|
Kultura sjećanja mogla bi nas poučiti kako je svaki ekstremizam
uzaludan i potaknuti nas na suosjećaj za sve civilne žrtve, no ona
je u Hrvatskoj i dalje okvir za političke borbe u kojima se žrtve
koriste kao argumenti.
To je jedan od zaključaka istraživanja četverogodišnjeg projekta
„Uokvirivanje nacije i kolektivni identitet u Hrvatskoj: politički
rituali i kulturno pamćenje traumâ dvadesetog stoljeća“ (FRAMNAT)
koji je nedavno završen na Sveučilištu u Rijeci.
Zaključak vrijedi i za Jasenovac, oko čijih se važnih pitanja vlasti
i sljedbenici žrtava već četvrtu godinu ne mogu dogovoriti, pa
organiziraju odvojene komemoracije. Analiza tih komemoracija na
Spomen području Jasenovac (JUSP) pokazala je da su dvije najveće
stranke i mainstream mediji neprestano u prvi plan gurali
pripovijesti o Drugom svjetskom ratu kao i podjele koje te
pripovijesti potiču.
Međutim, voditelj istraživanja, povjesničar na Sveučilištu u Rijeci
Vjeran Pavlaković, kaže da te teme opća javnost ne smatra pitanjima
od vitalne važnosti. Opća javnost u Hrvatskoj, a posebno mladi,
većinom je zainteresirana za posao ili pitanja ostati ili iseliti, a
ne za to koja je strana u povijesti bila odgovornija za hrvatsku
državnost, dodaje Pavlaković, koji je sve stupnjeve obrazovanja
prošao u Sjedinjenim Američkim Državama.
Doktorirao je povijest na Sveučilištu u Washingtonu 2005. godine. Od
početka 2008. zaposlen je na Kulturalnim studijima u Rijeci,
trenutno u statusu izvanrednog profesora. Istražuje probleme
kulturne memorije, tranzicijske pravde u bivšoj Jugoslaviji i
Španjolski građanski rat.
Vodio je skupinu mladih istraživača koji su četiri godine pratili
najvažnije komemorativne događaje, među kojima su izdvojili sedam
njih. Te se komemoracije odnose na koncentracijski logor Jasenovac,
žrtve Bleiburga i Križnog puta, žrtve Jazovke i Vukovara, te na Dan
antifašističke borbe u Brezovici, Dan ustanka u Srbu i Dan pobjede u
Kninu.
Analizirali su govore vodećih hrvatskih čelnika i oporbenih vođa,
kao i govore predstavnika Katoličke crkve, antifašističkih udruga,
ratnih veterana i udruga žrtava rata. Također, analizirali su
medijske prikaze tih događaja, te pokušali mjeriti njihove učinke na
hrvatsko društvo. Rezultati istraživanja trebali bi se uskoro
pojaviti u obliku knjige kod uglednog izdavača znanstvenih
publikacija „Routledge“. Ta izdavačka kuća ima tradiciju dugu gotovo
170 godina i godišnje izda od oko pet tisuća novih knjiga.
Revizionisti i propagandisti
Komemoracije u Jasenovcu su pozornice političkih borbi u Hrvatskoj.
Desnica nastoji ušutkati ili barem marginalizirati sjećanje na
mjesta poput Jasenovca, koja upozoravaju na opasnosti koje
ekstremizam poduzima u ime nacionalne države. Antifašisti
kritiziraju vlast da toleriranjem revizionizma dovodi Hrvatsku u
konfuziju, jer je Europska unija, čiji je Hrvatska dio, uvelike
izgrađena na antifašizmu.
Trenutni val revizionizma prvenstveno nastoji minimizirati broj
srpskih žrtava i ustaških zločina, tumačeći ih kao mitove koje su
stvorili srpski nacionalisti. Revizionisti tumače Jasenovac kao
radni logor u kojem se za zatvorenike odvijao bogat kulturni
program, što je jednako poricanju holokausta, ocjenjuje Pavlaković.
Jasenovac je bio najveći i najpoznatiji sabirni logor u NDH, koji je
služio kao radni logor i logor smrti. Južni dio logora nalazi se u
Donjoj Gradini, na području Bosne i Hercegovine. O broju ubijenih u
logoru vodile su se žestoke polemike. Prema muzejskoj mrežnoj
stranici, utvrđene su 83.145 žrtve, no to vjerojatno nije konačan
broj, dodaje.
Godišnja komemoracija održava se u čast pokušaja proboja
zatvorenika, koju je od 600 njih preživjelo samo 100. Od 2016.
udruge Srba, antifašista i Židova u Hrvatskoj bojkotiraju službenu
komemoraciju i organiziraju svoju jer smatraju da vlast „tolerira
historijski revizionizam i porast netolerancije“.
No, Pavlaković smatra da „strategija potkopavanja institucija kao
što je JUSP Jasenovac ili ignoriranje pitanja kojima se JUSP bavi“,
koju, prema njemu, provodi vladajući HDZ, donosi vlasti još više
nevolja. To otvara veći prostor drugim akterima, u čemu je Srbija
posebno vješta, drži.
