"Počeo sam se suočavati sa svojim ratnim traumama zbog svoje djece,
i vremenom sam počeo praštati svojim bivšim neprijateljima", kaže
ovaj otac četvero djece. "Nisam htio da mi djeca odrastu mrzeći bilo
koga."
2002. godine Karačić se pridružio nevladinoj
organizaciji Centar za nenasilnu akciju (CNA), koja djeluje na
području cijele bivše Jugoslavije. CNA organizira seminare i
radionice za obuku ratnih veterana, te promovira nenasilje i
izgradnju mira.
Karačić je jedan od onih bivših vojnika koji, iako
dojučerašnji neprijatelji, danas zajedno rade na rješavanju problema
koji ih muče, kao što su uskraćene penzije i nezaposlenost.
Početkom devedesetih u BiH su se jedna protiv
druge borile tri vojske - Vojska Republike Srpske (VRS), Armija BiH
(ABiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO). U periodu od 1991. do 1995.
godine, u bivšoj Jugoslaviji je u sklopu različitih oružanih
formacija bilo preko 500,000 ljudi.
Nakon što je 1995. godine rat u Bosni i
Hercegovini zaustavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, dotadašnje
vojne vormacije su rasformirane i uspotavljena je zajednička vojska.
Tim zajedničkim oružanim snagama mnogi ratni
veterani pridružili su se kao profesionalni vojnici. Oni koji to
nisu učinili suočili su se sa problemima pri zapošljavanju, uglavnom
zbog postojećih predrasuda prema bivšim vojnicima kao eksponentima
nacionalističkih ideologija koji su za vrijeme rata bili spremni da
daju život za svoja uvjerenja.
Na zajedničkom protestu koji je u Sarajevu održan
početkom februara, bivši neprijatelji okupili su se kako bi
zahtijevali penzije na koje, kako tvrde, svi oni imaju pravo.
Protest je bio odgovor na amandmane zakona o
službi u državnim oružanim snagama, usvojene u septembru prošle
godine, kojima je propisano da vojsku ne može služiti niko stariji
od 35 godina.
Odmah po usvajanju tih amandmana, otpušteno je
1,400 vojnika, kojima je rečeno da nema dovoljno sredstava u
državnom budžetu za njihove penzije, što znači da su ostali ne samo
bez posla, već i bez prava na nadoknadu.
"Mi smo se ujedinili zahvaljujući našim
političarima", kaže Slavenko Dodik, bivši pripadnik HVO-a koji je
došao u Sarajevo kako bi učestvovao u protestu. "Svi smo mi u istoj
situaciji - i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci."
Sead Trako, veteran Armije BiH, bio je u sastavu
oružanih snaga post-dejtonske Bosne i Hercegovine sve dok nije
otpušten prošle godine.
"Ovaj problem sa penzijama i otkazima ujedinio je
muškarce i žene iz sve tri vojske koje su se borile jedna protiv
druge u posljednjm ratu", kaže on. "Oni zajednički zahtijevaju svoja
prava. Ovo je prvi put da se nešto takvo dešava u BiH, što znači da
ljude najviše mogu ujediniti siromaštvo i nevolje."
Bivši pripadnik VRS-a, Darko Topić iz Prijedora,
našao se tokom protesta u Sarajevu rame uz rame sa Trakom i Dodikom.
On je čitav rat proveo u sastavu VRS-a, a zatim
pet godina u oružanim snagama BiH, da bi prošle godine bio otpušten.
"I ja imam pravo na penziju, baš kao i moje
kolege", kazao je Topić. "Mi smo trenutno u veoma teškom položaju,
jer nemamo od čega da živimo. Imamo porodice, djecu, kredite, naša
djeca se moraju školovati i ići kod ljekara."
Topić kaže da je u više navrata pokušavao da nađe
neki drugi posao, ali bez uspjeha.
"Za vrijeme rata vojnici iz sve tri vojske bili su
izmanipulirani, a nama se manipulira i sada", kaže on. "Ponosan sam
na činjenicu da sam u ratu bio pripadnik VRS. Također poštujem bivše
vojnike iz druge dvije vojske, jer smo svi iskusili užase rata, pa
ipak znamo da nemamo drugog izbora nego da živimo zajedno."
Iako su državni zvaničnici obećali da će učiniti
sve što je u njihovoj moći da osiguraju novac za vojne penzije, još
uvijek ništa nije učinjeno po tom pitanju.
"Ljudi često zaboravljaju to da su - iako je na
svim stranama bilo i dobrovoljaca - mnogi vojnici bili regrutirani
mimo svoje volje i nisu imali izbora nego da se pridruže jednoj od
vojski", rekao je Karačić, koji se sa bivšim vojnicima VRS-a prvi
put susreo prije devet godina, na jednom sastanku koji je CNA
organizirao u Rudom.
"Bilo me je strah tih ljudi", kaže on. Ali, ta
početna sumnjičavost je u međuvremenu nestala, i mnogi od njegovih
nekadašnjih neprijatelja su mu danas prijatelji.
"Mi gradimo međusobno povjerenje", nastavlja
Karačić. "Ja obilazim udruženja vojnika na sve tri strane i do sada
nije bilo neugodnih situacija."
Karačić dodaje i da sada često ide u Republiku
Srpsku, te da ga srdačnost ratnih veterana VRS-a ponekad prijatno
iznenadi.
"Nekoliko puta se desilo da su mi bivši pripadnici
VRS-a, nakon što su čuli da sam bio vojnik Armije BiH i član
specijalne policije u Sarajevu, stisnuli ruku i rekli: "Evo konačno
jednog koji ne tvrdi da je za vrijeme rata bio samo kuhar u
vojsci!", kaže on.
Ali, u Bosni i Hercegovini ima i mnogo onih koji
ne žele da grade mostove prema bivšim neprijateljima.
"Kada osudite zločine koje su počinili pripadnici
vašeg naroda, i kada prevaziđete mržnju prema pripadnicima ostalih
naroda, tada vas se odriču političari i nacionalisti iz vaših
redova", kaže Adnan Hasanbegović, aktivista CNA iz Sarajeva. "Ali
ako ne osudimo te zločine, ostavićemo teško breme na leđima svoje
dece."
Upravo zbog toga što su bili svjedoci ratnih
užasa, objašnjava on, veterani mogu odigrati značajnu ulogu u
procesima koji vode ka pomirenju.
"Solidarnost i empatija su preduslovi za pomirenje
među običnim ljudima", kaže Hasanbegović. "Samo oni koji suosjećaju
sa patnjama drugih mogu zaista početi praštati. A upravo to čine
bivši vojnici na sve tri strane."
Karačić kaže da razumije zbog čega je ljudima
ponekad teško da prihvate značaj pomirenja.
"U početku nisam mogao da shvatim taj koncept",
kaže on. "Kako da se pomirim sa svojim bivšim neprijateljima, onima
koji su pucali na mene i ubijali moje prijatelje? To je bila moja
inicijalna reakcija. Ali sada na pomirenje gledam iz drugog ugla.
Znam da ne moram voljeti svoje bivše neprijatelje i biti blizak s
njima, ali možemo svi živjeti zajedno u miru i ne biti prijetnja
jedni drugima", dodaje on.
"Ne moram ih se bojati, niti se oni moraju bojati
mene. Ova zemlja pripada svima nama i jako je važno da se možemo
slobodno kretati i raditi, bez ikakvog straha od svojih susjeda."
Ovaj tekst je dio projekta Priče iz tranzicije,
koji podržava Holandska vlada. |
