|
Važnost Balkana
"Kako sam se tokom proteklog desetljeća iznova i iznova vraćao na
Balkan u ulozi člana Senatskog odbora za vanjske odnose, stekao sam
uvid u to kako je regija – mjesto gdje često počinju globalni sukobi
– ključna regija za Sjedinjene Države i sve više bojno polje između
američkih i ruskih interesa.
Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu, senatorica iz New Hampshirea
Jeanne Shaheen – druga čelnica Senata za Balkan – i ja počeli smo
raspravljati o važnosti kongresnog putovanja na Balkan. Dok smo
gledali naše druge kolege s fokusom na Ukrajinu kako hodočaste u
Poljsku i Baltik, znali smo da sljedeća meta Rusije možda neće biti
država NATO-a, već zapaljivi skup malih zemalja u jugoistočnom uglu
Europe.
Balkan je sada više od dvadeset godina daleko od niza ratova iz
1990-ih, ali tamošnji mir održavaju na okupu krhke niti, a kako
uspjeh Ukrajine u ratu čini Putina sve očajnijim, on će se
vjerovatno okrenuti Balkanu – gdje ima utjecaj i opunomoćenike – da
pokuša napraviti probleme Europi i Sjedinjenim Državama.
Srbija - Hoćete li nastaviti da igrate za obje strane?
Naša prva stanica bio je Beograd, Srbija. Tokom godina razvio sam
odnos s moćnim predsjednikom zemlje Aleksandrom Vučićem – često
ručamo kada on dolazi u Washington. Kad smo stigli u predsjednički
ured, srdačno je pozdravio našu delegaciju. Ni Shaheen ni Tillis
nikada nisu upoznali Vučića, pa sam naš susret započeo tipičnim,
dugim nizom diplomatskih opaski o dugom prijateljstvu između naša
dva naroda. Dvije minute nakon mog uvodnog monologa Vučić me
prekinuo.
“Chris, Chris Chris... mi se predobro poznajemo. Prestani sa
formalnostima. Šta želiš znati? Reći ću ti."
“OK, Aleksandre”, odgovorio sam pomalo uzrujano. “Želimo znati ovo –
hoćete li stati uz demokratske nacije i sankcionirati Rusiju ili
ćete nastaviti igrati na obje strane?”
To nas je uvuklo u dug i iskren razgovor o historijskoj želji Srbije
da, kako kažu na Balkanu, sjedi na dvije stolice. Jednoj u Evropi i
jednoj u Rusiji. Vučić je godinama vješto upravljao tom ravnotežom,
ali sada ga je invazija Ukrajine natjerala na tačku odluke. Europska
unija – u kojoj Srbija želi postati – više neće pustiti Vučića da
sjedi na obje stolice. Morat će birati, a Vučića smo tokom sata
gurali na nekoliko kratkoročnih koraka koje je mogao napraviti prema
pravom izboru.
"Nazovi me za šezdeset dana", rekao nam je kad je sastanak prekinut.
“Provjeri jesam li učinio ono što sam ti rekao da ću učiniti.”
"Dogovoreno", rekao sam mu.
BiH - Sjedili smo iznenađeni i slušali kako se predsjednici
vrijeđaju
Tokom svojih brojnih putovanja po regiji, desilo se da nikad nisam
bio u jednom od najčarobnijih balkanskih gradova – Sarajevu.
Smješteno u maloj dolini u Dinarskim Alpama, Sarajevo je očaravajuća
mješavina austro-ugarske i osmanske arhitekture, koja predstavlja
dvije kulture koje i dalje privlače u ovaj međunarodni grad. Krećući
se gradom, možete vidjeti dokaze njegove nasilne i nedavne
prošlosti. Rupe od metaka uz glavnu gradsku prometnicu, nazvanu
"Aleja snajpera" jer je bila obrubljena srpskim snajperskim
postajama koje su pucali na Bošnjake koji su se kretali po
opkoljenom gradu.
Niska naoblaka odgodila je naš let za Sarajevo iz Beograda u srijedu
ujutro, pa smo do dolaska morali preskočiti jutarnje sastanke i
krenuti pravo na najvažniji angažman u danu – susret s tri
predsjednika Bosne i Hercegovine . Naš izvrsni ambasador, Michael
Murphy, brzo nas je izvijestio u vožnji kombijem od aerodroma, te
smo s njim izradili strategiju kako pristupiti sastanku.
Otkako je prije više od dvadeset godina potpisan Daytonski mirovni
sporazum, najteže je održati mir u Bosni. Dok je većina država
stvorenih nakon raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih imala jednu
dominantnu etničku skupinu, granice Bosne uključivale su veliku
populaciju Srba, Hrvata i Bošnjaka - muslimana.
