Nakon što je predsjednik RS Milorad Dodik otvoreno odbio da potpiše
reformsku agendu za BiH, kako bi zemlja prosperirala i napredovala
ka EU, i nakon što je komesar za proširenje Johannes Hahn otkazao
posjetu Sarajevu, zemlja se našla u velikoj krizi. ” To znači i da
je njemačko-britanska inicijativa za BiH propala, smatra bivši
visoki predstavnik i međunarodni medijator u BiH Christian
Schwarz-Schilling.
Deutsche Welle: Gospodine Schwarz-Schilling. Dodik je otvorio karte
i jasno pokazao šta ne želi. Šta će sada poduzeti međunarodna
zajednica?
Christian Schwarz-Schilling: Najprije će se morati sabrati i
analizirati novu situaciju i razmisliti koje korake poduzeti. Jer
radi se o velikoj krizi. Najvjerovatnije će i posjeta kancelarke
Angele Merkel, koja još nije potvrđena, biti dovedena u pitanje.
Kakvu bi poruku ona sada trebala da prenese, kada je sve što je EU
dogovorila u BiH palo u vodu? Šta će se desiti sa privredom,
ekonomskim i finansijskim razvojem u BiH? Kao i Federacija BiH i
Republika Srpska stoji pred bankrotom do kojeg bi moglo doći u
kratkom roku. Od velike važnosti je bilo da EU pomogne zemlji ali
ovim postupkom je ta pomoć otpala. Šta će reći ljudi, koji su do
sada sve mirno posmatrali, nakon što su se podigli 7. februara
prošle godine? U tom smislu postavlja se pitanje, šta će sada biti
sa BiH? Međunarodna zajednica mora shvatiti da dosadašnjom politikom
ništa neće promijeniti i da će ili izbiti teški nemiri ili će
narednoj generaciji biti prepušteno da rješava probleme u ovoj
zemlji.
Međunarodna zajednica ima snažan mehanizam u svojim rukama. To su
Bonske ovlasti. One su upravo zadržane da bi se mogle upotrijebiti u
vanrednoj situaciji. Zbog čega EU i SAD oklijevaju da posegnu za
njima i nametnu rješenje za BiH i njen put ka EU?
Nemojte to pitati mene. Ja sam ih želio primjeniti kada sam bio
visoki predstavnik u različitim situacijama. Neke sam zaista uspio
sprovesti ali tada je postojala snažna politička volja u Briselu da
se ukine OHR. A onda je postalo jasno da se mjere intervencije u BiH
mogu sprovesti samo ukoliko postoji OHR, jer se shodno tome mogu
koristiti i odgovarajuće odluke Vijeća sigurnosti. Sada bi se te
ovlasti mogle ponovo aktivirati. Jer ono što se radilo proteklih
godina, bilo je smanjenje mogućnosti djelovanja OHR-a, do njegove
potpune neučinkovitosti i nedjelotvornosti.
Trenutno je u toku konferencija PIC-a. Svi su mislili da će
bh-političari potpisati novu evropsku inicijativu čime bi ona
stupila na snagu. Visoki predstavnik Inzko je još prekjučer rekao:
“Prihvatimo se sad posla, zasučimo rukave!” Ali to se odnosilo na
vrijeme prije nego je došlo do katastrofe, prije nego je postala
vidljiva. Kako će PIC reagovati, znaću tek večeras.
Kako je Dodik mogao tako otvoreno odbaciti da potpiše reformsku
agendu?
To morate pitati Dodika. Moje mišljenje je da on zapravo ne želi put
u Evropu. Pošto je ugrožen njegov opstanak na vlasti zbog problema
sa većinom u vlastitom parlamentu, Dodik se odlučio da stavi kamen
blokade na put reformi.
On ne može postupiti drugačije, jer se sada samo na ovaj način mogao
zatvoriti evropski put Bosne i Hercegovine. Iz svega toga proizilazi
da on u BiH ima posve druge ciljeve. Za Srebrenicu i dalje tvrdi da
nije bilo genocida, da on ostaje pri tome i da će to uvijek glasno
ponavljati. To su tonovi, koje iznosi sada u 2015. godini, 20 godina
nakon genocida.
To govori u prilog pretpostavci da on ima namjeru da blokira. Da li
je ova blokada usaglašena sa Rusijom, ne znam. Dodik je bio jedini
koji je učestvovao na paradi 9. maja u Moskvi, kada je obilježen
kraj 2. svjetskog rata i na odgovarajući način je primljen od strane
Putina. Sve ovo puno snažnije upućuje na slutnju da tu postoji
odgovarajuća alijansa.
Ne znam da li bi Dodik inače imao hrabrosti da tako postupi, jer
Srbija nije momentalno zainteresovana za napetosti sa RS-om u BiH,
koju Dodik 2018., kako je sam rekao, želi da proglasi nezavisnom.
Znači li to kraj inicijative Steinmeier-Halmond?
Momentalno to ne znači ništa drugo do kraj britansko-njemačke
inicijative za BiH. |