|
Stjepan Mesić
Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike
Hrvatske (što je u susjedstvu javna politička funkcija sa plaćenim
uredom), održao je tribinu o ulasku Hrvatske u EU i šansama za BiH,
pred auditorijom kojeg je činilo više od 300 građana Bihaća.
Uz pomoć kolega novinara, nakon konferencije, od
Mesića smo dobili detaljne odgovore i obrazloženja za njegov
optimizam i bezrezervno povjerenje u EU. To nas je malo iznenadilo.
Budući da je Mesić u Predsjedništvu doživio raspad zajednice
Jugoslavije, očekivali smo od njega više skepticizma o novoj
zajednici zemalja. No, Evropsku uniju bivši predsjednik dočekuje
raširenih ruku.
Prepoznajmo resurse
Zbog najava iz EU, podizanja starosne dobi za
penzionisanje, mnogi u Hrvatskoj strahuju da tek sad slijedi
robovanje kapitalizmu. Da li se Vi s tim slažete?
– Nema mjesta za strahovanje, jer vi imate ljude
koji žele nastaviti dalje raditi, a imate i one koji su toliko
izraubovani da ne mogu raditi ni do 65 godine. Dakle, različiti su
interesi, sveučilišni profesor sa 65 može najviše pridonijeti, sa
iskustvom i znanjem puno toga može napraviti, ali mora ići u
mirovinu. Ljudski život u ovom novom vremenu je produžen, radni
vijek je produžen i vjerojatno će do toga doći i u Hrvatskoj, ali u
ovom momentu nismo u poziciji da to pitanje rješavamo. Najvažnije u
ovom momentu je trud da stvorimo nova radna mjesta koja stvaraju
nove vrijednosti. Administraciju je lako stvoriti, ali ko će je
hraniti ako nemamo proizvodnih radnih mjesta? Moramo da se
organiziramo i prepoznamo resurse, da se osigura da radnik adekvatno
bude nagrađen, da onaj koji ulaže ovdje otvara nova radna mjesta, a
otvoriće ih ako od toga ima koristi, profita. Interes radnika,
interes ove regije je da interes ima i onaj koji ulaže.
Može li se vjerovati bankama?
– Danas imate primjer u novinama da jedna banka
sav svoj profit izvozi iz Hrvatske, dok druga banka izvozi 50 posto,
a pola ulaže u Hrvatsku. No, većina ih izvozi sve. A zašto? Zato što
naše banke nisu više naše, i one rade za svoju kuću, eventualno
državu. Zato je važno da sada, kada ozbiljni ljudi preuzimaju uzde
politike, budu toga svjesni i da ne daju sve u bescjenje kao što je
to nekada išlo. Znamo kako je sve završilo katastofalno, kada su
ljudi kupili naše firme, radnike bacili na ulicu, a rasprodali
supstancu.
Bosnu i Hercegovinu na Evropskom putu priječe
mnogi unutrašnji faktori, o kojima Vi imate zanimljive observacije?
– Bosna i Hercegovina mora dobiti mehanizme, koji
moraju imati za cilj standard Evropske unije. Da bi se došlo do tih
mehanizama, u Bosni i Hercegovini moraju postojati ljudi na vlasti
koji grade BiH, a ne da od jednog dijela zemlje prave državu. A to
je samo iluzija, Bosna i Hercegovina mora opstati kao država, nema
šanse za njeno razbijanje. Imate onih koji kažu: "Čekaj, Srbija je
ostala bez Kosova, pa hajdemo se namirit na Bosni i Hercegovini.” To
ne može biti točno, jer imamo to u primjeru Njemačke. Ta jedna
kulturna nacija, u momentu kada nisu imali nijednog nepismenog
građanina, krenula je za Hitlerom ostvariti jednu nemoguću misiju,
prihvatili su osvajati svijet. Nisu uspjeli, ali je Njemačka
doživjela katarzu, danas prednjače i u evropskom udruživanju i u
demokraciji, za razliku od susjedne države, koja je krenula
nedostižnim ciljevima stvaranja velike Srbije. Eh, sada i oni moraju
da dožive katarzu, jer nismo im mi izabrali Miloševića, njega je
Srbija izabrala, zato moraju prihvatiti ono što je prihvatila i
Njemačka nakon Hitlera, mora snositi svoje posljedice.
