Predsedavajući Predsedništva BiH Mladen Ivanić i predsednik Republike Srpske Milorad Dodik pokušali su, kao i minulih godina, grubim falsifikatima da od agresora naprave žrtvu, a kalemegdanski fašistički roto-proizvod Večernje novosti objavio je 3. maja, nimalo slučajno, intervju sa nepravosnažno osuđenim zlikovcem Radovanom Karadžićem, koautorom nasrtaja na Sarajevo i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu.

Zabranjena je, potom prikrivena, a danas neutralisana istina o obračunu u Dobrovoljačkoj koju je izgovorio komandant JNA u Bosni i Hercegovini general Milutin Kukanjac: "Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol'ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela... Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. Novosti nisu smjele, Politika - ma ni govora. Televizija Srbije - ma ni govora. Radio Beograd - ma kakvi. Do dan-danas”, izgovorio je 1994. general Kukanjac.

Ostale su laži, nerealizovana namera srbijanskog hegemonstističkog vrha da za kratko vreme osvoji Bosnu i Hercegovinu, da, kada je pretrpelo neuspeh, izazove mržnju prema Bošnjacima i prikrije svoj neuspešni napad na Sarajevo. Tada su grad odbranili teritorijalci "u tenama", braneći, između ostalih, i zgradu Predsedništva BiH do samog ulaza u nju. Grad su tukli iz svih raspoloživih oružja, ali ga nisu zauzeli.

Moćno naoružani neprijatelj nije dobro prošao; 2. maja 1992. izgubio je najmanje 260 boraca, uprkos tenkovskoj podršci invaziji. Agresor je zarobio predsednika BiH Aliju Izetbegovića, postignut je sporazum o njegovom oslobađanju, a pri povratku iz Lukavice kolona Vojske je napadnuta.

Poginulo je šestoro njenih pripadnika, ali se godinama taj broj uvećavao, kako bi se bošnjačkoj strani pripisali ratni zločini. Ta se nekrofilna manipulacija žrtvama realizuje u bezdušnom banjalučko-beogradskom sadejstvu, a novopečeni pravosudni heroj zaboravljanih izmišljotina Vladimir Vukčević ustvrdio je svojedobno kako srbijanski odsek za zataškavanje i prekopavanje "raspolaže dokazima o događajima u Dobrovoljačkoj, a salušalo je i svedoke koji osumnjičene terete za učešće u zločinu".

Napadom na kolonu koja je trebalo da napusti Sarajevo počinjen je ratni zločin, smatraju neki analitičari sa obeju zaraćenih strana. Haški tribunal presudio je da "nema nikakvog razloga za kaznenu prijavu protiv Jovana Divjaka", a vestminsterski sud i to da je kolona vojnih vozila bila legitimna meta.

Sarajevski ugledni intelektualac Enver Kazas smatra da je u Dobrovoljačkoj "počinjen ratni zločin koji ne služi na čast onima koji baštine oslobodilačku borbu Armije BiH" i da "negirati taj zločin podrazumijeva duvati u njedra negatorima genocida".

Počast srpskim žrtvama iz konvoja VJ/JNA odata je u Miljevićima, u Srpskoj, a branitelji grada obeležili su godišnjicu odbrane i smrti šehida ispred zgrade komande grada u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici.

"Da nije bilo tih mangupa i ljudi u to vrijeme, sigurno bi Sarajevo palo. Jasno je da su 2. i 3. maj bili ključni dani za odbranu Sarajeva i BiH. Ljudi su se samoorganizovali u različitim grupama i jako su dobro djelovali. Tradicionalno svakog 3. maja ovdje obilježavamo te događaje i postavljamo vijence našim šehidima", kazao je Dževad Topić Topa, jedan od branilaca. Sarajevu se, kako je istakao, spremao pokolj, poput bijeljinskog: "Nemamo ništa sa obilježavanjem ljudi iz manjeg bh. entiteta. Uvijek obilježavamo svoje, a oni neka obilježavaju svoje. Da dođe prava familija od ljudi koji su tu stvarno poginuli, pa i mi bi to uradili. Žrtva je žrtva i jako je teško to dijeliti. Nemaju razloga da se plaše da dođu u Sarajevo. Tolike godine su to obilježavali i nikada se ništa nije dogodilo", kazao je Topić.

Vahid Alić, predsednik Udruženja "Zelenih beretki" opštine Stari Grad, podsetio je na to da bi apsurdno bi bilo pričati o 3. maju, a ne spomenuti 2. maj, jer se tada JNA otvoreno se stavila na stranu agresora.

"U poslijepodnevnim satima 2. maja JNA je zarobila predsjednika Aliju Izetbegovića i njegovu delegaciju, koji su se vraćali sa pregovora iz Lisabona. Dogovorena je razmjena našeg predsjednika i delegacije za komandu Druge armijske oblasti na čelu sa Milutinom Kukanjcem. Dogovor je bio da se pripadnici JNA, zajedno sa komandom povuku bez naoružanja s ličnim stvarima. Nažalost to 3. maja nije ispoštovano. Pripadnici JNA prolazeći ovom ulicom, bivšom Dobrovoljačkom, otvorili su vatru po građanima i borcima koji su obezbjeđivali prolazak kolone. Došlo je do okršaja u kojem je, prema mojim saznanjima, stradalo šest pripadnika JNA, a desetina ih je ranjeno. Razmjena je kasnije izvršena, ali ono što nas vrijeđa jeste da nam se pripisuje da smo izvršili napad i da je poginuo veliki broj pripadnika JNA. Tom broju poginulih 3. maja, pripisani su i svi oni koji su stradali 2. maja napadajući ciljeve u Sarajevu", rekao je Alić.

U orkestrirano bulažnjenje srbijanskih elektronskih medija uključio se i kanal N1: "Pripadnici Zelenih beretki, Patriotske lige, MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH napali su kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici 2. maja 1992, kada su život izgubila 42 pripadnika JNA, od kojih su 32 bili Srbi, šestorica Hrvati, dvojica muslimani i dvojica Albanci. Tom prilikom zarobljeno je 207 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a dan kasnije devetorica zarobljenih su ubijeni. Za te zločine u BiH dosad niko nije krivično odgovarao".

Srećan im praznik slobode medija!