LJUDSKA PRAVA

  Nacionalne manjine  |  Verske zajednice  |  Tortura  |  Osetljive grupe
Pravna pomoć  |  Izveštaji  |  Antisemitizam

INFO   :::  Ljudska prava > “Život u zajednici - osnovno ljudsko pravo”

 

Prezentacija u Domu Narodne skupštine RS

“Život u zajednici - osnovno ljudsko pravo”

29. oktobar 2015.

 



Kampanja civilnog društva za efikasnu zaštitu osoba sa mentalnim poremećajima – II faza

 

 



Reforma zatvorskog sistema i forenzička psihijatrija

Uz podršku Odbora za zdravlje i porodicu i Odbora za ljudska prava, i u saradnji sa Ministarstvom zdravlja, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji organizovao je u Maloj sali Doma Narodne skupštine, 29.oktobra 2015.godine, prezentaciju na temu “Život u zajednici - osnovno ljudsko pravo”.

Na prezentaciji su predstavljeni rezultati projekata kojima su se Helsinški odbor i partnerska organizacija Međunarodna mreža pomoći IAN bavili poslednje dve godine, a koji se odnose na razvoj sistema zaštite mentalnog zdravlja u zajednici, kao i osnovni zaključci koji se odnose na projekat Helsinškog odbora o reformi forenzičke psihijatrije. Ove projekte su podržale ambasade kraljevina Norveške i Holandije u Srbiji i švedska organizacija Civil Rights Defenders.

Uprkos neradnom skupštinskom danu prezentaciji je prisustvovalo više od 30 poslanika, članova različitih odbora, kao i predstavnici nekoliko ambasada, međunarodnih i domaćih organizacija, Misije OEBS i direktorke najvećih psihijatrijskih bolnica u zemlji.

Na početku prezentacije prikazan je kratak film montiran od slajdova koje je Helsinški odbor snimio tokom dve studijske posete Službi za mentalno zdravlje u Trstu, u koje je vodio psihijatre iz Srbije. Film je ilustrovan najsvežijim podacima o uspešnosti tzv. Tršćanskog modela koji se bazira na lečenju u zajednici, sa minimalnim brojem bolničkih kreveta i bez ijedne psihijatrijske bolnice. Nakon niza godina iskustva, podaci iz Trsta nesumnjivo svedoče o daleko efikasnijoj zdravstvenoj zaštiti građana, ali i o smanjenju troškova, što je za svaku državu jako bitno. Nakon toga, Ljiljana Palibrk iz Helsinškog odbora predstavila je aktuelnu situaciju na planu zaštite mentalnog zdravlja u Srbiji, sa posebnim osvrtom na razvoj razvoj centara za mentalno zdravlje. Poslanicima su prezentovani više nego skromni rezultati koji su ostvareni nakon usvajanja Zakona o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama 2013.godine. Naime, iako je ovaj zakon širom otvorio vrata za osnivanje centara za mentalno zdravlje, do sada je u Srbiji formirano samo jedno savetovalište, u Kragujevcu, kao predkorak budućeg Centra za mentalno zdravlje. Nažalost, i u ovom, jedinom primeru, nije se otišlo dalje, iako je Asocijacija Trentino za Balkan iz italijanske regije Trent izdvojila sredstva za njegovo opremanje.

U okviru projekta "Otvoreni zagrljaj" koji je finansirala EU, u 2015. su otvorena prva dva centra za mentalno zdravlje, u Kikindi i Vršcu. Pored toga što oni formalno-pravno nisu u skladu sa zakonom, jer rade kao organizacione jedinice specijalnih psihijatrijskih bolnica “Sveti vračevi” iz Novog Kneževca i “Dr Slavoljub Bakalović” iz Vršca (a ne u okviru primarne zdravstvene zaštite, kako predviđa Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama), oba centra se suočavaju sa velikim problemima u funkcionisanju. Nedovoljan broj zaposlenih, mala teritorija koju pokrivaju, prinudan odabir samo pacijenata sa težim bolestima itd. neke su od objektivnih okolnosti na koje se trenutno ne može uticati, ali je zabrinjavajuća nezainteresovanost, pa čak i marginalizacija samog koncepta zaštite mentalnog zdravlja u zajednici koja dolazi od medicinskih radnika iz drugih zdravstvenih ustanova, lokalnih samouprava, drugih ustanova i institucija...Palibrk je iznela podatke koji nesumnjivo ukazuju na veliki otpor u stručnoj javnosti, ali i činjenice koje upućuju na zaključak da se država samo deklarativno opredelila za deinstitucionalizaciju, dok su konkretni koraci izostali. Mada je bilo realno da se centri za mentalno zdravlje formiraju bar u većim gradovima i opštinama sa povoljnom zdravstvenom strukturom, do toga nije došlo, niti postoji realan i ostvariv akcioni plan. Takođe, država nije pripremila neophodnu prateću dokumentaciju, niti je usvojila propise koji bi obezbedili finansiranje usluga koje centri pružaju. Pred sam kraj projekta “Otvoreni zagrljaj”, njihova budućnost je potpuno neizvesna.

