|
Rusi su najugroženiji i najpodjeljeniji narod, na istoj tezi o
ugroženosti Srba počiva i srpski nacionalizam zato se Srbija
naoružava i pokušava da dostigne status regionalne sile – objašnjava
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta u Srbiji u razgovoru
za Pobjedu. Ističe da se i Putin koristi istom retorikom kao i
Milošević i sada Vučić, odnosno o ugroženosti Rusa u svim
postsovjetskim republikama sa tezom da su ,,Rusi najpodjeljeniji
narod u svijetu“.
– Balkanska ekspanzija Rusije odigrava se u trenutku strateškog
vakuuma, kad su zemlje u regionu još nekonsolidovane, ranjive,
nedovršenih identiteta i stoga podložne uticaju i pritiscima – kaže
Biserko i upozorava da u Srbiji nema druge ideologije sem
nacionalizma.
POBJEDA: CNN je prije nekoliko dana u svojoj analizi o Balkanu
označio Vučića i Orbana kao Putinove ljude. Čime su oni to postigli,
da li će tako ostati i do kraja njihovog mandata?
BISERKO: I Rusija i Srbija su iskusile neuspjele transformacije,
iscrpljujuće identitetsko lutanje, kako u međunarodnim, tako i u
unutrašnjim državnim i društvenim okvirima. Rusija to kompenzira
obnovljenim imperijalnim ambicijama i revanšizmom za ponižavajući
tretman poslije Hladnog rata. U tom cilju ne bira sredstva, s tim
što sada veoma uspješno koristi mehanizam meke moći, posebno u
Srbiji. Agresija na Ukrajinu ogolila je njihove imperijalne ambicije
i želju da povrate status globalne sile. I Putin se koristi istom
retorikom kao i Milošević i sada Vučić, odnosno o ugroženosti Rusa u
svim postsovjetskim republikama sa tezom da su ,,Rusi
najpodjeljeniji narod u svijetu“. Balkanska ekspanzija Rusije
odigrava se u trenutku strateškog vakuuma, kad su zemlje u regionu
još nekonsolidovane, ranjive, nedovršenih identiteta i stoga
podložne uticaju i pritiscima. Kad je reč o Srbiji problem je i to
što nema druge ideologije sem nacionalizma. Srpski nacionalizam
počiva na tezi da je srpski narod ugrožen, naročito onaj van Srbije,
da je Srbija okružena neprijateljskim namjerama susjeda. U to ime
Srbija se naoružava i pokušava da dosegne status regionalne sile. To
naravno, kontinuirano održava tenzije u regionu i raste nepovjerenje
susjeda u namjere Beograda. Sistematskom propagandom kojom se
podržavaju negativni stereotipi svih susjeda sa kojima navodno treba
da normalizuje odnose.
Kada je riječ o demokratizaciji, Srbija je u regresiji sa
tendencijom da sve više klizi ka autoritarnom sistemu. Nažalost, još
uvijek nema dovoljno jake alternative koja taj trend može da
zaustavi. Srbiju, odnosno njenog predsjednika, međutim, čekaju
veliki pritisci da ujednači svoju spoljnu politiku sa EU za čije je
članstvo oficijelno još uvijek opredijeljena.
U razgovoru sa predsjednikom Putinom, Vučić je rekao da je Srbija na
putu ka EU, ali da ostaje vojno neutralna. Prostor za sjedjenje na
više stolica takoreći je nestao i Srbija će, kako predsjednik Vučić
sve češće ističe, biti konstantno pod velikim pritiscima. Sve češći
su zahtjevi da se privremeno zamrznu pregovori sa Srbijom i obustavi
finansijska pomoć EU dok se ne uskladi sa stavom EU o Rusiji. Zapad
rat u Ukrajini percipira i kao rat protiv zapadnih vrijednosti i u
tom smislu može se očekivati da je to glavna motivacija rezolutnijeg
povratka na Balkan. Zapad je uostalom na Balkanu uspostavio zapadni
sistem koji još nije zaživio.
POBJEDA: Što je doprinijelo širenju desnog talasa u Srbiji,
Mađarskoj ali i drugim evropskim zemljama?