Dakle, Daytonski sporazum zahtijevao je formalni sporazum o podjeli
vlasti u kojem bi izvršna vlast uključivala tri predsjednika – po
jedan koji bi predstavljao svaku skupinu. Neko vrijeme su tri
predsjednika nevoljko nalazila kompromis koji je nužan kako bi nova
nacija ostala u funkciji. Ali u posljednje vrijeme, ponajviše zbog
tvrdoglavosti i separatističke retorike predsjednika bosanskih Srba
Milorada Dodika, tročlana izvršna vlast zapala je u krizu,
nesposobna donositi bilo kakve odluke.
Kao rezultat toga, Dodik je, uz podršku Rusije, počeo planirati
uspostavljanje vlastitih vladinih institucija samo Srba. To bi moglo
dovesti do građanskog rata i katastrofe za regiju – upravo onakav
haos za koji bi Putin navijao i raspirivao.
Naša priprema za sastanak ispostavila se prilično nevažnom. Od
ulaska, Dodik i hrvatski i bošnjački čelnici više su bili
zainteresovani za međusobnu svađu nego za stvarni dijalog s nama.
Sjedili smo razjapljenih usta dok su se oni vrijeđali i iznosili
pritužbe, očito zainteresirani samo za pogoršanje postojeće krize.
Dali smo sve od sebe da im objasnimo kako se Amerika dugo borila s
istim problemima s kojima se Bosna bori – obje naše nacije su
multikulturalne i dijele vlast između jake nacionalne vlade i jakih
državnih vlada. Ali jedva su nas slušali, a mi smo napustili
sastanak duboko zabrinuti za kratkoročnu stabilnost ove važne
zemlje.
Dok smo se pripremali za konferenciju za novinare nakon sastanka,
službenica za medije američke ambasade rekla nam je da imamo dvije
osjetljive moguće teme koje treba pokrenuti u iščekivanju pitanja
bosanskohercegovačkih medija.
Prvo je označila da je na audiozapisu uvoda na sastanku snimljeno
jedno od nas kako Dodiku, koji je predmet američkih sankcija, kaže:
"Drago mi je vidjeti te, predsjedniče Dodik." Bila je zabrinuta zbog
konotacije sugeriranja da je "dobro" vidjeti nekoga na američkom
popisu sankcija. Nasmiješili smo se i rekli joj da nema razloga za
brigu.
Drugo, rekla nam je da bismo mogli dobiti pitanje o tvrdnji koju je
Dodik nedavno iznio – da ga SAD i Britanija planiraju kidnapovati i
zaključati u podrum bez prozora. Nasmijali smo se – a onda shvatili
da je doista ozbiljna.
"Kako bi bilo da pristanemo na jednu riječ odgovora na to pitanje
ako se pojavi", rekao je Tillis. - "Apsurdno."
Dok nam je u Srbiji cilj bio diplomatski napredak u ciljevima važnim
za Sjedinjene Države, ovdje je bilo jasno da će naša misija biti
uglavnom utvrđivanje činjenica.
Senatorka Shaheen, senator Tillis i ja proveli smo ostatak našeg
putovanja razgovarajući o implikacijama našeg sastanka s
predsjednicima i našim drugim angažmanima u Sarajevu, i počeli
smišljati strategiju kako bi se Kongres mogao pozabaviti rastućom
krizom stabilnosti u Bosni.
Kosovo - Dva zadatka
Priština je jedan od mojih omiljenih gradova na svijetu. Kosovo je
mlada zemlja na dva načina: prvo, sama država ima samo trinaest
godina, a uspostavljena je kao posljednja od novih
postjugoslavenskih država; drugo, stanovništvo je također vrlo
mlado, s više od 65% Kosovara mlađih od trideset godina. To malom
glavnom gradu daje energičnu atmosferu kojoj se duboko divim.
U Prištini smo imali dva primarna zadatka. Prvi je bio revidirati
program obrade afganistanskih izbjeglica koji djeluje iz kampa
Bondsteel, baze američke vojske južno od Prištine, te izraziti
zahvalnost svim pripadnicima američkih službi i civilima koji žive i
rade u teškim uvjetima.
Sjedinjene Države pružile su važnu moralnu i političku potporu
Kosovu prilikom uspostavljanja neovisnosti, a prijateljstvo između
naša dva naroda je duboko. Dakle, kada smo zamolili Kosovo da ugosti
afganistanske izbjeglice dok čekaju provjeru i pregled prije ulaska
u Sjedinjene Države, Kosovo je brzo prihvatilo.
