http://www.jutarnji.hr/komentari/komentari/clanak/art-2009,7,16,,169612.jl
Je li Hrvatska jedini agresor na Bosnu?
Ivan Zvonimir Čičak
Jutarnji List, 16. srpnja 2009
Kad Haaški sud za koju godinu zatvori vrata, u
povijesti će ostati zapisano: Hrvatska je bila agresor u BiH, ali zato
Srbija nije bila agresor ni u Hrvatskoj, niti u Bosni! Bez obzira što se
optuženima sudi za individualnu krivnju, ispast će da je u proteklom
ratu jedino Hrvatska bila agresor.
Hrvatska je bila upletena u međunarodni oružani sukob
u BiH, stoji u pravomoćnim presudama Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću,
Zlatku Aleksovskom i Mladenu Naletiliću Tuti. Umjesto "agresije", Haaški
sud upotrebljava izraz "međunarodni oružani sukob", za razliku od
običnog unutarnjeg oružanog sukoba u nekoj zemlji.
Za Haaški sud Hrvatska je bila uključena u rat protiv
BiH, ali Srbija nije bila uključena u rat u Hrvatskoj. Čak ni u slučaju
kad se sudi najvišim dužnosnicima Beograda za zločine u Hrvatskoj i BiH:
Haag je optužio bivšeg prvog čovjeka Miloševićeve vojske Momčila
Perišića za granatiranje Zagreba, Sarajeva i Srebrenice [ili bolje
Zadara i Mostara], ali u njegovoj optužnici nema ni riječi o
međunarodnom oružanom sukobu, nego se rat u BiH tumači kao unutrašnji
oružani sukob. Kao da je Perišić ratovao kao pojedinac, a ne šef vojske
treće države. Isto je tako u slučajevima Vojislava Šešelja, kojem se
sudi za zločine u Hrvatskoj i BiH, i bivših šefova tajne službe MUP-a
Srbije Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića. Stanišiću i Simatoviću je
nedavno počelo suđenje za organiziranje srpske pobune u Hrvatskoj i u
BiH. Nisu to činili sami: optuženi su kao dio udruženog zločinačkog
pothvata zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Veljkom Kadijevićem i
Blagojem Adžićem te čelnicima pobunjenih Srba iz Hrvatske (Milan Martić,
Milan Babić, Goran Hadžić) i onih iz BiH (Karadžić, Mladić, Biljana
Plavšić).
Tužitelj će dokazivati vezu između Beograda, odnosno
Stanišića i Simatovića, te zločina u Hrvatskoj ili BiH, ali nisu
smatrali da je potrebno da sve to stave u okvir međunarodnog oružanog
sukoba, preko kojeg bi dokazali upletenost Srbije u sukobe u Hrvatskoj i
BiH.
To znači da je Hrvatska ili bila agresor na samu sebe
ili je sve ovo u Hrvatskoj bio samo - građanski rat. Na potezu su
hrvatske vlasti, koje bi trebale upozoriti Tribunal, ali i Vijeće
sigurnosti, da su ovakvi postupci, prije svega sa stajališta
međunarodnog prava - nedopustivi.
Dok se u Haagu vode rasprave o tome koliko će dugo
trajati suđenje Karadžiću i hoće li mu se uopće suditi za Srebrenicu i
Sarajevo, istodobno se događaju neobične stvari na štetu Hrvatske.
Hercegovačkoj šestorci predvođenom Jadrankom Prlićem u
travnju su istekle pune tri godine od početka suđenja, a trajat će još
najmanje godinu dana. Ono što posebno visi nad tim procesom je optužba
na temelju koje se krive i oni i Hrvatska kao država zbog upletanja u
međunarodni sukob u BiH. Tužitelj je postupku priložio "presuđene
činjenice" iz pravomoćnih presuda u slučaju Blaškić, Kordić i Naletilić,
gdje stoji da je Hrvatska bila upletena u međunarodni sukob u BiH.
Šansa da se Srbija imenuje agresorom propala je smrću
Slobodana Miloševića. Optužba za međunarodni sukob postojala je u
optužnicama protiv Miloševića i vukovarskoga gradonačelnika Slavka
Dokmanovića, ali su oni umrli prije izricanja presude. U presudi Pavlu
Strugaru za Dubrovnik suci su napisali da će se suzdržati od zauzimanja
stava o prirodi sukoba jer su i tužitelj i obrana suglasni da "priroda
tog sukoba ne čini element ni jednog kaznenog djela kojim se tereti
optuženog."
Samo u jednoj presudi Srbija je označena kao agresor
na BiH: u presudi Dušku Tadiću iz Prijedora stoji da su snage Srba bile
pod kontrolom SRJ, pa se zato radilo o međunarodnom sukobu.
[Srbija je proglasila svoju nezavisnost od federacije
30. rujna 1990.] |