BISERKO: Desni talas u Srbiji traje nekoliko decenija. Već je
Milošević došao na talasu populizma i ništa se nije promijenilo od
tada. Gotovo cio politički spektar je pozicioniran desno. Samo je
,,Moramo“ ljevica. Vučićeva izjava da je Srbija krenula desno je
zato netačna, jer ona je već tamo. To je rečeno više kao poruka da
su on i njegova partija desni centar. Dvije izrazito ekstremne
partije Dveri i Zavetnici su uzeli glasove radikalima, odnosno
Šešelju koji nije prešao cenzus. Riječ je samo o novoj generaciji
desničara.
Svijet prolazi kroz dubinske promjene i nema još odgovore na njih,
poput klimatskih promjena, pandemije, migracija i brojnih drugih. Na
te izazove postoje samo globalni odgovori, a svijet se grupiše pod
nacionalne zastave. Mnogi populistički lideri (uključujući i Trampa
i Džonsona) prepoznali su strahove i nezadovoljstvo svojih građana,
osvojili su vlast, ali nijesu dali odgovore. U SAD i Njemačkoj su
izgubili, čekaju se izbori u Francuskoj. Evropa ipak nije potpuno
skrenula nadesno.
POBJEDA: Da li je porast desnice u Srbiji prepreka ka daljem
napredovanju u pridruživanju Evropskoj uniji, s obzirom na čestitke
koje je Vučić dobio za pobjedu na izborima?
BISERKO: Vučić još uvijek nema alternativu u Srbiji. On je
ubjedljivo kao predsjednik pobijedio na ovim izborima. Ukrajinski
rat mu je poslužio da se još jednom predstavi građanima Srbije kao
garant mira i bezbjednosti. EU mora s njim pregovarati. Do sada su
ga dobro upoznali – sve njegove manipulacije i prazna obećanja. No,
on će sad imati puno manji prostor za takvo ponašanje i moraće
praviti ustupke. Za sada još uvijek balansira. Srbija je glasala za
isključenje Rusije iz Savjeta za ljudska prava. Možda je riječ i o
dogovoru s Moskvom, jer njima treba otvoren kanal za Evropu. Sada je
to samo Beograd.
POBJEDA: Hoće li novi parlament Srbije, kada gledamo njegov sastav,
uvesti sankcije Rusiji? Ako se to ne dogodi, u kakvoj opasnosti će
se Srbija naći?
BISERKO: U Srbiji preovladava podrška Rusiji, a agresija na Ukrajinu
se pravda kao ,,preventivni rat“ za koji je odgovoran Zapad. Srpski
mediji uglavnom ne izvještavaju profesionalno o ukrajinskom ratu što
dodatno doprinosti toj izvrnutoj percepciji. Za to je odgovoran i
sam predsjednik koji u tome učestvuje već deset godina. Da bi dobio
podršku za proevropsku opciju i mediji će morati mijenjati svoj
negatorski stav o Zapadu i EU.
POBJEDA: Istok ili Zapad?
BISERKO: Kao što sam rekla, pritisak će biti veliki. Da li će se
novi parlament okrenuti Zapadu mnogo zavisi od vještine predsjednika
Vučića da okrene javno mnjenje i naravno, da promijeni stav svoje
partije. Postoji svijest u srpskoj eliti da je Srbija na raskrsnici
i da će to svakako podrazumijevati cijenu opredjeljenja. Smatra se
da bi opredjeljenje za Zapad značilo duhovno propadanje, razaranje
tradicije i neku vrstu mijenjanja psihološko-mentalitetskog koda
našeg naroda, dok bi opredjeljenje za Istok značilo niži ekonomski
standard i život u potpunom okruženju suprotne civilizacije.
Nova ruska emigracija u Srbiji
– Rusi su registrovali više stotina firmi u Srbiji u posljednjih
mjesec dana, Er Srbija još uvijek leti za Rusiju. Ogroman broj Rusa
(umjetnika, intelektualaca, novinara, naučnika) je emigrirao (tzv.
moralna imigracija), mnogi kažu da je egzodus mnogo veći nego onaj
nakon Oktobarske revolucije. Rusija je sve izolovanija i sigurno će
tolerisati ,,usklađivanje spoljne politike Srbije sa politikom EU“.
Beograd i Moskva su u dosluhu. Moskva neće tako lako ispustiti taj
jedini kanal prema Zapadu -kaže Biserko. |