Većina izbjeglica već je napustila kamp Bondsteel. Preostalo je samo
oko 75 - osoba koje su označene u početnoj provjeri i zahtijevaju
naknadni pregled. Ali za 75, ovo su nervozna vremena. Gledali su
stotine izbjeglica kako napuštaju Camp Bondsteel za nove živote u
Americi, a svaki put kada autobus krene, njihova imena se ne
prozivaju.
Za neke, njihova prošlost može značiti da nikada neće biti primljeni
u SAD. Razgovarao sam s čovjekom koji je mjesecima u kampu Bondsteel
sa svojim 13 i 14-godišnjim sinovima. Blisko je surađivao s
američkim snagama u Afganistanu, tečno je govorio engleski i
objasnio mi je kako je teško cijeli život biti u limbu.
“Moja djeca pate, ne znajući možemo li ikada otići”, rekao mi je.
“Šta ako ne možemo stići u Ameriku? Nije sigurno da se vratimo u
Afganistan. Šta nam je činiti?"
To je pitanje na koje mu nisam mogao odgovoriti.
Naš drugi zadatak bio je prenijeti snažnu poruku novoj kosovskoj
vladi u našim sastancima s mladom predsjednicom Vjosom Osmani i
aktivistom koji je postao premijer Albinom Kurtijem. Kosovo bi
željelo ući i u NATO i u Europsku uniju, ali da bi se to dogodilo,
Srbija i Kosovo moraju postići sporazum u kojem oboje priznaju
pravno postojanje druge države. Dijalog u tom pravcu je u toku, ali
ni srpska i kosovska vlada nisu postigle dovoljan napredak, a u
posljednje vrijeme Kurtijeva vlada je posebno tvrdoglava u
održavanju pregovora.
Na oba sastanka, Shaheen, Tillis i ja bili smo rigorozno dosljedni u
našoj poruci o potrebi da se vratimo u ozbiljne razgovore sa
Srbijom. Po mnogim domaćim stvarima lako bismo se našli na
različitim stranama. Ja sam progresivni demokrat, senatorka Shaheen
je umjereniji demokrat, a senator Tillis je konzervativni
republikanac. Putovao sam mnogo puta sa Shaheen, ali ovo je bio prvi
put da nas troje radimo zajedno u inozemstvu. Naša hemija je bila
prirodna, a u našim sastancima s Kurtijem i Osmanijem, mislim da su
oboje bili zatečeni koordiniranom dvostranačkom porukom.
U subotu ujutro, krenuo sam na aerodrom na let kući, duboko zabrinut
za budućnost Bosne. Kako nam je naš ambasador rekao dok smo bili u
Sarajevu, “ako počne nasilje u Bosni, bit će uvučen cijeli region”.
Drago mi je da smo senatorka Shaheen, senator Tillis i ja dogovorili
oformiti dvostranački tim koji će raditi na ovoj potencijalnoj
krizi. Unatoč predznacima u Bosni i Hercegovini, napustio sam regiju
s nadom da je – uz pomoć kontinuiranog kongresnog angažmana – možda
ovo trenutak kada se Srbija može pridružiti Evropi u čvršćoj
politici prema Rusiji. To bi bio sjajan razvoj za Sjedinjene
Države.", završava Murphy opis svog balkanskog putovanja.
Senatori Murphy, Shaheen i Tillis na Balkanu su boravili 19-23.
aprila 2022.
Uloga Kongresa u vanjskoj politici SAD
Jedna od ključnih obaveza Kongresa je nadzor rada izvršne vlasti,
uključujući diplomatskih aktivnosti State Departmenta. Iako
predsjednik ima široka ovlaštenja kada je u pitanju vanjska
politika, Kongres može ograničiti njegov prostor za rad kontrolom
budžeta i istragama.
Unutar Kongresa, Senat, ili vrhovni dom, ima značajan uticaj na
vanjsku politiku jer glasa o potvrđivanju predsjedničkog
vanjskopolitičkog kadra, uključujući ambasadore, te daje saglasnost
za međunarodne ugovore, kao što je bio slučaj sa nuklearnim
sporazumom sa Iranom. Stoga, nije slučajnost da su mnogi Državni
sekretari, američki ekvivalenti ministra vanjskih poslova, nekada
služili kao senatori.
Održavanje saslušanja u Kongresu i međunarodne posjete pružaju
priliku senatorima da se bolje informišu o svom radu. Međunarodne
posjete, kao prošlosedmična BiH, daju im priliku da na terenu
direktno razgovaraju ne samo sa političarima, nego i osobljem
ambasade, vjerskim liderima i ključnim građanima. |