Poslanicima i ostalim prisutnim gostima na prezentaciji predočen je i tzv. Somborski model, kao mogući sistem komunikacije i saradnje koji je razvio Dom zdravlja u Somboru, a koji bi u Srbiji bio od izuzetne koristi kao način za premrežavanje većih teritorija, naročito u sredinama koje imaju nepovoljnu kadrovsku strukturu ili su geografski udaljene od većih urbanih i zdravstvenih centara.

Tema izlaganja prof. dr Vladimira Jovića nosila je naziv ”Zašto su neophodne reforme psihijatrije u pravcu zaštite mentalnog zdravlja u zajednici”. Dr Jović je poslanicima prezentovao podatke koji potvrđuju da je postojeći psihijatrijski sistem u Srbiji neadekvatan i ne može da odgovori na potrebe obolelih i zajednice, stvara uslove za ugrožavanje prava obolelih, nasilje koje se povezuje sa bolešću, neadekvatan tretman osoba koje su počinile zločin usled bolesti. Ovaj sistem se zasniva na zastarelim pretpostavkama koje se postepeno napuštaju u razvijenim zemljama, istakao je dr Jović i posebno podvukao da je među nama mnogo naših bliskih koji već jesu ili će oboleti u nekom trenutku (i do 4% opšte populacije). Prevaziđen model njihovog lečenja i zbrinjavanja dovodi do velike patnje i ponavljanja kriza, što neminovno vodi ka osiromašenju kapaciteta ličnosti, porodice i društva. Stoga nije čudno što se u svetu danas smatra da je mentalno zdravlje nacionalni kapital.

Dr Jović se posebno osvrnuo na neke od najvećih nedostataka u organizaciji zdravstvenog sistema u Srbiji, među kojima su svakako višedecenijska praksa finansiranja specijalnih psihijatrijskih bolnica po broju kreveta a ne po uslugama, nepostojanje metoda rada koji uključuje adekvatnu procenu rizika i psihosocijalnu rehabilitaciju na forenzičkim odeljenjima, nedostatak službi na nivou zajednica koje bi preuzele brigu i lečenje posle hospitalnog tretmana itd.

Podsetivši da su razvoj službi u zajednici, pristup okrenut potrebama pacijenta i psihosocijalna rehabilitacija koncepti koje podržava Svetska zdravstvena organizacija (WHO), institucije Evropske unije i sve relevantne stručne organizacije, dr Jović je zaključio da ne postoje nikakvi naučni, stručni, ekonomski, pravni ili politički razlozi da se reforma psihijatrije u Srbiji ne sprovede odmah i sistematski. Za to je neophodna politička podrška, koordinacija, intersektorijalna kolaboracija i međunarodna saradnja, ali je krajnji ishod bolja briga za mentalno obolele, poštovanje i zaštita njihovih prava, velika pomoć porodicama koje su pogođene bolešću, sigurnije i humanije društvo.

Prof.dr Đorđe Alempijević, koji je i član CPT-a, započeo je izlaganje na temu “Monitoring poštovanja ljudskih prava forenzičkih pacijenata u Republici Srbiji” prezentacijom istraživanja iz sveta koja ruše uobičajena shvatanja da su mentalno obolele osobe velika opasnost po društvo. Naprotiv, podaci pokazuju da su ove osobe u veoma malom procentu opasne i to najčešće po sebe, dok je ugrožavanje zajednice minimalno i, upoređujući sa ostalim kategorijama stanovništva, prisutno u zanemarljivom procentu. Dr Alempijević je istakao da se u Srbiji ulaže malo napora i sredstava u rad koji je usmeren ka tome da se prevenira da ljudi sa mentalnim smetnjama budu smešteni u psihijatrijske ustanove, dok se previše ulaže na rad sa njima kada se već nalaze u institucijama. Ovakva praksa je u razvijenim zemljama odavno napuštena, jer nije dala rezultate.

Kao član Saveta Evrope i zemlja koja je ratifikovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Srbija će u skoroj budućnosti morati da posveti daleko veću pažnju zaštiti ugroženih grupa stanovništva, posebno onih koji su u tzv.zatvorenim ustanovama. U tom smislu, posebni napori treba da budu usmereni ka otklanjanju svih oblika torture i nečovečnog i ponižavajućeg postupanja. Dr Alempijević je poslanicima objasnio i razlike u terminologiji koja se koristi u evropskim i drugim međunarodnim dokumentima i uobičajenog shvatanja kod nas, što je u prošlosti dovodilo do nerazumevanja koje nepotrebno usporava proces evropskih integracija. Posebno je govorio o metodologiji rada CPT-a, čiji izveštaji i zaključci obavezuju Srbiju, istakavši da smo se već deklarativno opredelili za deinstitucionalizaciju i da se zato mora pristupiti bržem rešavanju problema svih osoba sa mentalnim smetnjama, ali i forenzičkih pacijenata.