Ona koristi skandale kako bi stalno optuživala Hrvatsku za
rehabilitaciju ustaštva i fašizma, osobito u međunarodnim odnosima,
ističe Pavlaković i podsjeća na izložbu u zgradi Ujedinjenih naroda
u New Yorku početkom 2018. godine. Izložba koju je sponzorirala
srbijanska vlada nije dala objektivan povijesni pregled tog
tragičnog mjesta sjećanja, nego ga je iskoristila kao propagandu
protiv Hrvatske, kaže on.
Pavlaković upozorava da stalna politizacija jasenovačkog pitanja u
konačnici ugrožava sposobnost zemalja u regiji da izađu iz
traumatične prošlosti i rade na poboljšanju života svih građana.
Mjesta koja uče toleranciji i upozoravaju na univerzalnost zla
Pri izgradnji nacije i države uvijek je lakše iskoristiti povijesna
sjećanja koja usmjeravaju pažnju na žrtvu i viktimizaciju domoljuba,
nego na neugodne priče koje vlastitu zajednicu prikazuju kao
počinitelje, objašnjava Pavlaković.
Jasenovac je jedno od najmračnijih mjesta sjećanja na Drugi svjetski
rat i holokaust u Hrvatskoj i nipošto ga se ne smije zaboraviti.
Dapače, trebamo ga upamtiti kako bismo vratili dostojanstvo žrtava i
kako bismo onemogućili ideologiju koja stoji iza njega da ih ponovi,
ističe.
Jako je važno iz niza razloga kako se sjećati prošlosti, ne samo
Jasenovca nego i svih mjesta masovnih ubojstava. Prvo, kako prošlost
iskoristiti za oblikovanje sadašnjosti i za izgradnju puta u
budućnost. Drugo, važno je kakve se moralne pouke mogu izvući iz
državnog mehanizma koji je stvorio sustave koncentracijskih logora
smrti, objašnjava.
Primjerice, Jasenovac se može upotrijebiti za prikazivanje Hrvata
kao krvožednih, sadističkih ubojica povezanih s nacistima i
fašistima, ili pak Srba kao manipulatora koji preuveličavaju
vlastitu viktimizaciju kako bi postigli i zadržali političku moć,
kaže Pavlaković. On dodaje da takvi pogledi imaju osnovu u
stvarnosti, ako se odlučimo usredotočiti na taj aspekt prošlosti.
No, Pavlaković smatra da je bolje razumijevanje prošlosti ono koje
ističe uzaludnost ekstremnog nacionalizma i nedopustivost
degradiranja drugih na temelju njihove religije, etničke
pripadnosti, seksualnosti i sličnog. Takva interpretacija poziva na
dijalog i na suradnju kao načine rješavanja razlika, i što je
najvažnije, na sposobnost poticanja suosjećanja za civilne žrtve bez
obzira na njihovu nacionalnost, kaže on.
Ako se mjesta holokausta u drugim zemljama mogu upotrijebiti za
podučavanje tolerancije i ako mogu upozoriti na univerzalnost zla,
onda mjesta poput Jasenovca i Jadovna u Hrvatskoj ili Starog
Sajmišta u Srbiji, mogu biti platforma za slanje poruka pomirenja, a
ne samo popis brutalnih zločina “drugog”, ističe Pavlaković.
On naglašava da mora postojati suosjećanje za žrtve koje su stradale
na poraženoj ili ideološki suprotnoj strani. To ne znači da se može
i treba izjednačavati fašizam ili komunizam, niti da treba reći da
su žrtve Bleiburga iste kao one u Jasenovcu, budući da se povijesni
kontekst i sastav skupina žrtava znatno razlikuju, kaže Vjeran
Pavlaković i zaključuje: Prihvaćanje da je druga strana imala žrtve
i da je vlastiti etnički ili politički kolektiv počinitelj, ne
umanjuje vrijednost ni čast vlastitih žrtava.
Srbi dolaze da rade u Hrvatskoj
Evropa "usisava" stanovništvo i Hrvatske i Srbije, s tim što su kod
vas ustave davno podignute i države nam se prazne. Hoće li Hrvatskoj
zafaliti Srba?
- Odavno je trebalo uložiti mnogo više truda da se Srbi koji su
izbegli i koji su proterani iz Hrvatske vrate na svoja ognjišta, ali
mislim da je danas teško očekivati od tih ljudi da se vrate, a ni
hrvatske vlasti nisu učinile dovoljno da se to desi. To ne znači da
nema Srba koji dolaze u Hrvatsku da rade. Nedavno sam bio na Palama
i odatle me je za Sarajevo vozio taksista Srbin koga sam pitao kakvi
su mu planovi. Rekao mi je da je probao da radi po mnogim evropskim
zemljama, ali da mu je najbolje bilo u Hrvatskoj i da će opet da ide
tamo.
Dakle, Srbi će sigurno dolaziti u Hrvatsku kao što će Hrvati
odlaziti za Nemačku, gde će i Srbi odlaziti. Ne mogu ni zamisliti
taj egzodus iz Srbije onog trenutka kada Srbija uđe u Evropsku
uniju. |