Može li međunarodna zajednica povesti BiH ka
Evropskoj uniji?
– Ona to mora, jer ulaskom Hrvatske u Evropsku
uniju, samo je napravljen jedan korak a poslana je poruka regiji da
nije završen proces evropskog udruživanja. To se mora dogoditi sa
svim zemljama naše regije. Svijet je sad zaokupljen nekim kriznim
žarištima koja su izvan Evrope, ali će se sada morati okrenuti i ka
Evropi, jer ne može biti združivanja u Evropi, a uz to razbijena
Bosna i Hercegovina. To jednostavno ne može biti.
Hoće li trgovinska razmjena između naših zemalja
opstati u istom obimu, s obzirom da Hrvatska izlazi iz CEFTA-e, a
Bosna i Hercegovina mora zadovoljiti evropske standarde?
– Bosna mora biti spremna za evropske standarde,
mora se spremiti kao što smo se i mi u Hrvatskoj morali spremiti.
Ali, međunarodni faktor morat će odigrati veću ulogu. Mi sad imamo
primjere gdje Hrvatska svoja sporna pitanja sa Slovenijom, iz domena
politike, prebacuje na područje evropskog zakonodavstva i tamo će se
riješiti. Potpisali smo i jedan memorandum po kojem će se riješiti i
pitanje štediša Ljubljanske banke. I opet, jedino primjenom prava,
pitanja se rješavaju. Međunarodna zajednica mora izvršiti pritisak,
da oni koji ne prihvaćaju realnost, a Bosna i Hercegovina je čvrsta
realnost, ne mogu imati odgovorne pozicije u BiH. Takvi moraju otići
sa scene. Ashdown je nekada to dosta efektno rješavao.
Veliki trud
Ove sedmice je obilježena godišnjica ubistva
srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Šta mislite o Srbiji nakon
njega?
– Srbija je nakon Đinđića izvršila jednu veliku
policijsku ofanzivu, oko 11.000 ljudi je bilo uhapšeno, da bi se
došlo do grupacije koja je sudjelovala u uklanjanju premijera,
premijera koji je bio na evropskom putu. Želeći prilagoditi Srbiju
evropskim standardima, zasmetao je određenim krugovima. Izvršioci
njegovog ubistva jesu uhvaćeni, ali mislim da naredbodavci još nisu.
Od prvobitnog zamaha, nakon Đinđića, Srbija je došla u jedan zastoj
ka EU, to se vidjelo i po rezultatima njihovih izbora, ali ni sa
njima nije sve riješeno. Sada je na Beogradu da šalje poruku i u
Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, poruku da nema imperijalne Srbije,
velike Srbije, velike Hrvatske ili Albanije. Moramo se suočiti sa
činjenicom da one države koje postoje oko nas, da su one tu
definitivno. Susjeda ne biramo, ali možemo sa njim da živimo u miru.
Srbija i Hrvatska su potpisnici Dejtonskog
sporazuma, a kod nas još ne postoji konsenzus za kreiranje novog
ustava. Mogu li Srbija i Hrvatska pomoći?
– Hrvatska je bila garant da Bosna i Hercegovina
ostane jedinstvena i cjelovita, u tome je i Srbija bila garant. U
smislu da se jedan dio BiH želi odvojiti, na što sam se jednom
referirao, mi bismo poštovali svoju garanciju. Ali, danas to
garantuje NATO i nema mogućnosti razbijanja BiH. A oko tog velikog
truda, da se donese novi ustav, tu međunarodna zajednica mora
pomoći. Bez njenog pritiska to neće ići. |
