Danas stavljam vijenac na mezarju Stražište u znak
sjećanja na žrtve genocida u Višegradu. Ovaj izvještaj sam
realizirao u saradnji sa Institutom za istraživanje zločina protiv
čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu te
Instituta za istraživanje genocida iz Kanade, a bosansko-američkog
Instituta genocida i edukacijskog centra iz Čikaga. Koristim ovu
priliku da im se zahvalim im na podršci. Posebno zahvaljujem prof.
dr. Smail Čekiću za njegovo pažljivo planiranje i pomoć.
U maju 2012. godine, šezdeset duša je ukopane na
Stražištu. Njihovi ostaci su ekshumirani iz rijeke Drine i jezera
Perućac u augustu 2010. U to vrijeme, popravci na obližnjoj brani
izazvali su pad vodostaja rijeke. Stoga je postalo moguće po prvi
put, a možda i posljednji, naći žrtve koje su ubijene na osmanskom
mostu i bačene u rijeku 1992. godine.
Možda su počinitelji mislili da su sakrili dokaze
o njihovim zločinima jednom i zauvijek. Međutim, zahvaljujući
herojskim naporima Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine i
Međunarodne komisije za nestale osobe, kosti žrtava pronađene su u
koritu rijeke. Znam to jer sam se pridružio vladinom timu za
ekshumaciju i sam sam svjedok otkrića ljudskih ostataka. To su bili
vrlo žrtve koje su ukopane na Stražištu, a u čije sam sjećanje došao
danas u Višegrad.
Važno je napomenuti da su brojni građani nesrpske
nacionalnosti u Višegradu pretrpjeli mnoge zločine za vrijeme
genocidne agresije 1992-1995. U dva navrata bošnjačke žene, djeca i
starci su potrpane u kuće koje su nakon toga spaljene do temelja.
Oni su nestali u plamenu. Ovi slučajevi ostat će zapamćeni kao
tragedije u Pionirskoj ulici (14. juna 1992) i Bikavac (27. juni
1992).
U slučaju presude dvojici počinitelja, predsjednik
MKSJ, sudac Patrick Robinson je napisao da je "U isuviše dugoj,
tužnoj i jadnoj povijesti čovjekove nehumanosti prema čovjeku,
požari u Pionirskoj ulici i Bikavacu moraju imati visoki rang.
Potkraj dvadesetog stoljeća, stoljeća obilježeno rata i krvoprolića
na kolosalnih razmjera, ovi strašni događaji se ističu po svojoj
pokvarenosti, radi očitog umišljaja i pripreme, kroz zamke i
zaključavanje žrtve u dvije kuće, što ih je učinilo bespomoćnim u
buktinji koja je uslijedila, a za stupanj boli i patnje nanesene
žrtvama, kao što su živa spaljena. Postoji jedinstvena vrsta
okrutnosti i sakrivanja tragova pojedinih žrtava koja podižu zapravo
stepen ozbiljnosti koji se pripisuje ovim zločinima."
U Višegradu su se nalazili i najzloglasniji
pritvorni centri i kampovi za silovanja. Također, najveći postotak
žrtava u Višegradu bili su žene i djeca.
Danas se sjećamo višegradskih žrtava, kao što se
sjećamo žrtava srebreničkog genocida iz jula 1995 . godine, kao i
prijedorskih žrtava iz poznatnih ratnih logora u Omarskoj, Keratermu
i Trnopolju. Sjećamo se i brojnih drugih žrtava ratnih zločina od
Bihaća do Sarajeva, od Mostara do Bijeljine.
Danas mi osuđujemo politiku negiranja genocida u
Višegradu i entitetu Republika Srpska, danas na mezarju u Stražištu.
Ono se oslikava u poruci na mezarju gdje stoji: “U sjećanje žrtvama
višegradskog genocida: Neka istina dovede do pravde.”
Želimo odati priznanje građanima i aktivistima
koji su podigli ovaj memorijal i uredili mezarje, kako bi ono
govorilo istinu o genocidu. Ti građani su nas inspirirali zato što
su oni ostavili svoja srca otvorenim i nadu da će istina dovesti do
pravde. Zahvaljujemo im na hrabrosti, a našim dolaskom ovdje mi
stajemo uz njih i branimo pravo svih izbjeglih i raseljenih lica na
povratak u njihove kuće bez straha od zastrašivanja, proganjanja i
diskriminacije.
Izražavamo nadu za budućnost i jedinstvenu
multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu, koja će funkcionirati kao
demokratsko društvo, poštujući vladavinu prava i uz punu integraciju
sa regijom. To dugujemo i žrtvama genocida u Višegradu.
S poštovanjem,
David Pettigrew, doktor nauka,
Profesor filozofije, Southern Connecticut State
University,
Nadzorni odbor - Yale University Genocide
Studies Program,
Međunarodni tim eksperata Instituta za
istraživanje genocida u Kanadi
Bosansko-američki Insitut i edukacijski centar
o genocidu u Čikagu |