Dualizam koji postoji kod forenzičkih pacijenata i koji se ogleda u preplitanju medicinskih i bezbednosnih aspekata, doveo je do različitih rešenja u raznim državama. Tako, za forenzičke pacijente u pojedinim državama sud određuje minimalno vreme hospitalizacije u odnosu na zaprećenu kaznu za počinjeno krivično delo, u drugim ne, ali se u svim naprednim demokratijama smatra da odložen/prolongiran otpust predstavlja zlostavljanje pacijenta od institucija i kršenje njihovog prava na slobodu, objasnio je dr Alempijević.

On je u kratkim crtama izneo i nalaze Helsinškog odbora iz monitoringa forenzičkih ustanova u Srbiji i posebno istakao da, uprkos nekim poboljšanjima, i dalje ne postoje garancije za nezavisnu i nepristrasnu objektivnu ekspertizu. U tom smislu, poslanici u Skupštini Srbije bi trebalo da pristupe izmeni nekih propisa i zakona, kako bi pacijent dobio mogućnost da zahteva/inicira sudsku zaštitu i evaluaciju, imao obezbeđenu pravnu pomoć i lično prisustvovao sudskom postupku. Problem forenzičkih i drugih pacijenata obolelih od psihijatrijskih bolesti je intersektorski, zbog čega Helsinški odbor predlaže osnivanje posebnog skupštinskog tela za praćenje stanja poštovanja ljudskih prava, u čiji sastav bi ušli i eksperti i predstavnici nevladinih organizacija. Hitne mere moraju biti planirane tako da budu realne/ostvarljive, merljive i označeni odgovorni za njihovo sprovođenje.

Jelena Mirkov iz Helsinškog odbora predstavila je nacionalni pravni okvir za zaštitu lica sa mentalnim smetanjama i lica sa izrečenom merom bezbednosti (forenzički pacijenti), kao i predloge za unapređenje zakonske regulative na kojima su, pored Helsinškog odbora, radili i IAN, Zaštitnik građana/NPM, MDRI Srbija, Yucom, Beogradski centar za ljudska prava, Caritas i druge organizacije.

Mirkov je istakla da je neophodno pristupiti izmeni i dopuni više zakona, a prvenstveno Zakona o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama kao “krovnog” zakona koji predviđa da se jedinice za zaštitu mentalnog zdravlja organizuju kao dopunska delatnost postojećih psihijatrijskih ustanova i domova zdravlja, umesto formiranja centara za zaštitu mentalnog zdravlja kao autonomnih ustanova. Lečenjem u postojećim ustanovama odstupa se od načela utvrđenih Strategijom koju je usvojila Vlada Srbije, socijalno uključivanje osoba sa mentalnim smetnjama u zajednicu je nedovoljno, kao i garancije osnovnih ljudskih prava za institucionalizovana lica. Poseban izazov predstavlja kreiranje adekvatnih rešenja za razvoj sistema socijalne podrške licima sa mentalnim smetnjama, što bi morao da bude prioritet kome će se posvetiti više ministarstava.

Takođe, neophodno je zakonom zabraniti mere izolacije koje nisu usmerene na medicinsko lečenje pacijenata i nemaju terapeutsko opravdanje, definisati kraće i precizne rokove u kojima sud mora doneti odluku o prisilnoj hospitalizaciji, a posebno raditi na definisanju stroge i precizne procedure za oduzimanje poslovne sposobnosti itd. U pogledu forenzičkih pacijenata, potrebno je usaglasiti zakonsku regulativu, definisati pojam (pacijent ili osuđeno lice), jasno odrediti ustanove u kojima se mogu izvršavati mere bezbednosti, proširiti njihov broj i oročiti dužinu izvršenja u slučajevima kada je to moguće, a kada nije, predvideti proceduru za evaluaciju mere i modele zbrinjavanja itd. Iako Srbija još uvek nema formiranu probacionu službu, zakonskim rešenjima treba predvideti da ona preuzme važan deo nadzora i drugih nadležnosti u slučajevima forenzičkih pacijenata.

Nakon završetka prezentacije, usledila je diskusija i razmena mišljenja prisutnih u kojoj su učestvovali predsednica Odbora za zdravlje prof.dr Slavica Đukić Dejanović, narodni poslanik i član Odbora za pravosuđe Neđo Jovanović, direktorke SPB iz Novog Kneževca i Vršca dr Jovanka Petrović i dr Tatjana Voskresenski i drugi.

Na molbu više skupštinskih odbora, Helsinški odbor i IAN će, nakon održavanja završne konferencije koja će biti organizovana 19. i 20.novembra u Beogradu, svim relevantnim odborima, kao i drugim skupštinskim telima i ministarstvima dostaviti izveštaje o razvoju sistema zaštite osoba sa mentalnim smetnjama i forenzičkih pacijenata, sa predlozima za poboljšanje i usklađivanje zakonske regulative sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti.

 

GALERIJA:::

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Copyright * Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji - 2008

Web Design * Eksperiment