom
zakonodavnog odobrenja. Tada bi bio svemoćan i nikome ne bi
odgovarao u svom vlastitom feudu. Ako u tome ne uspije, on želi da
njegova prijetnja secesijom spriječi svako daljnje jačanje vlasti u
Sarajevu.
Rusija će podržati Dodikove poteze i pokušati da ga zaštititi.
Moskva već negira ovlasti visokog predstavnika u Bosni, koji je
odgovoran za civilnu implementaciju Dejtonskih sporazuma.
Predsjednik Srbije, Vučić (Aleksandar) bit će oprezniji jer se boji
neodobravanja EU i SAD-a. No, njegovi poslušnici, uključujući
ministra unutrašnjih poslova Vulina (Aleksandar), otvorenije
navijaju. RS je važna komponenta onoga što nazivaju “srpskim
svetom”. To bi bila velika srpska država koja bi uključivala
susjedno srpsko stanovništvo.
Etnički autoritarni paladin
Dodik je oličenje etničkog autoritarnog ideala. Započeo je politički
život kao relativno umjereni političar u bosanskohercegovačkom
kontekstu. Ali on je postao nagator zločina (uključujući i genocida)
koje je RS počinila tokom rata 1990-ih. On je sada glavni zagovornik
srpske izuzetnosti, poslušna marioneta Moskve i duboko korumpirani
džeparoš nezakonito stečene imovine. Dejtonski sporazumi dijele
bosansku pitu po etničkim linijama. To smanjuje političku
konkurenciju i podstiče predatorsko ponašanje. Većina ljudi u
Vašingtonu i Briselu razumije da je Dodik nepopravljiv. Stoga
njihove diplomate umjesto toga naporno rade kako bi natjerali
predsjednika Srbije Vučića da ga obuzda, nudeći uglavnom šargarepu i
tek po koji štap.
To više ne funkcioniše tako dobro kao nekada. Kao i njegov genocidni
prethodnik, Radovan Karadžić, Dodik sebe smatra političkim
konkurentom Vučiću u Beogradu, a ne samo pokrajinskim stranačkim
šefom u Banja Luci. Dolazi vrijeme za obračun ovih srpskih paladina.
Vučić je neupitno moćniji, ali je Dodik korisniji Rusima. Oni bi de
facto odcjepljenje RS-a smatrali korisnim presedanom i monetom za
potkosurivanje za otcijepljene provincija pod njihovom kontrolom u
Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Moskva bi takođe uživala u
izbacivanju iz kolosijeka ono što se smatrao trijumfom zapadnog
unipolarnog trenutka iz 1990-ih: pregovorima o okončanju bosanskog
rata.
Šta treba uraditi?
Dodik čini nemogućim da SAD-e i EU nastave ignorisati njegove poteze
prema de facto nezavisnosti. Pitanje je: što oni mogu učiniti u tom
pogledu? Sljedeći put kad bude rezao salamu, kako bi trebalo da
reaguju?
Prvo, EU i SAD-e treba da ponište sve odluke u Skupštini RS koje su
u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i kasnijim odlukama visokog
predstavnika. Visoki predstavnik u BIH (OHR) to može učiniti potezom
olovke. Ali što onda? Kako se njegove odluke sprovode?
Nekada davno visoki predstavnik ne bi oklijevao da smijeni Dodika sa
dužnosti. Ali, da li to više izvodljivo? Druga mogućnost je njegovo
hapšenje zbog pobune protiv bosanske države, za što je očito kriv.
Ali čini se da bosanskohercegovački tužitelji nisu voljni a
vjerovatno i sposobni da to učine.
SAD i EU će morati da djeluju
Ako se ništa ne može učiniti unutar Bosne, onda teret pada na
Vašington, Brisel i evropske prijestonice (ako EU ne bude djelovala
zajedno). Morat će nametnuti sankcije za kažnjavanje Dodika lično,
svih članova Skupštine RS-a koji glasaju za povlačenje iz
bosanskohercegovačkih institucija, i institucionalno RS-u,
uključujući okončanje sviha aranžamana sa Svjetskom bankom i MMF-om,
kao i bilateralnu pomoć i pristup međunarodnim finansijskim
tržištima. Ako bi se RS de facto odcijepila od Bosne, ne bi trebala
imati koristi od grantova ili zajmova dostupnih njenoj suverenoj
državi. Bilo bi licemjerno dopustiti da bilo kakvo međunarodno
finansiranje ili zvanična razvojna pomoć stigne u RS.
Postoje i drugi mogući potezi. Brisel i Vašington bi mogli zatvoriti
predstavništva RS. Međunarodno vojno prisustvo, snage EUFOR-a, mogle
bi premjestiti trupe u vitalni grad na sjeveroistoku - Brčko, dok bi
Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) i SAD-e tamo razmjestile trupe NATO-a,
kako bi spriječili bilo kakve pokušaje Sarajeva ili Banja Luke da ga
zauzmu. Želite ostaviti utisak? Britanci i Amerikanci mogli bi stići
sa stotinama padobrana izvan Banja Luke, u vojnoj vježbi NATO-a.
Dodiku i svim drugim političarima koji podržavaju de facto secesiju
mogao bi biti zabranjen dolazak u Sarajevo, a svi zahtjevi za srpsko
odobravanje postupaka bosanske vlade tamo bi mogli biti ukinuti.
Svako finansiranje RS iz Sarajeva moglo bi prestati. Bosna bi se
mogla vratiti svom prijeratnom ustavu, ili osmisliti novi koji će
izbrisati RS, kao i Federaciju i njene kantone, oslanjajući se na
opštine za lokalnu samoupravu.
Dodika ne treba zanemariti
Ovo je ilustrativan, ne i iscrpan popis opcija, a ne preporuka.
Glavna stvar je da Brisel i Vašington više ne bi trebali umanjivati
ili ignorisati Dodikove poteze. Ako to učine, Bosanci patriote, koji
su bili glavne žrtve rata 1992-95, uzet će stvari u svoje ruke, i
osvojiti Brčko prije Dodika.
To bi takođe označio i neuspjeh Dejtona, ali onaj koji bi sačuvao
suverenitet i teritorijalni integritet zemlje, kao i njenu
multietničnost. Za svakoga ko misli da je demokratija poželjniji
sistem vlasti, to bi bilo bolje od secesije političkih i ideoloških
nasljednika Radovana Karadžića koji negiraju genocid, i povijanja
pred etničkom autoritarnom vladavinom uz podršku Moskve i stvaranje
Miloševićeve Velike Srbije.
Prevela: Biljana Jovićević
Orginalni naslov teksta: Want to make an impression? Send the
airborne (Želite ostaviti utisak? Pošaljite avione) |
