Humanitarna tragedija ljudi iz zemalja Bliskog
istoka i severa Afrike koji očajnički beže iz svojih domova i
zemalja ovih dana je u Srbiji dobila dodatno nehumanu i uznemirujuću
dimenziju. Zbog zakasnele reakcije Vlade, Komeserijata za izbeglice
i drugih nadležnih institucija stotine muškaraca, žena i dece još
uvek nema odgovarajući smeštaj.
Poražavajuće su delovale medijske slike iz mesta
gde je Vlada pokušala da ih smesti: azilanti su se suočili sa
negostoljubivim i paranoičnim reakcijama lokalnog stanovništva.
Nespremnost lokalnog stanovništva da u svojoj blizini ima “druge” i
“drugačije”, pokazuje dubinu ksenofobije i odsustva elementarne
ljudske solidarnosti. Osim toga, nedostatak empatije za ljude u nevolji
manifestuje se i brutalnim sprečavanjem njihovog fizičkog prisustva
i spremnošću da se tome suprotstave čak i nasiljem (spaljivanje
barake u Obrenovcu).
U iznudici u kojoj se našla, Vlada je odlučila da
odgovarajući smeštaj za azilante obezbedi u sandžačkim opštinama.
To, nažalost, upućuje i na zaključak da se u otporu stanovništva u
centralnoj Srbiji, osim ksenofobije krije i islamofobija za šta
odgovornost snosi politička i intelektualna elita u ovoj zemlji.
Helsinški odbor za ljudska prava se iskreno nada
da će azilanti u mestima u Sandžaku naići na gostoprimstvo i da će
na koliko-toliko dostajenstven način moći da sačekaju odlazak na
destinacije prema kojima su se uputili.
Očekujemo da će nakon ove ljudske drame Vlada
Srbije i nadležni organi ubuduće pravovremeno preduprditii ovakve
situacije. Ta obaveza uostalom proizilazi iz međunarodno preuzetih
obaveza. To Srbiju i moralno obavezuje, uzimajući u obzir činjenicu
da je tokom devedestih godina veliki broj građana iz zemlje i
regiona godnama uživao gostoprimstvo u drugim zemljama. |